Zanimljiva tema, dosta različitih razmišljanja se tu našlo, i od svakog se može pokupiti po nešto.
Ovo što je @trnac napisao, podsjetilo me je na knjigu Psihomagija od Alehandra Hodorovskog koju ujedno preporučujem svima da pročitaju. Dotiče se ove teme iz topica ali iz objektivnog ugla i sa autorove tačke gledišta.
Nije lako definisati šta je sreća, ima milion definicija oko nas, i najlakše je prihvatiti definiciju koja se nama svidi i voditi se tom idejom. Teško je raditi na sreći na taj način koji nam se svidio u definiciji, to je dug proces i često slijepa ulica, jer zahtijeva usavršavanje mnogo drugih osobina.
Ponekad sreća nije samo želja da budemo srećni, ali je to dobar početak
U slobodno vrijeme nekada davno dok sam ga imao, često sam posegnuo za knjigama ili dokumentarcima o fizici, astronomiji, “teoriji struna” - uglavnom područja koja nemogu biti istražena osim u teoriji. Čestice elektrona se ponašaju u jednom primjeru da ne duljim i ne pojašnjavam, potpuno drugačije od očekivanog i znanstvenicima dan danas nije jasno zbog čega. Kada ih se baš snima/gleda oni se ponašaju na jedan način, a kada se ne snima već samo mjere podaci, onda se ponašaju drugačije. Ugrubo, kvantna fizika pokazuje da možemo utjecati i mjenjati stvari na nekoj razini. Doduše nije dovoljno samo jako željeti nešto da se to ostvari ali zanimljivo je da možemo utjecati
Da se osvrnem malo na temu sa filozofske strane u kombinaciji sa povijesti. Postoji teorija, da su ljudi zaboravili koristiti neka osjetila koja su nam nekoć bila itekako potrebna. Ne govorim samo o životinjskim nagonima koja smo imali dok smo još živjeli u šumi, već i ajmo ga nazvat 6. čulom, mogućnosti telepatije, neki spominju i telekinezu što smatram SF-om ali ništa nije za odbacit. Ajmo reći da su se ljudi ulijenili zbog tehnološkog napretka. Generalno smo napredniji na pojedinačnoj razini ali kao populacija smo sve gori i gori. Zaboravili smo osjećati prirodu i okolinu
A kad smo kod poslovica, ne znam tko je to rekao/napisao ali kada bi postojala mogućnost da se na jednu “hrpu” stave svi novci i novčani oblici svijeta, a nakon toga podijeli punoljetnima na način da svatko dobije jednaku količinu - godinu dana nakon toga bi opet postojali bogati i siromašni.
Jedna od osobina što je kod ljudi ostalo od svega kod većine je strah koji je vjerojatno nasljedstvo od kad je predak čovjeka boravio u špilji (razni strahovi, od životinja, od drugih vrsta i sl. ).
Druga osobina se manifestira kod žena, a to je sakupljanje tj. pošto su žene bili sakupljačice, nije ni čudno što moraju imati x pari obuče, x torbica i sl, a to je opet povezano sa kupovinom, umjesto sakupljanja po šumi, sakupljaju stvari iz trgovine.
Možda sam u ovoj temi ili nekoj drugoj govorio kako priroda voli hrabre…zasigurno sam to spomenuo u svom kratkom filmiću
To je inače moja filozofija koju sam naučio direktno od svemira, putem mnogobrojnih iskustava…
…i salje mi jucer frend neki citat i pita se od kuda meni ista filizofija, kaze citat:
Nature loves courage. You make the commitment and nature will respond to that commitment by removing impossible obstacles. Dream the impossible dream and the world will not grind you under, it will lift you up. This is the trick. This is what all these teachers and philosophers who really counted, who really touched the alchemical gold, this is what they understood. This is the shamanic dance in the waterfall. This is how magic is done. By hurling yourself into the abyss and discovering it’s a feather bed.
