Ja nekako gledam to ovako - ako ti pričaš s anđelima onda si religiozan. Ako anđeli pričaju s tobom onda je nešto drugo u pitanju.
Naravno, ako je sve ovo “public stunt” za novu firmu i planiraš zarađivati na videima o ukazanjima onda je to neka druga priča. To nije ludo nego samo glupo.
Ja pocinjem misliti da ti nas sve ovdje je*eno trolas 
Can’t wait to see.
Covjek bi pomislio da nakon susreta sa nadnaravnim bicima dobis savjet da postanes jedno sa prirodom, zanemaris materijalno i prepustis se pravim vrijednostima a ono oni savjetuju stvaranje mega firme.
Pa ne znam što su po tebi prave vrijednosti.
Vrijednosti su također u očima promatrača…i što je nekome vrijedno, drugome nije.
Novac, kao i sve drugo, se može upotrijebiti u dobre i loše svrhe.
U mom konkretnom slučaju, novac će biti sredstvo kako bih mogao ostvariti mnogobrojne vizije koje imam.
Svaki tehnološki napredak traži energiju da se stvari pokrenu…a novac jeste energija.
A bez tehnološkog napretka bi ljudi i danas kamenom sjekirom “vadili zub” i umirali pri takvim zahvatima…i “krivili Boga kako je to dopustio takvo zlo da hara zemljom”.
A Bog kada usmjeri svoju moć na akumuliranje energije u novac i stvaranje tehnološkog napretka…onda opet nije dobro i ne radi na pravim vrijednostima. 
P.S. moja osobna prava vrijednost je biti sretan. A kako sam u programiranje došao iz ljubavi (nisam iskreno niti planirao da ću jednog dana biti plaćen radi toga) …tako spontano idem u simbiozu sa kojekakvim idejama techno - anđela.
Svatko mora pronaći svoju istinu u koju će vjerovati. Sviđaju mi se vaše verzije. 
Stabilne su. 
mene zanima sljedece - reinkarnacija. postoji li ili ne? Ako da, odnosi li se samo na Zemlju, ili je u igri cijeli svemir?
Huh, koliko smo o tome pričali
…odgovor bi mogao biti popriličan…al pokušat ću sažeto dočarat problematiku misaonim pokusom sa kojim je meni konačno sjelo to bolje na mjesto.
Problem je u tome što ljudi uglavnom ne znaju što je to “ja” , a htjeli bi odgovore na pitanje hoće li se taj “ja” reinkarnirati nakon smrti.
Zato treba prvo shvatiti neke atribute toga zvaničnoga “ja”.
Prvo da istaknem jednu činjenicu: Svaka osoba na planeti u nekom periodu od xx mjeseci promjeni sve do jednog atoma svog tjela. Svjedno je to i dalje ista osoba…nosi isti osjećaj “ja”. (Ajmo to nazvati regeneracijom od strane svemira)
E sad, misaoni pokus ide ovako:
Imamo Anu koja je dio eksperimenta. U tom eksperimentu ćemo sa uber-super naprednom tehnologijom moći dohvatiti sve atome u Ani i zamijeniti ih sa identičnima. Nismo napravili ništa drugo nego istu stvar koju napravi i svemir tokom procesa regeneracije.
Pitanje je, hoće li Ana nakon eksperimenta imati isti osjećaj “ja” kao što ga imala i ranije?
Pa ako smo pretpostavili da je mašina ekvivalent procesu regeneracije od svemira, onda očito hoće.
Sada idemo na nešto malo teže.
Opet koristimo istu mašinu, ali ovoga puta nećemo regenerirati atome, nego ćemo ih klonirati na novu hrpu i napravit ćemo pored Ane, Anu2.
Hoće li Ana2 imati isti osjećaj “ja” koji je imala (i koji i dalje ima) Ana?
Pa ako dobro pratimo početne uvjete eksperimenta, mora biti tako.
