U izradi je novi Kazneni zakon, pa ovdje prenosim dijelove koji se tiču kaznenih djela protiv računalnih sustava. Navest ću u ovom postu odnosne članke iz Prijedloga Kaznenog zakona, a tumačenja predlagatelja dati kao “citate”.
Treba imati na umu da i se i postojeći kazneni zakon bavi ovim kriminalitetom, dakle ne radi se ovdje niti o čemu revolucionarno novom, ali dobro je upoznati se.
Članak 87.
(…)
(17) Računalni sustav je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja, zaštite i održavanja.
(18) Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu.
(19) Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju.
(1) Tko neovlašteno povredom mjera zaštite pristupi računalnom sustavu ili računalnim podacima, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini u odnosu na računalni sustav ili računalne podatke tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, javne ustanove ili trgovačkog društva od posebnog javnog interesa, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po prijedlogu.
[quote=“Predlagatelj”]Ovim kaznenim djelom sankcionira se tzv. hacking, tj. nezakonit pristup tuđem računalnom sustavu, te računalnim podacima. Pri tome se odgovornost za ovo djelo uvjetuje postojanjem sigurnosnih mjera. U svijetu postoje različiti pristupi, pa tako neki kažnjavaju već sam neovlašten pristup, drugi to uvjetuju postojanjem zaštitnih mjera, treći pribavljanjem, izmjenom ili oštećenjem podataka, dok četvrti traže da je prouzročena makar i najmanja šteta. Uvjet da takve mjere postoje utječe preventivno na fizičke i pravne osobe da svoje sustave zaštite, dok potencijalne počinitelje odvraća od neovlaštenog pristupa. Istovremeno, na taj je način daleko lakše utvrditi kada je djelo počinjeno ako nije nastupila neka daljnja posljedica. Razlog za sankcioniranje neovlaštenog pristupaje taj što je njegova realizacija najčešće preduvjet za činjenje nekog težeg kaznenog djela. Ovaj članak je usklađen s člankom 2. Konvencije o kibernetičkom kriminalu.
S obzirom na tajnost i važnost podataka koji se prikupljaju i obrađuju u javnom sektoru, u stavku 2. je predviđen i kvalificirani oblikovog kaznenog djela. [/quote]
(1) Tko onemogući ili oteža rad ili korištenje računalnog sustava, računalnih podataka ili programa ili računalnu komunikaciju, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(1) Tko neovlašteno u cijelosti ili djelomično ošteti, izmijeni, izbriše, uništi, učini neuporabljivim ili nedostupnim ili prikaže nedostupnim tuđe računalne podatke ili programe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(1) Tko neovlašteno presretne ili snimi nejavni prijenos računalnih podataka, uključujući i elektromagnetsku emisiju računalnog sustava, ili drugome učini dostupnim tako pribavljene podatke, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(3) Podaci koji su nastali počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. će se uništiti.
(1) Tko neovlašteno izradi, unese, izmijeni, izbriše ili učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke koji imaju vrijednost za pravne odnose, u namjeri da se oni uporabe kao vjerodostojni, ili tko takve podatke uporabi ili nabavi radi uporabe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(3) Podaci koji su nastali počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. će se uništiti.
(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist unese, izmijeni, izbriše, ošteti, učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke ili ometa rad računalnog sustava i na taj način prouzroči štetu drugome, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(3) Podaci koji su nastali počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. i 2. će se uništiti.
Francusko zaokruživanje - pojam koji, čini se, pravnici upotrebljavaju. Označava prebacivanje iznosa iza druge decimale s jednog računa na drugi.
(1) Tko izradi, nabavi, proda, posjeduje ili čini drugome dostupne uređaje ili računalne programe ili računalne podatke stvorene ili prilagođene za počinjenje kaznenih djela iz članka 264., 265., 266., 267., 268. i 269. s ciljem da ih se uporabi za počinjenje nekog od tih djela, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko izradi, nabavi, proda, posjeduje ili čini drugome dostupne računalne lozinke, pristupne šifre ili druge podatke kojima se možepristupiti računalnom sustavu s ciljem da ih se uporabi za počinjenje kaznenih djela iz članka 264., 265., 266., 267., 268. i 269., kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. neće se kazniti kaznom strožom od one koja je propisana za kazneno djelo koje je počinitelj imao za cilj.
