Trebao bi savjet oko hr domene. Stvari stoje ovako nekako
Kako to stvari stoje?
Ups, obrisao mi se post prilikom editiranja jer sam ocito pisao s mobitela 
Dakle zanimalo me ako postoji .hr domena (naplatna) i registrirana je na osobu iz RH, kako je moguce i jeli to uopce zakonski dopusteno da se obavlja neka djelatnost preko te domene ako je tvrtka registrirana u njemackoj.
Konkretno kontaktirali su me iz odredene tvrtke ako im mogu registrirati domenu (a ja bi dobivao mjesecno odredenu sumu novaca) domena mora biti .hr a oni nisu unutar RH vec posluju preko interneta unutar EU i domena im odgovara samo zbog slogana koji imaju.
Malo sam gledao pravilnike i mogu uzetu domnu od Carneta i “zaradivati” na njoj sve dok to nije povreda autorskog prava, ali mi je sporan onaj dio o obavljanju djelatnosti, znaci dali HR domena spada pod zakon o neregistriranoj djelatnosti ako se posao odvija unutar EU preko registrirane tvrtke.
Eto ako tko ima informaciju (jel se uopce trebam brinuti oko toga) bio bi zahvalan.
Izdvajam ovo na početak, pojašnjenje će biti jasno iz teksta: kako su se neke stvari mijenjale nakon 1. 7. (pravne osobe iz EU više ne otvaraju predstavništva), a Pravilnik CARNeta nije, moguće je da je pravna osoba iz EU automatski i gospodarski subjekt u RH, pa je dovoljno poslati zahtjev za domenom uz obrazloženje (npr. temeljem članka 15. st. 4. Pravilnika). Najbolje je kontaktirati DNS-službu u pogledu ovog, a ako se oni pokažu zbunjeni, onda Mingo (linkovi niže u tekstu) oko mogućnosti registracije predstavništva ili podružnice ili nekog trećeg organizacijskog oblika.
Koliko sam ja vidio iz Pravilnika, ti kao domaća fizička osoba imaš pravo podnijeti zahtjev za registracijom sekundarne domene oblika primjer.hr (čl. 15. st. 1.), i to kao dodatnu (naplatnu) sekundarnu domenu (čl. 17. st. 1. tč. 4.), a to je ujedno i jedina sekundarna domena na koju kao fizička osoba bez registrirane samostalne djelatnosti imaš pravo (čl. 22. st. 2). Tu dodatnu sekundarnu domenu možeš registrirati radi ostvarenja svojih interesa (čl. 22. st. 1.), pri čemu se nigdje ne postavljaju posebna ograničenja na to koji ti interesi mogu biti. Ti ne smiješ registriranu domenu prenijeti na drugu osobu (čl. 28. st. 1.) - recimo vašim ugovorom, niti smiješ sa ili bez naknade dati tu domenu na korištenje drugim osobama (čl. 28. st. 2.), ali možeš ispod te domene otvarati domene niže niže razine i njih dati na upravljanje i korištenje trećim osobama, iako ćeš CARNetu i dalje za njih biti odgovoran ti (čl. 25.).
Ako je primjer.hr sekundarna domena, onda je www.primjer.hr tehnički nesumnjivo domena niže razine. Iz toga slijedi da dok primjer.hr ovom društvu iz tvog naziva ne bi smio dati na korištenje, dotle www.primjer.hr ili općenito “bilo što”.primjer.hr smiješ dati na korištenje i upravljanje, sa ili bez naknade.
Očigledno je da je ovo “rupa” i to vrlo slaba, jer je dobro poznato da je poddomena “www” zapravo alias za web-stranice na domeni, a vrlo je vjerojatno da je to na neki način obuhvaćeno i nekim međunarodno prihvaćenim standardom upravljanja domenama na koje se na vrlo uopćen način poziva CARNet u čl. 3. U slučaju da imaš sekundarnu domenu koja je nečiji tržišni žig i onda poddomenu “www” koristi nositelj tog istog tržišnog žiga, ne treba dvojiti da će CARNet zaključiti da se radi o povredi čl. 9. st. 1., tj. o nesavjesnom i nepoštenom korištenju prava danih Pravilnikom. Dodatno na to, iako je sam Pravilnik zakonski pun rupa kao švicarski sir i vjerojatno se može sudski srušiti na puno načina, nitko to ne čini, pa CARNet ovdje manje-više može postupati kako mu se ćefne.
S druge strane. očigledno je da CARNet neće. niti može aktivno istraživati vlasničku struktruru - čini mi se da bi to moglo jedino doći na red tek kada bi netko zatražio tu istu domenu i potom arbitražnoj komisiji podnio dokaze da predmetna domena nije niti na koji način povezana s tobom, osim na način koji te stavlja u prekršaj čl. 28. Tako da bi vjerojatno mogao mrtav-hladan registrirati domenu na svoje ime i dati je na korištenje trećoj osobi, dokle god si u mogućnosti to plauzibilno formulirati na zahtjevu (u smilu svrhe domene).
Jedini iz Pravilnika proizlaueći način na koji bi strana pravna osoba bez da se sudski registria u RH mogla na pouzdaniji način registrirati .hr domenu bi bio taj da u Hrvatskoj registrira predstavništvo, podružnicu ili drugi stalni organizacijski oblik, te potom zatraži dodatnu sekundarnu domenu uz posebno obrazloženje (čl. 15. st. 4.).