Znači imamo situaciju da se nakon eksperimenta bude Ana i Ana2, zamislimo da obje leže u savršeno simetričnoj sobi u savršenoj simetriji u odnosu jedne spram druge. Ana i Ana2 se obje bude sa istim sjećanjem kako su se išle klonirati. Obje za sebe misle da je ona prava Ana.
Pošto su one identične i leže u identičnoj simetriji, donosit će i identične odluke. Tako obje promatraju strop i misle kako se dobro osjećaju nakon kloniranja. U jednom momentu odluče pogledom prošvrljati po sobi i ugledaju istovremeno jedna drugu. Obje istovremeno pokušaju nešto reći drugoj strani, ali zanijeme već prvog momenta kada druga strana istovremeno pokušava uzvratit istu stvar. I tako se nijemo gledaju u čudu i nevjerici…kao da se gledaju u zrcalo. Pri svakom pokušaju da nešto kažu, druga strana ih zatekne.
(Svi smo to doživjeli u nekoj mjeri kada se trebamo mimoići u uskom prolazu sa nekom osobom. On desno…mi desno. On lijevo…mi lijevo. Pa onda zastanemo da ga propustimo…ali hebiga, i on je zastao. I onda tako mutavo stojimo…stotinke traju ko vječnost…a baš u momentu kada mi odlučimo da ćemo prvi proći, to donese i druga strana…)
Heh…mi sa tom osobom iz prolaza nismo ni blizo identičnoj kopiji, ali se lijepo vidi kako svaki “ja” zrcali neke slične manire.
Ana i Ana2 imaju dakako kompleksniju situaciju, one nemaju način da izađu iz te zrcalne slike.
U jednom momentu se pojavljuje doktor na vratima da ih posjeti…i kako se doktor ne može simetrično obratiti objema u isto vrijeme, on će svojim prisustvom razbiti to zrcaljeno ponašanje obrativši se samo jednoj od njih dvije.
I do toga momenta Ana i Ana2 više ne nose isto “ja”. Jer u tom momentu je jedno od tih “ja” steklo iskustvo koje drugo “ja” nije steklo…i one se sada razlikuju.
Možemo ovaj misaoni pokus zamisliti na način da mašina koja je kopirala Anu, da je napravila kopiju atoma koji zauzimaju isti prostor kao i Ana. Tako su Ana i Ana2 na istom mjestu i niti ne znaju jedna za drugu. Ako požele, mogu se razići…ništa ih ne spriječava. Ali u ovom slučaju će se doktor na identičan način obratiti objema, i one ne znajući jedna za drugu će donositi identične odluke…i zauvijek će ostati spojene na istom prostoru. I na taj način njihovo “ja” se nikada neće početi razlikovati po ničemu.
I što je onda ja? Da li ga čine identične skupine atoma? Očito ne.
“ja” je skup iskustava. Tijelo je samo sredstvo koje omogućava da se ta iskustva apsorbiraju. No ono još bitnije od tijela je okolina koja pruža ta iskustva.
Tijelo je promjenjivo, okolina nam ostaje onakvom kavom si je sami napravimo.
Tamo gdje jedno tijelo prestaje postojati, dolaze u igru hrpetina novih tijela. A razvoj okoline je kontinuiran, nema tu nekih skokova. Tako da manje više, svaki “ja” se osjeća “jednako” u nekom životnom vijeku okoline.
Jer okolina determinira kako će se osjećati “ja” koji živi sada, kako će se osjećati onaj koji je živio u kamenom dobu…i kako će se osjećati onaj koji je živio u vrijeme početaka zemlje…
Primjetimo stoga, okolina je ta koja se razvija. Naša tijela su ništa drugo nego mali djelići te okoline. Okolina je vječna…stoga smo i mi vječni.
Naravno, sada će vas mučiti gdje nestaju naše privatne misli, uspomene… nakon što se tijelo reciklira.
