Negdje sam čitao da toga ima u elektironičkom smeću sad mene zanima gdje se točno nalazi na koji djelovima i sl…
Vjerojatno “pozlačeno” kod nekih vodiča il sabrnica kako bi bila bolja vodljivost. Sad da su neki elementi od zlata il srebra rađeni, čisto sumnjam…
Ja sam to proučavao neko vrijeme, ali sam zaključio da nema pretjeranog smisla osim ako nemaš pristup masovnim količinama elektroničkog otpada. U starijim kompovima znalo je biti i pristojnih količina zlata, pogotovo u procesorima. Kažem pristojne količine, kad ih usporediš s situacijom danas, u kojoj je udio zlata i drugih vrijednijih metala podosta smanjen; još uvijek se i kod starijih računala radi o vrlo malim udjelima.
Evo ako te zanima okvirno, jedan podatak na brzinu: po jednom 486 računalu, prosječno je prisutno zlata oko 0.15 oz (4.25 g), srebra oko 0.066 oz (1.87 g), a paladija oko 0.007 oz (0.19 g).
U pravilu u bilo čemu još starijem od 486-ice ima nešto više dragocijenih metala, dok u svemu novijem od 486-ice ima sve manje dragocijenih metala. Ako te i dalje zanima, više informacija možeš naći ovdje.
A šta misliš dali bi se to dalo vaditi i recimo osnovat neku firmu za elektronicki otpad
Dalo bi se. Neznam kakva je situacija u BiH, ali u Hr postoji već dosta poduzeća koja sakupljaju specifično elektronički otpad, dođu do tebe po otpad ako treba, tako da pretpostavljam da je ovo već palo mnogima na pamet.
Ako misliš da nema pretjerane konkurencije, ideja može uspjeti, ali moraš uzeti još par stvari u obzir - svakako moraš i dosta uložiti jer računaj da kemijski moraš procesuirati 50ak kilograma metala i plastike da bi dobio nekoliko grama zlata. To zahtijeva dosta velike količine kemikalija, a i alata/strojeva ako bi radio sa velikim količinama.
Ja sam inače studirao kemiju tako da mi sami procesi nisu strani, ali u slučaju da neznaš puno o kemiji samih procesa, morao bi uložiti dosta vremena da to naučiš do te razine da možeš te radove relativno sigurno obavljati. Ovdje postoji i drugo rješenje, a to je da zaposliš kemičara.
Nakon toga, jedina veća komplikacija koju moraš riješiti je odlaganje kemijskog otpada ili pročišćavanje istog za eventualno ponovljeno korištenje.
Da se ne isplati ne bi postojalo toliko tvrtki za reciklažu elektronike.
U Kini, recimo, cijeli jedan grad od 60.000 stanovnika, i naravno sva okolna sela, živi samo od toga.
Vidi npr. ovdje:
http://www.environmentalgraffiti.com/green-living/the-electronics-junkyard-dismantlers-of-guiyu/1372
Pogledaj i ovo:
http://www.greenpeace.org/international/en/System-templates/Search-results/?all=guiyu&tab=2
da vidiš kakav je to posao.
Eh da, možeš naći i podatak za koliku plaću to Kinezi rade: “wages about $1.50/day and dropping”. To je oko 200 kuna mjesečno.
Ako misliš raditi taj posao, ne zaboravi da to moraš raditi za manje od 200 kuna mjesečno da bi mogao konkurirati Kinezima.
konkurecije nemam
a što se tiče izdvajanja plemeniti materijala koliko je to tezak postupak i bi li ga recimo mogao nauciti ili ću ipak morati zaposliti tebe Taylor
Nije ništa što se ne bi mogao naučiti i provesti sam, u malim količinama. Velike količine su druga priča, s obzirom da se međuostalom koriste pojedine opasne kemikalije, kao što su dušična i klorovodična kiselina.
Preporučam ti da se prvo učlaniš na goldrefiningforum.com, i počneš polako učiti. Na forumu ima hrpa informacija, i ljudi iz raznih dijelova svijeta. Imaju ti tamo za skinuti Gold Refining Forum Handbook (Vol. 1), u kojem imaš više manje sve što moraš za početak znati.
zlata ima gotovo u svakom spoju, ali u veoma malim količinama, za srebro, i ostale nemam pojma…
Ne skuplja se elektronički otpad samo zbog zlata 
Cijena otpadnog bakra je između 4.000 i 6.000 eura po toni, pa je tu aluminij, pa plastika, pa drugi obojeni metali. Zlato je u malim količinama i ono dolazi kao plus cijeloj reciklaži, ali nije primarno za recikliranje tehničkog otpada. Primarni su bakar, aluminij, plastika i željezo.
vidim da je to malo kompleksni potez izdvajanja tih materijala.
Posto ji kakva firma da otkupljuje takakv otpad na tone
Nebi vjerovali što se može naći. Video koji vrijedi vidjeti: