Evo neki sumarum putovanja od zadnjeg posta, do danas (i ono sto ce biti od danas pa na dalje). Ovo bi trebalo biti o putu za Laos (prvi dan i po). Imam nekih slika i videa, mozda naknadno ubacim ovdje da malo docaram situaciju
Posto sam nakupovao opreme za ~2000$, red je bio da predjem u Laos i snimim citav put. Imam vizu za 30 dana, al kontam svakako je 15-ak dovoljno, odvozicu dve motoro ture po 4-5 dana, obici malo glavni grad i okolo i to je to…
GoPro, dron, baterije, kartice, novi backpack (da ne nosim kofer), obuca za planinarenje… sve je bilo spremno osim dobre volje, al kontam i to ce doci samo od sebe kad se sjedne na motor i krene piciti kroz one sarene krajolike centralnog Laosa…
Elem, temeprature su ovdje prezajebane, a sunce prejako… Al reko’, kad sam vec u ovom dijelu svijeta, boga pitaj kad cu opet, ajde barem da to obidjem na silu, a i nesto da snimim, pa da se na tom materijalu mogu ucit editovat i vidjet sta valja, sta ne valja da znam za ubuduce.
Posto granicu s Laosom ne mozete prodje bilo gdje, iz Bangkoka ne mogu da idem za prvi grad na rutu (Thakhek), nego moram dole do Mukdahana, pa preci granicu, pa se onda vozit opet gore do Thakheka. Nije neki problem, ali je malo gubljenje vremena, plus mjenjanje busa jedno 4-5 puta.
Da ne bi gubio dan, kupim za 20$ (sto mi djeluje poskupo za Tajland) kartu za nocni bus (blago spustena sjedista, inace, u Vijetnamu su nocni busevi sa onim krevetima pa spavas ko covjek) do granice s Laosem, pa sam onda kontao pjeske preci granicu pa nastaviti put dalje. Imam dosta opreme (dve torbe, vjerovatno 15-20kg bez vode) al moze se izdrzat. U jednoj torbi se nalazila sva roba i ona ce ici u onaj gepek od autobusa, a u drugu torbu (koja je isla sa mnom gore) sam stavio dron, go pro i dodatke, plus jednu kratku majicu i cetkica+pasta.
Eh sad, krenuo sam ja dosta ranije prema ovoj autobuskoj u Bangkoku, nego se zajebah- mislio da mogu izaci s metro stanice i proci pjeske kroz park (10min) i sticu oko 30 minuta prije nego sto autobus krene… Ipak nece moci- u park se NE MOZE uci s ove strane s koje sam ja dolazio. Pjeske do stanice sad ima oko 40-50 minuta, znaci dobre sanse da promasim autobus i da ne stignem na vrijeme, a ovo je zadnji noci autobus za taj dan.
Prvo racunam, zao mi para za taksi, jer sam dekintiran… ali onda novi problem- ■■■■■■ se niko ne javlja na Grab-u (njihov uber)… ne da se ne javljaju, nego na aplikaciji i ne pokazuje da ima ijedan vozac igdje blizu. I sta cu jadan, kontam, ako ofulam bus moram se vracati nazad i traziti novi smjestaj, jer ovaj gdje sam do sad bio nema check-in posle 11… i krenem da trcim.
Vec je oko 37 stepeni, samo stojanje napolju je dovoljno da se krenete znojiti, a onda zamislite mene, u laganom trku, sa svom onom opremom, i naravno nervozom.
Sreca u nesreci je taj, da vidjeh u daljini parkirano zutu auto i covjeka koji nervozno seta oko njega u krug. Pitam ga da me vozi do stanice- kaze on moze dok zavrsi telefonski poziv, i trazio je, cini mi se, 300 bahta (oko 10$ za 1.5km)… rekoh, lafe, 150 i idemo.
