Da se razumijemo, cijenim tvoje mišljenje i nebrojeno puta si dokazao na ovom forumu da puno znaš, a ono što ne znaš ti nije problem potražiti i detaljno predstaviti.
Ali prijatelju, nemoj cjepidlačiti Bez ljutnje
Evo još nekih primjera; privatne plaže, parkinzi, dijamanti, pa i šume na način koji si spomenuo…
Ima puno privatnih plaža koje je netko zakupio (usput, domenu nitko ne može kupit za uvijek, ali može obnavljati “koncesiju”, zamisli, baš kao i društveno dobro Hrvatske autoceste) i nije napravio apsolutno ništa osim počeo naplaćivati ulaz, parking isto tako. Dijamanti su “zauzeti” kao i domene, s tim da su zauzeta i nalazišta, a kod domena nisu (registrari su dostupni svakome). Cijene dijamanata određuje par ljudi, ne tržište. Zato jer tih par ljudi puštaju na tržište onoliko koliko njima odgovara, ima ih sigurno dovoljno da padne cijena. Šume…kad ju sasjećeš računaj koliko na njoj zaradiš. Sijeća je rad, ok, i traženje domena je rad. Prodajom domene koju si tek registrirao imaš pravo naplatiti svoj trud da je nađeš, ako već ne priznaješ to kao intelektualnu uslugu.
Ovo: “pravo privatnog posjedovanja društvo daje svojim članovima s osnove efikasnog upravljanja tim resursima.” Ja sam tu zadrt. Tko će meni, osim Boga, određivati što ja smijem, a što ne? Pa meni je dopizdilo što su mi govorili kad moram doći ujutro na posao i više nikad (nadam se) neću dopustiti da mi to netko određuje. Određuju mi, na sve strane, svi i svašta, ali ja se s time ne slažem. Prilagođavam se jer moram, ali se ne slažem. Pa iz svih davanja državi se navodno financiraju, osim skupih automobila i ostalog, i ceste, škole, vrtići itd. A što će to jednom pustinjaku koji živi van civilizacije i došao je pješice samo odraditi nešto na autorski ugovor od čega dobar dio mora dati za ono što mu uopće ne koristi. Ovo je krajnost, ali poanta je bitna. Tako da ovu rečenicu ne priznajem.
S druge strane, to isto društvo se navodno brine da svima bude dobro, ali se nije brinulo da svi imaju jednaku priliku doći do nečega što će tom nekom osigurati da mu bude dobro. To je druga tema pa neću dalje.
Kao što rekoh, zakupac domene se potrudio pronaći poželjnu slobodnu domenu i novac koji traži za nju je cijena njegovog truda. Kome ne paše neka koristi tuđi trud koji je jeftiniji ili neka se sam potrudi. Sad bi netko rekao da on (taj kome ne paše) ima pravo baš na tu domenu jer misli nešto napraviti s njom, a zakupac ne misli. Netočno, zakupac je misli prodati i ima puno pravo na to. Potrudio se pronaći je i ima pravo to naplatiti. Opet bi netko rekao…da, ali je uzeo javno dobro. I nafta je javno dobro, pa pogledaj što se radi i ako se netko pobuni okreću se nuklearne glave prema njemu. Po meni je i svaki pedalj zemaljske kugle javno dobro pa je svaki dan pedalj “nečiji”. Netko je došao prvi i uzeo ga pa se nitko ne buni. Jel ja mogu imati kuću na Stradunu? Mogu, ako je masno platim (od nekoga tko ju je možda kupio za par vreća brašna-kao ja domenu za par dolara). Tako ti možeš imati i moju domenu (ili ne mora biti masno, ali će biti više nego je mene koštala). Ja mogu domenu koristiti svaki dan, recimo otvarajući account na registraru i gledajući u nju diveći joj se i uživajući u planovima što ću si priuštiti od novca koji ću dobiti za nju. Nitko mi ne može reći da je ne koristim. Ima svakakvih bolesnika i nekoga bi baš ovo što sam spomenuo veselilo jednako kao što bolesnog pedofila veseli sjediti u parku. To što sam je uzeo s namjerom da na njoj zaradim to je najnormalnija stvar. Zlato je zapravo vodič ili nakit, ali ga mnogi kupuju (i uklanjaju s tržišta količinu koja je ograničena) upravo s namjerom da na njemu zarade bez ikakvih drugih planova u vezi s njim. Gle sličnosti
Oko društvene štetnosti uzimanjem nekih drugih resursa koje sam spomenuo u ovom postu bih također mogao puno pisati, ali vjerojatno nije potrebno.
Kad kažeš da je građanima dano pravo za vlastito oporezivanje drugih građana to nije točno. Porez moraš platiti, domenu ne. Za prvo ne možeš reći “hvala, neću”, za drugo možeš.
Zapravo ovaj primjer s šumom (ne znam citirat pa odgovaram kako čitam ) je dobar i vrijedi jednako za šume kao i za moj posao. Ja osiguravam društvu domene, naplaćujem ih više nego su mene koštale, ali i taj šumovlasnik naplaćuje drva više nego su njega koštala. Njegov rad (upravljanje šumom) tako naplaćuje, kao i ja svoj rad (intelektualni rad dok tražim domenu). Ako jedno i/ili drugo postane neodrživo i promjene se zakoni onda je to nešto drugo, ali trenutno je i jedno i drugo savršeno legalno (o .hr ne pričam niti me zanima).
Da li vlasnici šume stvarno upravljaju šumom ili ti to možeš samo zamišljati, dok oni zapravo imaju isti cilj kao i ja, samo s drugim resursom?
Grumen zlata si mogao dobiti besplatno da si ga ti pronašao, ali nakon što ga je netko drugi pronašao možeš ga dobiti, ali skuplje.
Ovo što ti vidiš kao problem, ja vidim kao savršenstvo mog posla. I još me hrani, a i veseli. Bilo bi licemjerno da se zabrani, a da ostanu legalni puno gori oblici “zakidanja građana za društvena dobra”.