Pa puno toga našeg ostaje zapisano u okolini. Pogotovo ako se potrudimo ostaviti utjecaj.
Da li ponešto ipak “nestaje”? Zapravo ništa ne može nestati, sve u svemiru ostavlja vječni trag. Ostavljamo vječni trag na internetu, kako nebi u svemiru…svaki pomak…svaka misao…sve je to na neki način vječno zapisano u okolini. Oni tragovi koji su bitni, oni će kasnije opet interpretirati na neki način…oni koji nisu, neće se koristiti …i to je to.
Ništa u tome nije čudno ni tragično. Svaki dan zaboravljamo hrpetinu misli koju smo imali ranije…i to je identično smrću tog djela osobnosti…tog djela “ja”. Da ne govorimo koliko osobnosti umire tokom puberteta…pa nije tragično. Tako da racionalizirajući stvari, smrt nije ništa radikalnija od puberteta.
A zašto imamo strah od smrti, to je druga priča. (Nametnuto nam je isto kao što je nametnuta želja za seksom…“mašina” tako stabilno radi )
E sad, svako tijelo znači prikuplja iskustva koja čine tu osobnost…taj “ja”.
Vidi se da puno utječe na neki “ja” mjesto i vrijeme njegovog rođenja. To su početne karte koje su podjeljene. Moglo bi se reći da netko ima bolje, netko lošije. Ali ima puno sistema koji to peglaju, tako da dođe zapravo na isto. Poanta je da je sreća derivacija/promjena stanja, a ne apsolutno stanje…tako da je poprilično nebitno početno stanje, bitno je samo što će svako od nas napraviti od svoga početnoga stanja. Tko ga unaprijedi, osjećat će se dobro. Tko ga unazadi, osjećat će se loše. A svi imamo jednaku priliku raditi na poboljšanju svoje početne situacije.
To je također bitan element koji pokreće mašinu, jer na taj način svi smo motivirani da unaprijeđujemo okolinu. (Pravoga SEBE)
Okolina je Bog…ili ti ga Bog je SVE. Jer kada pričamo o okolini, onda nema granica da nešto spada u okolinu, a nešto ne.
A kako je okolina izvor mudrosti i kako je neograničena, tako je Bog beskonačno mudar. …beskonačna ljubav…itd…itd.
I zato po ničem nije nemoguće da je ta okolina mogla pustiti u “opticaj” Isusa da malo zblesira narod…kako bi dalje usmjerila tok vode na “svoj mlin”. Štoviše, to je daleko jednostavnije od svega čemu svjedočimo da je učinila.
I dodao bih još vezano uz novo rođenje i početne karte koje su tad podjeljene…
Valja primjetiti da se ne dijele karte samo tada. Svaki dan je prilika da doživimo neku sretnu ili nesretnu okolnost. Tako da se karte svaki dan miješaju i dijele…a to onda čini smrt još manje značajnom u tom kontinuitetu života.
Jer isti vrag, djele se karte tad kao i svaki drugi dan.
Svaki dan je prilika da se započne potpuno nov život i da se odbace one osobnosti koje više ne želimo nositi sa sobom. Budimo zato što god želimo biti.
Btw. @c3po, otišlo je ovo daleko od teme…pa da baš ne kvarim temu, slobodno seliš sve u zasebnu temu:
“A što kada ti se pojave glasovi u glavi” xd xd
Kreće od posta #58
Može ako ti želiš tako, Božo. 
Pratio sam to i prije, jasno, ono što ja mislim je da se ti itekako uklapaš u topic ‘Što vas motivira’, jer tebe su motivirali anđeli i svjetlosna bića, to si argumantirao sasvim konkretno, detaljno i rječito, 
to je u redu, naravno da netko to pozdravlja, a netko ne.
Možemo otvoriti novi topic, nije problem, i ovdje ostaviti misaone postove tipa
želim zaraditi brdo love, to mi je motiv
ili
mene motiviraju gole ženske
Sve može, bitno je da (skoro svi) budemo zadovoljni. 
