Trošak suda - tužba po službenoj dužnosti

Ja mislim da moze dobit potvrdu, samo kad prodje cijeli postupak…

Potvrda iz kaznene evidencije je vec nesto drugo.

Da sad ne duljim, ništa od toga…

1 Like

Za prostor u kojem baš živim preferiram stan ispred kuće, ali ovo je jedna od negativnih strana. Ne želim se niti selit, a bome neću niti trpit još dugo jer sam na rubu živaca. Nisam jedini kojem smeta buka od ranog jutra, ali i da jesam, svejedno…

Znam da si imao ili još imaš neku udrugu protiv zvonjave crkava. Hebiga, ako je kako kažeš onda bolje ne gubiti vrijeme na tužbu.

Kaže tako i @trnac Znam čitat i zakon je jasan, ali ti bolje znaš sudsku praksu pa vjerujem da je tako kako kažeš. Hebeš državu u kojoj se zakon drugačije tumači od onog što piše.

Ali neću više offtopic, hvala na odgovorima.

Ok. Kriv si za to što si mu rekao ili napisao. Međutim, potraži odvjetnika i napravi paralelno tužbu protiv te osobe odnosno ustanove. Pa nisi ga napao bez veze? Ajmo reći da bi nešto kao protutuzba tu osobu/ustanovu stavila u isti koš kao i tebe. Odvjetnik bi na toj raspravi protiv tebe imao argument i pozvao bi se na taj drugi predmet koji vodiš protiv tog službenika/ustanove, a koji nisu obnašali svoju funkciju kako treba. Možda oni povuku tu po službenoj dužnosti u tom slučaju, kako bi ti povukao svoju (dogovor)
Puno ćeš bolje proći kad tvoj odvjetnik da sucu uvid u spis u kojem ti njih tužiš. U tom slučaju postoji i afekt s tvoje strane, ogorčenost zbog toga. U protivnom će ispasti, pravno gledajući, da si ga napao bez veze i spičit će ti uvjet 100%. Ne vrijedi ti reći na sudu “ja sam to napravio zbog toga i toga” - naprosto nema tu težinu kod sudca kao uvid u spis u kojem ti njih/njega tužiš. Protutužba ti je najpametniji potez

Druže kad navedeš konkretno šta je navedeno u optužnici može se komentarisati. Ovako, po ovome, da ne nagađamo, u najboljem slučaju policija je mogla pokrenuti prekršajni postupak u kojem ćeš ti biti kažnjen (jer se uvijek štiti ovlaštena osoba), ali ćeš platiti samo sudske troškove i imat’ ćeš ukor/zabranu neku, nikakav govor o zatvoru ne dolazi u obzir u ovom slučaju.

Bilo prekršajno ili krivično, ne vidim razlog stavljanja lisica, ako nisi nastavio što si radio po dolasku policije, ili si odbijao njihove naredbe. Na osnovu rekla/kazala, prikupljanja preliminarnih informacija, policija ne lišava slobode, već poziva u službene prostorije radi obavljanja razgovora ili uzimanja izjave (koja nije validna na sudu) ako je u pitanju krivično djelo, već to mora uraditi tužilac.

Ti pitaš za kaznu, jer se zbog nečega osjećaš krivim, nešto si uradio, što isti ti koji su te prijavili mogu dokazati, u suprotnom ne bi razgovarali o ovome uopšte. Uzeo bi advokata i tužio iste za sve što su/nisu uradili po zakonu i tražio nadoknadu štete.

Službena osoba koja radi protivzakonito ili ne obavlja posao kako treba ima svog šefa kojem možeš prijaviti, a ne izrevoltiran govoriti svašta i prijetiti da ćeš nekome nešto (pa makar to bilo i pravnim putem). To se jednostavno ne radi na taj način, iako svi znamo da taj šef neće preduzeti ništa po tom pitanju. Ako već zagrizeš za to, ide se policiji i tužilaštvu s dokazima da prijaviš takve.

Podvuci crtu i zamisli to drugačije malo (dosta ovlaštenih osoba je primljeno preko štele i ne znaju šta rade, pa glume da nešto znaju), na zahtjev stranke neke stvari ignorišu ili kažu da to ne može, a ti znaš da može i tu nastaje problem. Riječ po riječ iznerviraju 90% ljudi i pozivaju se na te članove za ometanje službene osobe u radu ili nešto slično. Samim time opravdali su svoje neznanje ili kriminal. Prijave tebe prije nego ti dobiješ šansu da prijaviš njih.

Uglavnom, uzmi svog advokata, nek istjera do kraja.

Kada i ako bude podizao uvjerenje o nekaznjavanju u nadleznoj PU, stojat ce da je pocinio KD, bezobzira da li optuznica bila potvrdjena ili ne.

Hvala svima na odgovorima.

Isprika što sam ostao malo štur sa slučajem, nekako mi se ne čine detalji bitni za pitanja koja me zanimaju.
Uvjetni zatvor je uvjetni zatvor i pretpostavljam da nekakvi trag u sustavu o uvjetnom zatvoru (što me prvenstveno zanimalo) ne ovisi sad o detaljima samog slučaja…

A što se tiče slučaja, evo malo više:

  • pismeno sam se obratio osobi (što je čak ok, jer koliko sam čuo u slučaju verbalnog sukuba bi puno više vrijedila riječ službene osobe, nego moje …pa sve izrečeno u afektu bi moglo ispasti još teže nego je rečeno)
  • da, gornja rečenica

je glavna po kojoj me se tereti…no ima još jedna.

… osim te rečenice sam podijelio sa trećim osobama da sam dotičnoj osobi “najradije htio stisnuti šamarčinu”. (Isto pismeno)
To nisam izjavio kao prijetnju, nego sam samo podijelio čitavo svoje loše iskustvo i emociju kako sam se osjećao u momentu kada me je dotična osoba direktno oštetila i to vrlo bezobraznim obraćanjem. Jednostavno sam se u tom momentu napadnut bezobrazlukom tako osjećao i to sam iskreno kasnije podijelio. Nije to trebala biti prijetnja, ali je tako protumačeno… što se na kraju krajeva slažem da sam kriv i da se nisam smio tako izraziti…jer takvo izražavanje je “implicitirana” prijetnja.

Mada u sebi osjećam da je sve to pretjerivanje, čuvamo se pod staklenim zvonom…više ne smiješ reći niti kako si se osjećao… a kad se sve te emocije i frustracije nakupe u ljudima i zapale…onda imamo “rat u Rusiji”. IMHO.