Terence McKenna
@jorgovan me više puta sprdao zbog mojih ambicioznih želja, pa čisto da mu kažem…u tome je cijela čar, a i moć. Ništa nije nemoguće! Ti se čudiš za sitne stvari koje sam iznosio na forumu da mislim napraviti, a što kad bi ti rekao da je jedan od mojih planova ostaviti svoj utjecaj i na komercijalni zrakoplovne putnički promet? Na način da jednog dana napravim novi koncept putničkog zrakoplova koji bi trebao biti bolji od postojećih.
Zvuči ti nemoguće naravno…ali nije to to-do lista za sutra A sve je moguće!
Ono što je zanimljivo, svemir me već suporta u tom mom planu. U sitničicama, ali tako znam da me je čuo i da je samnom. Dok god ću ja u toj ideji biti sa njim.
Ja istzo vjerujem u to i vec sam si dokazao toliko puta, mogao bi reci da sam poceo manipulirati stvarnoscu. Ali to moje manipuliranje je na razini najmanje mogucoj, steta sto to nisam naucio kao djete, gdje bi mi sad bio kraj. Sad sa ovoliko godina koliko imam ja mogu izmanipulirat smjesne sitnice tipa, udjem u lift, i onak stojim na vratima lifta, kad dodjem na kat dve osobe stoje ispred lifta i uplase se kad se vrata otvore jer su i one stajale blizu vratiju.
Nakon nekoliko sati opet udjem u lift i onak si u voznji zamislim, sad cu namjerno stat do vratiju i kad se otvore vrata opet ce se te iste osobe pojaviti ispred vratiju. I eto ti ga na. Neki kazu slucajnost, ali kad se ti narendaju takve slucajnosti onda ili se netko s tobom zajebava ili se ti sma sa sobom zajebavas. Ja mislim da je ovo drugo da ja sam sebe zahebavam s glupostima umjesto da nesto konkretno izmanipuliram kao sto ti kazes avione, ja bi mogao rakete…
To ti funkcionira (otprilike) na sljedeći način:
Prvo par činjenica:
ti si tijelo, ali si isto tako dio tijela kojem pripada tvoje tijelo. Postojiš na više razina…i teško nam je i pojmiti intelekt razina iznad nas. Kao što stanica ne pojmi intelekt tijela u kojem je.
-ideje/evolucija nastaju na svim razinama…samo si mali izvršni član neke ideje. (Od tog rada imaš osobnu korist koja te motivira da radiš. Ali nisi jedini koji radiš na ideji nekoj)
Prema tome…kada prihvatiš ulogu da radiš na nečemu…ti automatski surađuješ sa svim razinama koje rade na toj istoj ideji. Kao što će plod te ideje koristiti tebi…tako isto plod te ideje će koristiti svim razinama na određeni način i zato su svi motivirani i involvirani.
To iz tvoje perspektive izgleda kao da ideš prema cilju koji istovremeno ide prema tebi. Dok mnogi misle da cilj stoji na mjestu…ili da čak i izmiče zbog nesretnih okolnosti. Zapravo suprotno, to približavanje cilja se očituje kroz niz “slučajnih sretnih” okolnosti.
Stoga, maštanje koje spominješ je neizostavni dio…od tuda sve počinje. No kroz to maštanje će ti se prikazati sve ono što uistinu možeš poduzeti…i to je dio tvog puta koji moraš odraditi. Putem će ti se naravno rasvjetljavati nove mogućnosti, koje ne vidiš sa linije početka svog puta. Zato treba krenuti…prvim smislenim putem koji te dalje sam vodi…
To kretanje se očituje kao ta hrabrost, jer samo hrabri krenu putem kojem se ne vidi jasno kraj…tj. ne vidi se cijela etapa putovanja, a postoji vjera (ili ludost) da će nas taj put dovest tamo gdje smo naumili poći.
Nikog ja ne sprdam, niti omalovažavam. Svaka ideja je dobra koja se realizira, ona ideja koja se ne realizira je pucanj u prazno i samo filozofija.
Ovo za zračni promet naravno da je moguće, smao zaboravljaš da u takve sustave ne možeš upasti, ako nemaš ouno znanja i puno love ili da te netko financijski i sa znanjem podrži.
Treba čvrsto stajati na zemlji, da je to tako lako, onda bi već letjeli na mjesec avanturistički kao turisti ili na mars.
A sve je moguće!