(4) Posebne naprave, programi iz stavka 1. ovog članka će se oduzeti, a podaci iz stavka 1. i 2. će se uništiti.
(1) Tko kazneno djelo iz članka 265. do 268. ovoga Zakona počini u odnosu na računalni sustav ili računalne podatke tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, javne ustanove ili trgovačkog društva od posebnog javnog interesa, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. kaznit će se tko kazneno djelo iz članka 264. do 267. ovoga Zakona počini prikrivajući stvarni identitet i uzrokujući zabludu o ovlaštenom nositelju identiteta.
(3) Tko kazneno djelo iz članka 265. do 267. ovoga Zakona počini sredstvom namijenjenom za izvršenje napada na veći broj računalnih sustava ili kojim je prouzročena znatna šteta, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
[quote=“Predlagatelj”]S obzirom na tajnost i važnost podataka koji se prikupljaju i obrađuju u javnom sektoru, u stavku 1. je predviđen je i kvalificirani oblik kaznenih djela ometanja rada računalnog sustava, oštećenja računalnih podataka, neovlaštenog presretanja računalnih podataka i računalnog krivotvorenja.
U stavku 2. propisan je teži oblik kaznenih djela neovlaštenog pristupa, ometanja rada računalnog sustava, oštećenja računalnih podataka i neovlaštenog presretanja računalnih podataka sukladno članku 10. stavak 3. Prijedloga Direktive o napadima na računalne sustave koja zamjenjuje Okvirnu odluku 2005/222/JHA kada je djelo počinjeno prikrivanjem vlastitog ili zlouporabom tuđeg identiteta.
Za ista kaznena djela kvalificirani oblik je predviđen i kada je djelo počinjeno “opasnim” sredstvomu smislu da se njime može zahvatiti veći broj računalnih sustava ili prouzročiti znatna šteta kao što su prekinute usluge sustava, financijski gubici ili gubitak osobnih podataka. I ovaj stavak je izrađen sukladno članku 10. stavak 2. Prijedloga Direktive o napadima na računalne sustave koja zamjenjuje Okvirnu odluku 2005/222/JHA. [/quote]
Jel to vec prihvaceno ili se mora prihvatiti? I kada ce se prihvatiti.
Vidim da su kazne do 3 godine ako napravite neku glupost recimo iz ciste zajebancije na internetu. A kazna je veca nego sto recimo da ubijete covjeka iz nehaja. Drugim rijecima nemojte se zajebavat na internetu jer mozete dobiti vise godina zatvora nego da se recimo odete malo zezat s tatinim BMWom pa pritom slucajno nekog ozljedite…
Zakon je zapravo već odavno usvojen (loše sam imenovao temu, jer sam čitao stari prijedlog kako bih vidio komentare predlagatelja), samo što stupa na snagu 1. 1. 2013.
I trenutno važeći kazneni zakon poznaje ista ova kaznena djela. Konkretno, za DDOS i slične napade je i u trenutno važećem zakonu predviđena kazna do 3 godine zatvora.
Ja osobno lansiranje DDOS napada ne bih okarakterizirao kao “glupost napravljenu iz čiste zajebancije”. Predlagatelj to dobro sažeo: [quote=""]S obzirom na sve širi prijelaz na elektroničko poslovanje, daljinski i online rad, sprječavanje ili ograničavanje dostupnosti takvih sustava i podataka pohranjenih unutar njih može ugroziti njihovo nesmetano korištenje i nanjeti goleme štete osobama koje takve usluge koriste ili pružaju. [/quote]
Naravno da ako je izrijek “do 3 godine”, onda se 3 godine dodjeljuje za najotegotnije okolnosti - ukoliko je nešto stvarno učinjeno kao “glupost napravljena iz čiste zajebancije”, onda će i kazna biti odgovarajuća i uopće ne mora biti zatvorska. A da ne govorimo o maloljetnicima kod kojih se postupa sasvim drugačije ili mlađim punoljetnicima kod kojih se postupa posebno obazrivo.
Pa barem naši sudovi imaju praksu blagog kažnjavanja, odn. visoke tolerancije prema onima koji ne misle na druge ljude, osim gdje im je silom zakona svaka mogućnost “popusta” zapriječena.