Dosao na stanicu jedno 10-ak minuta ranije… Kontam, presvukao bih se u wc-u jer sam mokar, al opet se bojim da ce bus otici bez mene a wc dosta daleko od perona pa rekoh nista onda od toga, jbg, svakako svi nose maske, sta ima veze ako se malo osjetim 
Elem, tu sad dolazi onaj dio oko torbi… Kao sto sam rekao, torba s robom ide dole, a sa mnom ide samo ona mala torba… Napolju je 37 stepeni… u autobusu je jebenih 17! Jos ono duva sa svih strana, malo je reci da sam se smrznuo ko ***** i da nisam mogao spavat, a u isto vrijeme nisam mogao uzeti robu da se obucem bolje. Uzeh i tabletu i po za spavanje al dzabe, citavo vece/jutro budan i ozebo.
Al sve nesto kontam, jesam skoro okasnio, jesam i ozebo, i nisam uopste spavao, al najgore je iza mene, sad krece avantura po Laosu koja sam planirao vec par mjeseci.
Dolazim na autobusku stanicu u gradu Mukdahanu, to je ovaj s Thai strane. Autobuska je podaleko od granice, a ono sto ja u tom ternutku nisam znao, svakako ne mozes pjeske preci ovu granicu, moras u autobusu/autu. Medjutim, imaju svakih sat vrememena autobusi koji prevoze do Savannakheta (koji je s druge strane granice) i to ne kosta mnogo, mozda 2-3$. Reko’, to je to, taman tamo do autobuske, uzmem tamo bus direkt za Thakhek i nema problema…
…ili ipak ima. Stavim stvari u bus, dolazimo na granicu, izadjem na prvu konotrolu, vratim se u bus… i tako i za drugu. Jedna torba meni na ledjima druga na busu. Posto sam jedini stranac, treboa ispuniti na brzinu onaj neki papir njihov za imigraciju. E sad, imate jednu sansu da pogodite sta se desilo- ■■■■■■ autobus otisao bez mene i ostavio me na granici… i to s mojim stvarima.
I ovdje sam vec ispizdio i kontao sto mi ovo treba. Stojim na onoj vrucini od nekih 36-37 (subjektivnih 50), bez stvari i vec kontam da citav put sasjecem i vratim se kuci. Jesam napisao vec da skoro niko ne govori engleski? ne mogu ni da objasnim u cemu je problem, medjutim GT je otprilike odradio posao. Neko je zvao autobusku u Savannakhetu, oni su rekli ovom vozacu da izbaci torbu pa da me ona ceka kad ja dodjem tamo… a ja cu tamo tuk-tukom koji za pocetak trazi 12$. Da nije 3-4km, pjesacio bih ja po onom suncu, al reko ajde cjenkacu se, ali moram prvo u wc.
Stojim ispred onog pisoara, a u wc utrca lik (ne onaj prvi), hvata me za rame i vice “ajde za 5$”. Reko, pregovaracemo dok obacim poso, ne ovdje.
Nudim 2.5$, on trazi 4$. Reko, ajde da se nadjemo na sredini… evo ti 3$ (mada ovo nije sredina hehe).
Dolazim na stranicu, pitam za Thakhek, ona mi rece imaju samo ove lokalne buseve, oko 4$ je karta. Kontam to je ok, do Thakheka ima nekih 100 kilometara, kontam docu za nekih sat i po, ili dva. Taman cu doci na vrijeme za check-in u hostelu odakle pocinje moto tura, a i vozicu se s lokalcima, taman da dozivim nesto malo autenticnije.
E sad, Laos ne bi bio Laos da nije malo poseban i drugaciji od ostalih. Autobus ne ide kad treba da ide, nego ide kad se napuni. Barem mi tako rekose, i onda mi je bilo iznenadjenje kad sam usao u Autobus koji je vec cekao na peronu i koji je bio polu prazan a mi smo ipak krenuli u dogovreno vrijeme.