Kužim što želiš reći, slažem se i ja da se prvi post uklapa dobro u temu.
Jedino je ovo kasnije offtopic, a kako se meni da pisati o takvim stvarima…pa reko da ne kvarim dalje ovdje temu…
Heto, možda možeš ostaviti prvih par postova pa negdje presjeći i ostatak izdvojiti u zasebnu temu. U tom slučaju bi bilo oke da se na mjestu presjecanja linka prema temi gdje su otišli ostali postovi.
Što se mene tiče, može ostati i ovako ako ne smeta.
Jedino mi se nekako čini da bi bio motiviraniji updejtati razvoj događaja kada bi bila zasebna tema. A vjerujem da će Anđeli imati za ponuditi novih materijala, hehe.
Kad anđeli tako kažu, onda nema diskusije dalje. 
Isti primjer, djevojcica sa slike nije imala slobodu da bude sta hoce biti.
Trpjela je zlo, al nebi se moglo reci da nije koristila Božansku prirodu!
Kako je moguce Bog koji je svemoguc, da dozvoli da bice koje se ne moze braniti, nema pravo na izbor, bude ovako muceno i na kraju ubijeno…
Po meni jedini odgovor je da to bice sada zivi na nekom ljepsem mjestu, a odgovorne koji su krivi za takvu sudbine ne samo nje, vec mnogih ostali ipak tek ceka kazna …
Svakom covjeku je dana slobodna volja.
Tko je kriv sto su djeca/ljudi siromasni?
Iskljucivo ljudi.
Gledao sam neki dan dokumentarni film, roditelji siromasni, osmero djece, a nemaju love. Lovu posudjuju od vlasnika firmi da prezive, umjesto da idu raditi i onda roditelji tjeraju djecu da rade za te dugove.
A u puno zemalja ima puno siromasnih koji imaju mnogo djece i ne mogu odhraniti svu tu djecu.
Onda se dogadja da djeca umiru od bolesti, gladi i sl.
Tko je kriv? Pa drustvo u globalu.
Jer se leti samo za profitom na stetu drugih, a ljudi su primorani prihvatiti ponekad bilo kakav posao da bi prezivjeli.
Ima mladih ljudi , idemo raditi bilo kakav posao, vazno da imamo lovu i da imamo lovu za zezanciju, jer to hoce. Prodje mladost, posao ostane i pocinju problemi.
Ako su Svjetlosna bića već dugo tu i javljaju se pojedincima zanimljivo je primijetiti da si baš ti taj koji ćeš stvoriti ogromnu firmu temeljenu na njima. Biti ćeš na svim vjestima u svijetu (i šire) i ovo čemu mi sada svjedočimo je početak nešto najvećeg što se čovječanstvu dogodilo u zadnje vrijeme. Tako ti to najavljuješ kroz svoju firmu. A realno ja mogu reći… yeah, right! Nitko to do sada nije postigao i meni je realno da ti ja ne vjerujem u to.
Ne tvrdim da si bolestan, ali ovo me podsjeća na situaciju koja se dogodila u jednoj firmi, a ide…
Normalan prosječan dečko, rane tridesete otkriva istinskog Boga. To ga je okupiralo. Proučava to već par godina i tu i tamo piše o tome na faceu. Sve 5. Kako vrijeme prolazi to pocinje sve češće spominjati i po firmi. Ljudi koji su određenih karakteristika mu nisu ispravni. I dalje je razuman i tolerantan, samo čudne stvari priča i ponaša u skladu s njima. Više ne može raditi na određene datume jer mu to istinski Bog brani, žene se ne bi trebale oblačili kako se danas oblace. Nije da forsira druge s time, ali sugerira svoja vjerovanja drugima. Firma mu savjetuje psihijatra, dečko je razuman i ide. Na bolnici ustanove da nije zdrav, previše je time okupiran, ali nije opasan za sebe i druge, ne dobiva terapiju. Kako vrijeme prolazi sve je opsjednutiji svojim istinskim Bogom. Firma daje sporazumni otkaz, a on prihvaća. Ima u planu otvoriti firmu, istinski Bog mu je pokazao put. Biti će to multinacionalna kompanija.
Već sam ranije napisao:
To je tricky shvatiti jer nije intuitivno logično, ali iskustveno smo tome svi svjedočili. Pogledaj najuspješnije sportaše i one početnike. Bogataše vs siromahe… probaj zaključiti jesu li jedni nužno sretniji od drugih.
Sjećam se kada mi je to život prvi puta upečatljivo pokazao u osobnom iskustvu.
Kao mali do petog osnovne sam živio u malom gradiću (Zaboku) i trgovina nam nije bilo daleko. No kada bi nas mama poslala u trgovinu, to je bio tako “težak” zadatak i mi braća smo se toliko natezali čiji je red da mora ići…
Kasnije sam živio u Lici i bio sam svega godinu/dvije stariji kada sam se morao dizati ljeti u 05.00AM i tjerati ovce na ispašu i čuvati ih 4 sata. Isto je trebalo i navečer od 18.00 do 22.00.
I gonio sam te ovce i nije mi bilo jasno kako mi je pobogu moglo biti teško u Zaboku prošetati do trgovine, pored zadataka ovakve težine.
Sada sam nešto stariji i opet mi se neda otići do trgovine. hehe.
Poanta je u tome da će se naš unutarnji kompas uvijek prilagoditi trenutnoj situaciji…to će si postaviti kao normativ od kojega želi napredovati. Zato je bespotrebno uspoređivati različite živote po iznosu bilo čega …pa čak i kada su tako ekstremne situacije da je netko neuhranjen do samoga ruba.
Bol nije tu da nas kažnjava. Bol je samo putokaz.
Kada se udariš…to boli recimo iznosa 2.
Ako se udariš duplo jače, to će boliti 4.
Ali ako se udariš 1000 puta jače, neće boliti 4000, bolit će možda 10.
Postoji svakako limit preko koje bol neće preći…i isto vrijedi i za sve druge emocije…tugu, sreću…itd.
Što će reći da se svi mi slično krećemo unutar tih limita, bez obzira gdje se na apsolutnoj ljestvici nalaze vrijednosti koje nam potiču te emocije.
Kao što rekoh ranije, vrijednost emocija unutar tih limita odgovara derivaciji apsolutne vrijednosti koje ih potiču, a ne iznosu apsolutne vrijednosti. Što će reći, ako apsolutna vrijednost raste, emocija se poboljšava…i obratno.
Emocija tako samo zna da li nešto raste ili opada…i na taj način nam je putokaz da nam javlja da li se krećemo u ispravnom ili pogrešnom smjeru.
I sad, vjerovao ti ili ne…ta curica kada pronađe skakavca kojega može pojesti…možda je sretnija od nekoga bogataša kada okrene 10 pečenki i živcira se jer je došlo samo 200 ljudi, a ne 300 ko zadnji puta.
A da mu je isto tako došlo 200 ljudi, a zadnji puta 100 …bio bi sretan i ponosan.
To je taj primjer…apsolutni iznos od 200 ništa ne znači, ako ne gledamo kako je tekla promjena.
A to što će curica živjeti kratko…to je u ovom kontekstu njezin spas, a ne nešto loše. Smrt po ničem nije loša…samo nam je nametnuto da se bojimo smrti.
Kad sam spomenuo da ako se udariš 1000 puta jače, a da neće boliti 1000 puta jače…izostavio sam “detaljčić” da ćeš svjedno možda poginuti od 1000 puta jačeg udarca.
Već sam pisao koja je uloga tijela…da prikuplja iskustvo koje je zapisano u okolini i da svojim djelovanjem povratno utječe na okolinu.