I ja se slazem za ddos. Ali to je isto kao i sa drogom. Nebi trebalo dati istu kaznu konzumentu kao i dileru. NPR. DDOS napad organiza neka osoba preko nekog svog “hakerskog” foruma na kojem se nalaze “djeca” koja su gledala haker filmove. I sad on njima proda pricu da ce oni biti buduci wikileaks a sve sto trebaju da naprave skinu program i startaju ga na svom kompjuteru. Oni to i naprave bez razmisljanja o tome da je to kaznjivo djelo i bez znanja da sudjeluju u hakerskom napadu.
E sad kako ce kazniti te osobe?
A s druge strane, zasto se nebi onda svi napravili budale i rekle da nisu znali sto rade…?
Slazem se da organizator i starter DDOS napada treba snositi najteze posljedice, ali ovi neupuceni bi trebali takodjer snositi neke drugacije posljedice. Da ne imamo situaciju da je pijanac vozio pijan pa zavrsio u zatvoru iz kojeg je izasao kao drogeras ili jos gore kao masovni ubojica.
A ovaj zakon gore je donesen kao da im je netko rekao da moraju nesto donjeti pa su oni to anbrzinu donjeli samo da donesu…
Maloljetnici se kažnjavaju na posebnim sudovima za maloljetnike.
Ti spominješ hipotetički (izmišljeni) slučaj o kojem nikakve detalje ne znamo, jer ih niti možemo znati. Nije moguće znati niti kako bi trebalo kazniti i da li bi trebalo kazniti nekog izmišljenog u nekoj izmišljenoj situaciji.
Pa točno – zašto ne bi? Optuženi se ima pravo braniti svim sredstvima, pa i laganjem.
Na tužiteljima je da pronađu dokaze iz kojih će sud zaključiti što se je stvarno dogodilo. O tome što je se stvarno dogodilo i što je stvarno tko znao u konkretnom slučaju ovisi i kazna.
Ne vidim tu ništa problematično.
Pa svi se s time slažu. Tako pravosuđe i funkcionira. Zato imaš sudove gdje se sudi individualno - svaki pojedinačni slučaj je priča za sebe.
Znači, to su elementarne stvari. Nema to veze s ovim, niti kojim drugim posebnim zakonom.
Ovaj zakon se sastavlja još od 2009. godine i dio je obuhvatnih promjena koje su se vidjele i u promjeni Zakona o kaznenom postupku, itd.
Ako ovo što si napisao nije samo općenita kritika prema pravosudnom sustavu i državi, već baš misliš da su ove odredbe zakona manjkave, možeš provjeriti točan popis osoba koje su zakon sastavljale, te u samom prijedlogu pročitati komentar sastavljača o tome kakva je situacija, što su htjeli promjeniti i na što bi zakon trebao uticati:
Obrati pažnju na smjernice vlade koje sadrže prikaz stanja, potreba, pa čak i nešto statističkih pokazatelja, te sam prijedlog zakona koji sadrži pojašnjenja učinjenoga.
Koliko ja shvaćam stvar, u novom kaznenom zakonu nema ništa novog po tom pitanju, dakle stvari bi trebale biti kao i do sada.
Čitam po tom pitanju da odvjetnici po forumima tvrde da je ilegalno skidati (tj. izrađivati kopije) programa i filmova. No, vidim da stvari tu malo prelaze moje razumjevanje.
Nesumnjivo je - jer je zakonom to vrlo eksplicitno definirano - da se krši pravo autora programa ili filma ako se program pohranjuje ili izvodi bez odobrenja autora. Dakle, “skidanje” kao nekakva radnja je posve irelevantna i samim “skidanjem” nije prekršeno ničije pravo. Međutim, ako je to rezultiralo pohranom tog programa ili filma, onda je pravo autora već prekršeno. A ako je taj program ili film i izvođen onda je kršenje prava autora još i nastavljeno.
Dakle, nije upitno da to nije dopušteno.
