Ima li ko strah od visine al samo na videima i slikama? U posljednjih godinu dvije nije mi dobro kad vidim neke klipove ili slike nekih velikih visina, ko npr oni videi dje bacaju nesta sa ogromnih visina, bas mi neka mucnina i vrtoglavica bude. Dugo uzivo nisam bio na nekoj velikoj visini. Bio sam na 12 spratu zgrade prije godinu dana na terasi i nisam imao taj osjecaj. Ko mladji sam bio na onom mostu na kanjonu Tare koji je najveci kanjon u evropi i nisam imao neki gadan osjecaj gledat dolje. Pa mi bas cudno ovo da mi se desava sad jos nije uzivo. Ima li ko slicnih problema sa slikama i videima?
1 Like
Ne, ali sebe znam redovno testati na mostovima ili visokim zgradama s pogledom na dole, i nemam taj problem… u videima pogotovo… baš čudna stvar ti se dešava 
Ja ne mogu gledati one lude vecinom slavene sto skacu po rubovima zgrada ili takve nebuloze.
Postane mi uzasno neugodno i odmah zgasim, ja bi to sve zbrisao sa svih mreza. 
Inace nisam fan za visinu i ne volim gledati preko rubova, jedino nekad za mali nalet adrenalina, popest se mogu naprimjer ali spustiti, e to je muka.
Jednom sa morao na krov kuce nesto promijeniti popeo se zamijenio bez problema, al kad je trebalo sici uff to je bilo veselo…
Ko dijete nisam imao takvih strahove, razvili su se s vremenom.
Meni visina nista, ali od ovih rupa u kozi se bas uznemirim
2 Likeova
Da eo sjetih se i most kad prelazim pjeske na Savi ima nekih lupam 20m visine a pjesacki dio je takav da su one metalne male kockice i sve se vidi dolje i nemam neki problem.
Eo npr od ovog thumbnaila imam taj osjecaj. I od nekih kadrova sa snimka.
Da i meni je lose od tih snimaka.
Zanimljivo mi je sto uzivo nisam nikad osjetio taj gadni osjecaj.
Ocito da strah od visine se kod nekih pali samo ponekad. I nikad kod djece.
Meni se desilo prvi put na moru, sa drugaricom palo nama na pamet da cemo sa plaze penjati uz prilicno strmu liticu (pa kao ici na drugu plazu s druge strane brda). I verale smo se poprilicno visoko, pamet mi na pamet nije palo da imam neki strah. I u jednom momentu pogledam dole iznenada me preplavio uzasan strah. Sjecam se da sam potpuno izgubila snagu u rukama, uhvatila se za neke travke i ne imadoh snage. Sutradan sam pokusala opet, kao da se oslobodim, al ne vrijedi, nisam mogla. I to sam zaboravila potpuno.
Godine kasnije mi se opet desila ista nelagoda, na nekoj skroz smijesnoj visini. I to bila u gradskom u BG, vozili se na Adu, pokvario se bus, ajd kao izlazite van…Izidjem iz busa, na mosticu nekom pred Adu. Smijesan mostic…Toliko me odjednom obuzeo strah od "visine"da sam zamolila neku zenu da me drzi za ruku.
I nije mi se vise desavalo. Osim na ovom mostu:
Predjoh to jedva, nisam gledala ni lijevo ni desno ni dole (nikako!), ali od ove visine mislim da je mnoge strah. Aviona se ne plasim uopste.
PS. Ima li ko da se boji balerine?
Meni je video s kuglama cool.
Ista stvar i kod mene, avioni su mi totalno fora i volim gledati polijetanje kroz prozor.
ne dešava mi se to, ali mi se dlanovi znoje kad gledam ruse dok hodaju po ivicama zgrada
1 Like
Ja nemam nikakvih takvih problema, sa visinom i raznim stajanjem na rubu, ja se bojim duhova i slicnih pizdarija vec duze vrijeme, ali samo ponekad. I cesto se uplasim kad gledam takve bolesnoce ili mislim o tome. Nekako mislim da je strah ustvari cesto laksi put i da je nerealno bojat se. I da treba odabrat razmisljanje kako radit na sebi umjesto kako se bojat. Uvijek mozes naci 100 stvari kojih ces se bojat, a mozes ako se potrudis i 101 zasto nesto napravit za sebe.