Tijelo kada postane nesposobno činiti tu ulogu, umire, pretvara se u okolinu…reciklira…i tako dalje sudjeluje u tom procesu. A iskustvo je vječno i ne nestaje u tom procesu… Što je očito, jer vidimo to na više razina.
Valja primjetiti da tijelo radi za okolinu pod “prijetnjom” straha od smrti. Jer da nema toga straha, nitko se nebi trudio. Stoga, smrt je poklon…poklon koji dobivamo kada naš zadatak postane suviše težak. A teško postaje kada:
Smrt je znači spas da se ne mučimo.
Evo nekoliko razina:
Čovjek - čovjek je isto okolina svojim stanicama, te skup tih stanica.
Stanice su individue koje uče iz te okoline i stiču određena iskustva i znanja. Što u konačnici rezultira i čvojekovim iskustvom i znanjima.
No stanice umiru…sve do jedne se zamjene u ne tako dugačkom periodu. Ali čovjekovo znanje ostaje untoč tome što stanice umiru. I kako god nova stanica se rodi u tom tijelu čovjeka, nastavlja zadatak prethodne stanice kao da se ništa bitno promjenilo nije.
Ta osobnost u stanici nije došla sa stanicom i umrla sa stanicom. Nego je osobnost stanice, stanica dobila od čovjeka i svojim radom i djelovanjem je utjecala na tu istu osobnost od čovjeka.
Civilizacija - civilizacija je skup ljudi. Ljudi su individue koji uče iz te civilizacije i stiču određena iskustva i znanja. Što u konačnici rezulitra i iskustvom civilizacije i njenim znanjima.
No ljudi umiru, sve do jednoga se zamjene u ne tako dugačkom periodu. Ali znanje civilizacije ostaje unatoč tome što ljudi umiru. I kako god se novi čovjek rodi u toj civlizaciji, nastavlja prethodne zadatke kao da se ništa bitno promjenilo nije. Ta osobnost u čovjeku nije došla sa tijelom i neće otići sa tijelom. Nego je tu osobnost dobio od civilizacije i svojim radom i djelovanjem je utjecao na osobnost civilizacije.
P.S. naravno, stvari su kompleksnije…ima tu DNK i svašta nešto kako se nebi sve usvjalo od civilizacije, nego se dio nasljeđuje iz vlastitih korijena…a dio apsorbira ovisno o poziciji i ulogi unutar skupa civilizacije.
I kada nas sve strpamo u jedan koš …taj isti krug učenja i usvajanja iskustva koji opažamo unutar čovjeka ili civilizacije, taj krug zatvara i živa i mrtva materija. Jer mi jesmo “mrtva” materija koja također stiče iskustvo i znanja i postaje sposobna tvoriti kompleksne oblike koje mi percepiramo kao živu materiju. To njeno sticanje iskustva mi vidimo kroz evoluciju i sam razvoj svemira.
Nigdje nisam rekao da sam ja baš taj.
Zapravo ima hrpa ljudi koji tvrde da pričaju i sa Anđelima i sa Bogom.
Ja sam isto ranije mislio da su to sve bajke…a i nisam toliko niti uočavao koliko ih ima. Sada kada sam bio na interliberu, svako malo mi zapne za oko neka knjiga tipa: “Moji razgovori s Bogom” … “Moji razgovori sa Anđelima” …
Sasvim mi je jasno da većina ljudi misli da su to izmišljotine, mislio sam ranije i ja.
Sada ne znam jel neka dotčna knjiga izmišljotina ili nije, ali znam da ne mora biti.
A što se tiče ogromne firme…mnogi od njih svoje velike uspjehe pripisuju upravo njihovoj pomoći. Tako da ni to nije ništa novo.
Mnogi od tih ljudi su dobili ogromni uspjeh samo što su napisali knjigu o njima i njihovom susretu. Tako da će bit da su darežljivi, hehe.