Meni je nejasna kaznena ili prekršajna sankcija. Nigdje se eksplicitno ne spominje sankcija za građanina koji snimi ili izvede program ili film. U kaznenom se zakonu spominje reprodukcija i skladištenje autorskog djela, za što nisam siguran da se odnosi na osobnu reprodukciju ili osobno skladištenje, a svakako se traži da je time pribavljena imovinska korist ili prouzročena šteta. Međutim, ovo je vrlo općenito napisano i stvarno treba odjetnik i konkretni primjer da kaže što to pravnicima, zapravo, znači. Može biti i jedno i drugo. Doslovno čitano, svaka kopija programa predstavlja “skladištenje” tog autorskog djela, a ma kako jeftina licenca bila, čim se program koristi bez da je plaćen, znači da je bio potreban onome koji ga je koristio i da bi autor zaradio da ga ovaj nije oštetio tako što nije platio. A i činjenica je da policija kada nekom zapljeni računalo, pa pronađe i nelegalan softver ili filmove odmah proširuje po službenoj dužnosti kaznenu obradu i na to, iako nisam upoznat s detaljima, niti s time kako stvari u tom pogledu završavaju.
Međutim – neupitno je da je time povrijeđeno određeno pravo autora, pa mi se čini logičnim da ovaj može uvijek podignuti građansku parnicu i tražiti obeštećenje. No do sada nisam čuo u svijetu primjer da je netko išao progoniti građane za snimanje i osobnu reprodukciju programa i filmova. Filmskoj i softverskoj industriji ide odlično i zarade su jako dobre. (Za glazbu su u SAD-u udruge glazbene industrije imale neke dobro poznate slučajeve progona građana. Ali je glazbena industrija bila i drastično pogođena upravo piratiziranjem glazbe.)
Stvari su kod onih koji distribuiriaju (stavljaju na internet) vrlo jasne - to je kažnjivo, i bilo i ostaje.
A u 82. članku (ne znam više kojeg zakona) piše da osoba može napraviti kopiju legalno stečenog autorskog djela, kako bi oni koji su kupili npr. CD s muzikom si mogli napraviti kopiju za slušati na ipodu, dok god takve kopije nisu javno izvođene i sl.
Radi se o Zakonu o autorskim pravima. Članak 82. kaže da možeš napraviti kopiju autorskog djela za vlastito korištenje dokle god je za privatno korištenje, nije za izravnu ili neizravnu komercijalnu upotrebu i nije namijenjeno ili pristupačno javnosti. Ako si slučajno ciljao da bi mogao tako dizati svoju glazbu na torrent, tu si u krivu. Ne smiješ činiti takve reprodukcije dostupnima javnosti. Međutim, čini mi se da članak isto tako znači i da nisi trebao uopće kupiti taj CD. Možeš ga posuditi u knjižnici ili od prijatelja i iskopirati ili skinuti s interneta, dokle god činiš kopiju za privatno korištenje i ta kopija neće biti dostupna javnosti - što nije zadovoljeno u slučaju skidanja s torrenta, jer istog trenutka kada si skinuo, skinuto dijeliš s drugima.
U članku 32. se priznaje da autor koji može očekivati da će njegovo djelo biti tako reproducirano bez njegovog odobrenja ima pravo na obeštećenje kroz naknadu za prazne medije. Ovo se ne odnosi samo na autore glazbe, već i na autore svih djela koja bi se mogla reproducirati za vlastito korištenje kroz fotokopiranje i reproduciranje na tehničke uređaje i prazne nosače zvuka, slike ili teksta.
Međutim, iz te su igre čl. 82. i 32. neka autorska djela eksplicitno isključena: cijele knjige koje su još dostupne u knjižarama, notni materijal, baze podataka, karate, arhitektonski objekti sl. A posebnim poglavljem zakona koji regulira programe su isključeni i programi. Programi i filmovi su posebno regulirani čl. 107. do 121. Zakona o autorskim pravima.
Dopuštenje za backup programa je dano u čl. 110. - gdje se kaže da autor ne može ugovorom onemogućiti korisniku programa izradu sigurnosnog primjerka (jednog), ako je to potrebno za korištenje programa.
Nije mi jasno zašto su iz gore opisane igre čl. 82. i 32. isključeni filmovi. Čitam da jesu. Možda se radi o tome da za autore filmova jednostavno nije implementirano skupljanje naknade iz čl. 32. dok za autore glazbe jest, preko ZAMP-a. No, onda bi se to odnosilo i na sve druge autore, čime bismo došli do toga da se ova fora iz čl. 82. odnosi stvarno samo na glazbu. Ali vrlo je to sve cirkularno ispleteno, pa je teško biti siguran.