Autobus je iznutra otprilike kao onaj iz ko to tamo peva. Dok sam ulazio u njega preskacem preko nekog materijala u sredini i gomile plasticnih stolica i boga pitaj cega sve vec. Kontam, vozac razvozi stvari da uzme jos koju marku, ali opet razmisljam dok gledam one stolice- jel realno da su stolice zapravo za putnike ako autobus bude pun? Kontam, nadam se da necu dozivjet da to vidim, jer je svakako vec vruce, i prljavo i zagusljivo, i zamisli uz to da imas jos 60 ljudi u autobusu…
Autobus krece, kao sto rekoh- mozda nas 15-ak putnika. Malo mjesta na sjedistima, ali ako se ispreskakaju one stolice i ono sve sto sam spominjao gore, moze se doci do zadnjeg sjedista, a tu bih polozio svoje torbe i legao na njih pa malo i odspavao…
…medjutim… nakon 15-ak minuta me budi vozac i vice da ustajem- nema mjesta u autobusu, moje torbe moraju ici na krov autobusa (dole u onom vragu nema mjesta)… kontam ova torba s opremom vrijedi jedno 2000$, ona ostaje uz mene 100%, a nek s onom drugom radi sta oce. I ono sto sam tek kasnije vidjeo kad sam izasao iz autobusa- ne idu samo torbe gore… svasta su oni nesto prevozili, ali se ne sjetih odma da uslikam telefon, imam samo ovu fotografiju ka su vec pola svega poskidali:
Naravno, vozis se lokalnim autobusom, ne ocekujes klimu, pa ajde sve i da oni ventilatori ne rade, kontas otvorices prozor, moci ces se rashladit malo… ili ipak ne. Ja smjesten na strani s koje sunce udara, zavjese nema (i to mislim na jedina dva mjesta gdje ne mozes staviti zavjesu) a u isto vrijeme ne mozes otvoriti prozor… ne zato sto je slomljen il tako nesto, nego zato sto ceste u Laosu cesto imitiraju ceste iz Drezdena iz 45e… Otvoriti prozor je slicno kao kad se voziti na motoru po nekom makadamu, a ispred vas je kamion koji podizu onu prasinu i sve ide u vas.
Jesam li rekao kako ocekivah oko sat i po vremena za 100 kilometara? E pa, voznja je trajala jedno 4 sata, a malo je za reci da je autobus bio posve krcat… a od spavanja naravno nista jer je osjecaj kao da putujes kocijom po livadama gdje su artiljerci vjezbali gadjanje… Svaku rupu osjetis, a nijedna nije mala.
Posle ovoga, opet natezanje s tuk tukom da me vozi do hostela… Dogovorimo se 3$ (mozda 2km), i kontam idemo… kad ono ipak ne- i ovdje je pravilo, ide se kad je tuk tuk pun, a ovaj je boga mi mogao smjestiti jedno 6 ljudi, ili u nasem slucaju 5 ljudi i gomilu neke stocne hrane ili boga pitaj cega.
Hostel ko hostel. Gomila solo putnika kakav sam i sam. U prvih 15 minuta nasao prvog partnera za put s kojim bi vec sutradan krenuo (plus naravno ko god se pridruzi u medjuvremenu). Ona je vec obisla Pakse petlju koju sam i ja planirao posle ovoga, a ja sam Ha Giang (ono gore sto sam stavljao slike) sto je ona planirala. Taman razmjenili iskustva, vlasnik hostela nas uputio u sve sto treba i eto- sutra idemo na put.
Platio 4 dana motora, namjestio gopro na kacigu i krenuo… I onda jednostavno shvatio- ovo mi je u potpunosti dodijalo. Stvarno imam zelju da odradim ovu petlju (i nekoliko drugih u ovom dijelu svijeta) ali apsolutno nemam volje da vozim po ovakvom vremenu. Na asfaltu je odokativno jedno 50 stepeni… namazao sam se kremom nekoliko puta ali dzabe, izgorio sam za tih prvih sat-dva… I jednostavno, odlucio sam da ne mogu ovo istrpit jos ni ova 4 dana, a kamoli 15 koliko sam originalno zamisljao.
Izgorio sam ko pecenjak za sat vremena, kako bih izgledao za 15 dana boga pitaj.
To donesem odluku da prekinem petlju i da se vratim nazad… prvo do hostela, pa da Savannakheta, pa nazad do Bangkoka… Sreca, vlasnik hostela mi pomogao da ne odem na autobusku, nego da odem do neke pijace odakle cu kombijem moci do Savannakheta… Ista cijena prevoza, medjutim, stigne se za 2 sata umjesto 4, pa postoje sanse da stignem na nocni bus za Bangkok. Doduse, malo manje mjesta za noge:
Ja sam visok mozda 1.85cm… ali mislim da bi ovdje imali problema svi iznad 1.35 
Opet ima ona linija sto prevozi putnike izmedju ova dva grada, medjutim, sledeci bus ie tek za sat vremena, a ja se nadam da cu stici ranije da bih uhvatio autobus za bangkok. Opet placam tuk tuk, dolazim na granicu i sad, kao i uvijek, prvi put vide Bosanca, i ne samo to nego za Bosnu nisu nikad ni culi. Salju tamo okolo pasos u krug, upiru prstom u “Bosnia and Herzegovina” i vicu meni “This- country?!”
Nakon toga, kontam ispjesacim 2-3km, i eto me na stanici, taman da stignem na vrijeme, kad prc- sad tek saznam da granicu mozes samo preci autobusom… sto znaci da ipak moram cekati onaj bus koji ide tek za sat vremena. Vec razmisljam, uzecu neki hotel, ima blizu autobuske za nekih 20$, pa cu sutradan citav dan putovan za BKK. izgubih dva dana al sta je tu je…
Na aplikaciji za autobuse pokazuje da voznji vise nema, al reko ajde da pitam tamo na stanici da nemaju mozda jos jedan nocni… kad bam- IMAJU! I to, pazite sad, imaju autobus koji polazi u 7:30pm… a meni sat pokazuje 7:45pm
Sreca pa nije u pitanju Japan, ili tako neko mjesto gdje polazak u XXX znaci polazak u XXX, tako da je ovaj autobus zapravo kasnio 30-ak minuta, dovoljno da i ja uletim.
Ali i od loseg ima gore… Znaci vec sam nikakav. Smucilo mi se putovanje i kontam da bi se najradije vratio kuci. Ali da se ne bih ■■■■■■■ kao i prvi put kad sam se smrznuo u autobusu, vadim neke dve trenerke iz torbe, prije nego sto je stavljam tamo u gepek. Medjutim, da ne duzim, u autobusu bila normalna temperatura, nikad te trenerke nisam obukao, nego sam ih cak i uspio zaboravit u busu. I to mi je bio bio kao jos jedan ekser u kovcegu, bacen komlet od ~100$, a vec sam pricao u prijasnjim postovima koliko sam do sad ostavio svega i svecaega jer nisam imao dovoljno mjesta.
SUMARUM: Imam vizu do 27og maja, a let 24og. Originalno sam planirao obici laos 15 dana, otici na sjever tajlanda, isto obilaziti motorom… malo do mora, pa onda nazad obici malo tursku. Sad sam odlucio da od toga nema nista. Platicu Gulf Airu izmjenu datuma leta, nekih 115$, pa cu kuci 4og maja, a iz Turske cu direkt kuci, efektivno skracujuci putovanje a citavih mjesec dana.
Put me kostao MNOGO. Daleko vise nego sto bi trebalo, al opet, u vrijeme kad mi to nije bio problem (vec sam kukao na drugim postovima kako su mi prihodi propali). Naucio sam gomilu stvari sto se putovanja tice, tako da sam dosta spremniji za kasnije (ukoliko za to bude mogucnosti).
Planirao sam kupiti motor, poloziti, i u septembru obici Italiju mjesec dana (kontam sve zajedno bi me kostalo oko 5000e), al sam sad zbog financijske strane odustao. Umjesto toga, samo arbajt do novembra, a u novembru sam planirao otprilike ovako:
-Egipat 15 dana;
(mozda Jordan 10-ak dana)
-Indija 2 mjeseca od Mumbaja ka sjeveru pa onda do skroz do istoka
-Bangladesh 10-ak dana
-Burma 10 dana (ako bi bilo sigurno za preci)
-Tajland 15 dana
-Laos 15 dana
-Vijetnam 30 dana
Najbolje vrijeme za putovati ovim destinacijama, a u isto vrijeme za zaobicu nasu zimu i hladnoce. I uz neki budzet od oko 8500$ sto bi, nadam se, bilo dovoljno za sve.