Taj problem se ugnjezdi isto kao navika griženja noktiju, pušenje…ili koja god druga navika. (btw. pušenje tek nakon sedam godina pokazuje znakove fizičke ovisnosti, “pokazuje” znači da niti nakon sedam godina to nije neka jaka fizička ovisnost.)
Protiv navika se vrlo teško boriti…prvenstveno jer ljudi ne znaju kako da se bore.
Otpor promjene navike jeste velik…no to je samo kratkotrajni početni otpor prebacivanja navike u drugo stanje. Tako da tko skupi snage da savlada taj početni otpor…vrlo brzo se zapravo rješi navike koja je naizgled nekima i nerješiva.
Jačina navike se ponaša kao krivulja punjenja kondenzatora. Brzo ju stekneš…ali može proći beskonačno puno vremena a njena jačina ne teži u beskonačno, nego teži u stanje 1…što znači imati naviku. Tehnički niti jednu naviku tako nemamo u sto postotnom smislu…ali što smo bolje ispeglali određenu naviku, to je ona naravno manje pogrešiva. Bilo to navika po kojoj noga opali loptu dok mi samo zamislimo željenu putanju te lopte…ili navika koja te redovito odvede surfat po netu…
Kad poželiš prebacit stanje navike u kontra stanje, vrijednost se mijenja zapravo užasno brzo…no navika je i užasno jaka dok god je bliže stanju 1 nego stanju 0…to je gap koji se mora prebroditi i onda problema više nema. Tj. navike više nema…jer nije svaka problematična. One su nam esencijlne za dobro funkoniranje našeg računala 
E sad, kako se prebacuje stanje navike iz 0 u 1 ili obratno…mišlju , rječju i djelom! Djelom je najvažnije…jer đaba što kažeš ako drugačije napraviš. Isto tako đabe je što misliš ako drugačije kažeš. Znači treba te tri radnje uskladiti prema željama kakvoga sebe želiš imati…disciplinirano izdržati muku par dana i navike više neće biti. Tehnički najgora navika se može skoro potpuno ispeglati za 20 dana. No 20 dana je period potpunog peglanja…dovoljno je puno manje dana da borba više nije tako teška…a nakon toga ostatak do 20 dana začas proleti!
Gdje mnogi griješe…recimo na primjeru prestanka pušenja:
Te osobe si prvo zaista strogo zabrane zapaliti cigaretu. To je ocke…to je i nužno potrebno, ali to nije dovoljno!!
Zatim, tima osobama dolazi krizni moment kad navika traži da se aktivira njen “rad”. To je težak trenutak…ali možemo ga gledati i kao vrijedan trenutak kad imamo priliku pomaknut vrijednost toj navici iz 1 prema 0. No za pomak je potrebno: “mišlju, rječju …djelom”.
Te osobe naprave samo ovo “djelom” …a u pozadini misli: “Joj kako bi te rado zapalio…joj što bi bila sad fina da te zapalim…itd”. Ako je društvo prisutno, onda to “mišlju” se često oslika i na “rječju” …pa sve te vizualizacije odrade i na glas. (Što ima veću težinu). Uglavnom, takav pristup nije sugerirao navici da se pomakne iz 1->0, što više…navika se dublje ukorjenjuje prema 1…i pitanje je samo trenutka kad će osoba biti izmorena sa takvom borbom protiv navike i kad će nakraju ipak posustati.
No bobra opće nije trebala biti toliko teška…tj. nije trebala biti toliko dugo teška da je pristup bio ispravan. Zamislimo da se vozimo na cesti između točke A i B i da smo neodlučni…da idemo malo sim …malo tam. Naravno da nikad nećemo stići na odredište, ako nemamo stalan pozitivan progres.
Znači, misao je ta koja je isto bitna kao i riječ i djelo. Rječ i djelo su višlji grublji slojevi, ali zapravo su samo posljedica misli. Bitno je naći motiv zašto uopće mijenjamo neku naviku…svaki put kad dođe onaj teški moment treba razmišljat o motivu, opravdat svoj postupak odbijanja navike vlasititim motivom. Onda navika razumije da je nepoželjna…te smanjuje svoju težinu…te će vrlo brzo toliko izblijediti da će se nama činiti da je više nema.
Tehnički, nikad neće nestati…samo će težiti u nulu. Iz te točke će i dalje čekati svoj trenutak da se trigira…i ako ju osoba prihvati u trenutku kad nebi trebala, navika iz nule također skače za debeli step…te može lako oživjeti. To je ona jedna cigareta koja shebe osobe koje dulje vrijeme uspijevaju nepuštii …i kojima prestane biti problem nepuštiti. Učini im se iz te perspektive da nema opasnosti od samo jedne cigarete…i bam, navika je već vrlo živa
Btw. čuda se mogu sa ovim…govorim iz osobnog iskustva!! Meni je tragikomično da se ovo ne uči u osnovnoj školi …i još tragikomičnije kad čujem nekoga da kaže: “Ne mogu protiv SEBE”. Koja ironija da JA ne može protiv SEBE. Ili ti: JA ne može protiv JA xd
