Ima stranicu koja je distributer za ovo područje jednog branda.
U suglasnosti sa samim vlasnikom branda, ima web stranicu, koja glasi na jednu firmu. Odobravaju i izradu web dućana čak potiču.
Sada se radi shop, te naplata bi išla preko druge njegove firme. Ista djelatnost.
SVE NAVEDENO i transparentno u uvjetima poslovanja, načinu plaćanja itd.
Naplata ide kartična.
Pitanje je da li u našem zakonu postoji neka prepreka da ima ovakav model poslovanja na webu?
A kakve to veze ima s tobom??
Pitam ječ me interesira. da znam. Danas svašta moraš znati za web dućane pa i takve stvari zar ne?
I mislim daje pitanje na mjestu.
Smatram da je jedino važno tko radi naplatu. Firma koja radi naplatu mora to prijaviti kao prodajno mjesto, fiskalizacija, trić trać.
Vlasnik stranice je po meni nevažan. Može biti problem ukoliko se kupca namjerno dovodi u zabludu s ciljem stjecanja financijske koristi.
Super je to što kao web dizajner specijaliziran za web shopove želiš znati više. Na taj način ćeš biti neusporedivo konkurentniji na tržištu.
Pitanje je na mjestu, a odgovor na pitanje je dosta jednostavan.
Da bi klijent prodavao određenu robu, on tu robu mora imati unešenu na skladište firme koja izdaje račun za tu robu.
Dakle:
nije bitno kako se firma zove, tko joj je vlasnik i slično. Bitno je da firma koja robu prodaje tu robu ima evidentiranu na skladištu (zalihama).
Naravno, svako lažno predstavljanje i manipulacija može biti kažnjiva ukoliko se kupca svjesno dovodi u zabludu.
ukoliko jedna njegova firma tu robu ima na skladištu (zalihama), naravno da tu robu ne može prodavati sa druge firme bez dodatnih radnji.
Pod dodatne radnje smatram;
mogu raditi transakcije da jedna firma prodaje robu drugoj firmi ((isti vlasnik) ukoliko fizički imaju isto skladište riječ je o 2 min posla i par papira)).
Na taj način u trenutku prodaje firma ne mora to stvarno i fizički posjedovati, no onda je vrlo bitno da se popratni “papir” koji se šalje kupcu (kao i sama uplata od strane kupca) ne evidentira kao r1 ili r2 račun, nego predujam za robu.
Tek kada ova druga firma od prve otkupi robu i (knjigovodstveno) je prebaci na svoje skladište, predujam se zatvara i knjiži se na potraživanje od kupca te se izdaje r1 ili r2 račun.
Hvala Antonia.
Naime nema muljanja, čisto radi prepoznatljivosti, sada kada ide shop, naplata ide na novu firmu, zapravo isto jednu staru nejgovu firmu, koja uistinu to i prodaje.
No ostala bi navodno podaci i firme koja već duže vrijeme prepoznata je kao brand.
Samo zato.
Ne znam kome bi se to postavilo pitanje.
Iskreno klijentu predlažem da stavi samo novu i gotova priča. No interesira me jer imam još jednog klijenta koji ima sličnu situaciju.
Može slobodno zadržati naziv branda (firme), a postaviti podatke i poslovati s druge firme.
Npr.
Moja firma posluje pod nazivom koji je različit od brand name-a. Istini na volju, dosta su slični nazivi, ali nisu isti.
Kada bi iz nekog razloga osnovao firmu i nazvao je xyszhdgj d.o.o., i dalje bi preko nje sebe mogao predstavljati pod onim brand name-om kojim to želim, tj za koji imam suglasnost i dopuštenje.
Primjer:
Prodaja namještaja, brand se naziva XY, poslovanje se vrši preko firme koja se zove YX.
Zbog određene sitacije vlasnik firme YX osnovao je firmu naziva Q, a svoj brand name XY samo nastavio koristiti kao da se ništa nije dogodilo.
Nije napravio nikakvu nezakonitu radnju, a 99% kupaca svakako nije znalo da se ta firma nekada nazivala YX.
…
Vrlo bitno za napomenuti je da ovdje pricam o situaciji u kojoj različite firme otvara isti vlasnik ili o situaciji gdje vlasnik 1. firme daje pravo korištenja svog brand namea.
Naravno da je brand name zabranjeno koristiti bez dopuštenja njegovog vlasnika.
sry