Bolji sažetak tipičnih pravopisnih pogrešaka nisam vidio. Da sam predsjednik 5 minuta, ne bih dozvolio bilo kome da pristupi izradi web-stranica ako ne zna ove.
http://www.tel.fer.hr/_download/repository/pravopisni_savjeti.pdf
Svakako si ovo ispišite i držite na stolu.
Pravopisni cheat sheet.
Izvrsno, hvala. Grozim se pravopisnih užasa u medijima i webu iako sam svjestan da ni sam ne briljiram u tome. Ostali nisu ni svjesni. 
Fenomenalno!
Odlična stvar! Sviđa mi se što kroz cijeli tekst postoji određena doza humora, pogotovo u zaključku
Baš zbog ovakvih tema mislim da bi bilo dobro otvoriti poseban podforum za pisanje sadržaja (Prijedlog) jer je danas sadržaj na internetu svetinja (uvijek je i bio 
)
Hvala, to je zaista sjajan sažetak.
Izvrsno!
tnx, fenomenalno.
Ne razumin ja tu nigdi ništa!
Pa ti bi napisao seminar na dalmatinskom – ali isto tako pravopisno ispravno.
Odličan sažetak informatičkog pravopisa. Hvala.
Nije savjet s FER-a, ali je savjet jednog profesora:
http://www.editorplus.hr/index.php/tema-mjeseca/122-povratno-posvojna-zamjenica-svoj.html
Vjerojatno najčešća pogreška u govoru i pisanju je neupotreba zamjenice “svoj” tamo gdje je treba upotrebljavati. A pravilna se upotreba jednostavno ilustrira:
Čiju je knjigu uzeo Jura? Ivinu, Markovu ili svoju vlastitu? Jedno je sigurno - nije uzeo svoju vlastitu.
Dakle, “svoj” se koristi uvijek kada se označava pripadnost subjektu rečenice:
– On je, dakle, uzeo svoju vlastitu knjigu.
– On je uzeo knjigu od nekog trećeg, tko se ne spominje.
– Uputa korisniku da upiše svoje vlastite podatke. Npr. na web-stranici za registraciju korisničkog računa.
– Uputa korisniku da upiše podatke neke šire grupe ljudi kojoj i on sam pripada. Npr. na web-stranici za prijavu ekipe na malonogometni turnir.
– Nije ispravno.
Kad se već govori o jezičnim savjetima, preporučujem
Odličan tekst Livijane Bilić na stranicama poduzeća Neoinfo - naišao sam na njega pregledavajući oglas objavljen na ovom forumu. U tekstu se opisuje kako pisati engleske jezike na hrvatskom jeziku:
Ukratko:
Riječi koje su grafijski i morfološki usvojene su “naše” riječi i pišu se tako - npr. softver, softvera, softveru, itd.
Riječi koje nisu usvojene se pišu izvorno, ali u kurzivu, a dekliniraju se normalno kao naše riječi (bez “crtica” koje svi vrlo često i vrlo pogrešno koriste) - npr. workflow, workflowa, workflowi, itd.
Riječi za koje postoji domaći izraz uvijek imaju prednost pred stranim i usvojenim riječima - npr. računalo umjesto kompjutor ili computer, elektronička pošta umjesto mejl ili mail. Ponekad je ovo teško prepoznati ili možda naša riječ ne bi dovoljno jasno prenijela poruku - npr. kostur umjesto framework, pa ovdje autor mora procijeniti kome piše i o čemu piše.
Nije spomenuto dekliniranje stranih riječi koje završavaju na samoglasnike, što često pisce zbuni, npr. Google ili passcode - deklinira se normalno, jer se u originalnom engleskom izgovoru taj zadnji samoglasnik ionako ne izgovara: Googlea (Google se čita kao “gugl”, pa se i Googlea čita “gugla”), passcodeovi (passcode se čita slično kao “paskod”, pa se passcodeovi čita slično kao “paskodovi”).