Na stranicama Ministarstva gospodarstva se može naći detaljan opis postupka registracije stranih predstavništava u RH. Ovdje je dovoljno za reći da predstavništvo - koliko sam shvatio - nije pravna osoba, ne može obavljati gospodarsku djelatnost, te da je manje-više dovoljno imenovati odgovornu osobu - predstavnika u RH koja može onda obavljati istraživanje tržišta i predstavljati osnivača predstavništva. Na navedenim se stranicama nalazi Excelova tablica s popisom predstavništava (može se vidjeti da je i Google do 2005. bio u Hrvatskoj kao predstavništvo, temeljem čega je vjerojatno i osigurao pravo korištenja domene google.hr), a također se nalazi i e-mail adresa i kontakt osobe iz Ministarstva kojoj se možeš obratiti s pitanjima, iako ne bi bilo na odmet jednostavno kontaktirati odvjetnika.
Međutim, na navedenim se stranicama može pročitati nešto još važnije, a to je da je za države članice EU od 1. 7. (osim nekih) prestala važiti zakonsta odredba temeljem koje su pravne osobe iz tih država mogle otvarati predstavništa u RH, pošto smo sada dio zajedničkog gospodarskog prostora. Ovdje mi nije jasno da li time prestaje mogućnost ili samo prestaje obveza pravnih osoba iz zemalja EU-a da osnivaju predstavništva.
Ako prestaje i mogućnost, a ne samo obveza, onda je slijedeće rješenja da strana pravna osoba otvori podružnicu, što bi za osobu iz EU trebalo biti jednostavnije nego prije 1. 7. S obzirom da bi ti dobivao naknadu za ovo, možda bi ti obzir moglo doći otvaranje j.d.o.o.-a koje bi bilo predstavništvo i registriralo domenu.
U slučaju predstavništva, ovdje ostaje pitanje reguliranja tvog pravno-radnog statusa kao predstavnika, koji bi vjerojatno morao regulirati u državi strane pravne osobe.
Kako bilo, predstavništvo ili podružnica je možda najinteresantnija opcija za konzultaciju s odvjetnikom, a li da kontaktiraš osobu navedenu na gore referenciranoj stranici Ministarstva. Možda pravne osobe iz EU jednostavno više ne moraju uopće otvarati predstavništva, da bi mogle dobiti pravo na korištenje domene.
Konačno, ako se radi o poduzeću iz EU, treba se raspitati o mogućnostima registracije pravnog subjekta i pri nekom trgovačkom sudu u Hrvatskoj, uz mogućnost imenovanja stranca (zakonskog predstavnika strane pravne osobe) kao odgovorne osobe i u Hrvatskoj. Kao najbolji primjer, vidi kako je Google registrirao d.o.o.: osnivač je Google iz Irske, a osoba ovlaštena za zastupanje je strani državljanin, temeljem svoje putovnice.
Ovaj način bi bio pravno najpouzdaniji za stranu pravnu osobu i možda, ako se radi o osobi iz EU, nešto jednostavniji nego prije.
Opet dobar upit za odvjetnika.
P.S. Editirao sam naslov i kategoriju na prikladan način.
1 Like
Ok prekosutra zovem carnet pa obavijestim sve o ishodu 
Samo da oblikujem jos malo pitanje, sto ako ja registriram domenu na sebe osobno a putem domene se obavlja odredena djelatnost za koju je tvrtka registrirana u drugoj zemlji. Ima koji zakon da bi meni osobno mogao nastetiti meni kao osobi ?
hvala na detaljnom i iscrpnom odgovoru.
Jos uvijek se sporimo sa Carnetom oko nekih sitnica, cak je i odvjetnik upleten oko savjeta i “rupa” u pravilniku.
Trenutno nebi javno iznosio komentare dok se saga ne zatvori do kraja (pa onda sve napisem) 
Trenutno smatram da je pravilnik “suplji” ko sir ali problem je sto Carnet jedini tumaci taj pravilnik pa onda kao i da nije suplji zavisi kome je u interesu da prode odredena stvar.
Svojedobno sam ja pokušavam osnovati par HR domena preko pravnih osoba iz švicarske i njemačke. To je nemoguće, odnosno vlasnik HR domomene može biti isključivo pravna ili fizička osoba iz HR sa dostavljenim oibom i ostalim podacima (vazi za naplatne i besplatne domene). Najjednostavniji nacin je da ta firma koja je iz DE osnuje predstavnistvo u HR, tada dobije HR oib i sve ostalo i moze najjednostavnije otvoriti domenu ili vise njih. Postoji i jos jedan nacin, da nadjes firmu koja ima za reg. djelatnost zastupnje ino. tvrtki, pa ta firma kupi domenu, napravite ugovor o zastupanju i sve je jasno 1/1.
Forum zna pohoditi i član s nickom @vir2al koji je pravno dobro potkovan, a ima interes u domenama. Upravo je on skretao pažnju na ovu šupljikavost pravilnika. Možeš potražiti njegove postove, ako te zanima (ovdje i na starom forumu).