U stvari strah od visine (ako nije neka trauma) moze poteci od nesigurnosi, motoricke spreme da li si dovoljno siguran u sebe da ako stojis na rubu neces pasti, refleksi, misici, ravnoteza itd. Moze se uvjezbat motoricka sprema i tako strah nestati.
Uglavnom strah od bespomocnosti da ti se nesto desi. A s druge strane posoje stvari koje se mogu izbjegavat ili koje se mogu uvjezbat da se taj strah smanji ili nestane.
eo ušo je duh bozoua u te
vidiš ja dosta ležim, baš baš dosta. moguće zbog toga sve zakržljalo pa ima ova priča logike. samo nema mi logike da se dešava kad vidim sliku ili video, a ne uživo.
1 Like
Ja imam taj strah skoro pa oduvijek. Receno mi je da sam u proslom zivotu umro na nacin da sam bacen sa visine pa onda zatrpan. Nedavno smo bili na nekom stand upu ja i zena i uzeli smo karte za balkon. Medjutim kod mene se javio takav strah da smo morali otici prije pocetka. Dvorana u kojoj smo bili je dosta cudna sa vrlo strmim balkonom koji je jako visok. Imao sam osjecaj da propadam u prizemlje i da me to uvlaci unutra. Sve sta sam htio u tom trenu je da legnem na pod.
Kad ti se manifestuje taj strah tj u kojim slučajevima imaš li primjer neki? Kad gledaš horor, noću, kad si sam?
Hvala ti znas kak e …
Ne kontam reply 20 karaktera.
Meni je malo neugodno gledat te videe s visina ili na filmovima kad hodaju po krovovima nebodera i sl. Ali strah od visine u realnom svijetu je puno jaci i hvata me jeza kad sam na visini. Ne osjecam se ugodno ni u necijem stanu na 10. katu, a kamo li gledat kroz prozor s takve visine 
Makar tipa oni vrtuljci mi nisu toliko strasni jer znam da sam vezana.
Pa zato jer sam isao pogledat link i sad to ne mogu izbacit iz glave hahaha Uglavnom uzasna stvar za vidjet nevjerojatno koliko uznemiri hahah
1 Like
Ponekad kad sam vjerojatno sam, noc ili neka tisina. Mislim da je mozda pretjerana masta iz djetinjstva mozda se nesvjesno bojim da ne umrem ako se prestrasim toliko da vidim neku nakazu strunutog lica i sl. Kad sam bio klinac zivio blizu groblja, svaki dan preko velikog groblja u skolu, i kasnije cesto iz grada u sred noci prelazio tako, mozda mi ostalo nesto nerealno.
Iako to samo nekad, a i volim horore pogledat i nemam problema s tim.
Strah je normalna pojava kod normalnih ljudi, a ne mislim da oni koji se ne boje nisu normalni već se jednostavno pojedine osobe poistovjete sa osobom koja snima video ili koja je snimana u nesvakidašnjoj i opasnoj situaciji. Percepiraju klip na način da su oni tamo i gledaju ga iz te perspektive. Ljudi su različiti i sve je to normalno, fobije su za ljude i sa njima se s vremenom osoba počne nositi normalno da bi postepeno potpuno iščezle. Riješenje je gledati video do kraja, ne prekinuti kada se osjeti nelagoda
1 Like
Jednom sam kao mala povratila nakon vožnje u balerini i nikad više ušla u to čudo 
Ja imam neki bezvezni strah od balona, a prije sam ih voljela…svaki put kad neki pukne ja umrem…sad mi više nisu fora ni gledat jer se bojim da će puknuti preds mnom, a djeca ih stalno žele puhati…
Inače, na TV-u odmah prebacujem kanal čim vidim lutku trbuhozborca, totalno su mi creepy 