Spojio sam tvoje pitanje u ovu već postojeću temu.
Prihvaćanje “virtualnog novca” od strane ljudi (ovaj noviji “boom”), i uopće neproblematična implementacija Bitcoina (u cijelom ovom vremenu je pronađen jedan, jedini sigurnosti propust koji je uklonjen) su, po meni, fenomen za sebe, vrlo vrijedan znanstvenog istraživanja - ekonomista i sociologa.
Koliko znam, američka vlada je već i pokrenula ili donijela nekakvu zakonsku regulaciju (ne znam što je s EU), što znači da je država prepoznala fenomen.
Čini mi se da gotovo više nema razloga to zvati “virtualnim novcem”, već jednostavno “novcem”. Taj novac u potpunosti počiva na povjerenju u sustav. Kako vidimo u posljednje vrijeme, “stvarne” valute više ionako ne počivaju niti na čemu drugom, pa je jedina razlika u tome što kod ovog elektroničkog novca ne postoji centralna institucija koja bi mogla manipulirati novcem.
Uglavnom, bitno je razlikovati dva aspekta ove stvari:
- tehnologiju elektroničkog novca i
- mogućnost ad-hoc stvaranja valute, što nikada prije nije bilo moguće.
U prvom aspektu, zanimljivo je što je uopće moguće imati sustav virtualnog novca kojeg nije moguće krivotvoriti (stvoriti novac ili uništiti novac) bez da se to detektira, a bez potrebe za postojanjem centralne institucije od povjerenja. Do sada se je svaka vrijednost novca iskazivala nekom stvarnom, materijalnom mjenicom čija su fizička svojstva osiguravala nemogućnost krivotvorenja - primjerice, od ranih kovanica koje su imale “zareze” na rubu da se detektira “struganje” do modernih protukrivotvronih tehnika na papirnatim novčanicama. Bez toga, da se pređe na “elektronički” novac (s materijalnog, na virtualni), potreban je centralizirani sustav koji će bilježiti koliko novca posjeduje svaki subjekt i kojem će svi vjerovati. Protokol poput Bitcoina, čini mi se, pokazuje da je moguće ovu kvalitetu postići i bez institucije od povjerenja.
U drugom aspektu upravo mogućnost uspostave valute koja je virtualna i ne treba središnju instituciju od povjerenja otvara sasvim novo poglavlje u povijesti - mogućnost da, tako reći, “bilo tko” stvori valutu. Jedino što mu treba je povjerenje korisnika valute u tu valutu, odn. motivacija da je počnu koristiti. Ne treba mu ogroman novac potreban za izradu materijalne “mjenice”, niti mu treba središnja infrastruktura koju bi trebao braniti. Ali mu treba kritična masa korisnika i njihovo povjerenje u taj sustav. A povjerenje je, uostalom, ključ svake trgovine.
Vidi i: