Čijim zakonima podliježe web stranica u ovisnosti o tome gdje je hosting?

Pozdrav svima

Čijim zakonima podliježe web stranica u ovisnosti o tome gdje je hosting?

Koju ulogu u tome igraju country specific ccTLD ?

Ovdje ne govorim o zaradi i porezima, tu podrazumijevam zakone one zemlje u kojoj si rezident.

Mnogi zakoni se mogu primijeniti na neku web stranicu : vrsta sadržaja, cookie policy, obaveza Impressuma, sloboda govora, zabrana određenih tema…

Najbolje je napraviti nekoliko scenarija:

  1. Hosting u Rusiji/na Tajlandu/etc… , domena .de ili .nl

  2. Hosting u Rusiji/na Tajlandu/etc… , domena .com

3.Hosting u Njemačkoj , domena .ru ili .it

Ovo je dovoljno kompleksna tema da bi čak i pravnici mogli raspravljati satima, ali koja su vaša iskustva?

Na ova pitanja sam i ja mnogo puta tražio odgovore ali nisam ih dobio. Razlog tome je sto su hrvatski zakoni vrlo nedefinirani po tom pitanju.

Ovo je mislim jedini zakon koji nešto piše o tome Zakon o elektroničkim medijima - Zakon.hr

Treba viditi i što piše u pravilniku Carneta i ostalih matičnih registara. Možda su se stvari promijenile od kad sam zadnji put prije par godina čitao o tome.

Možda netko zna kakvi su zakoni u EU pa pretpostavimo da su slični i kod nas, ili će biti ako već nisu.

U BiH i Srbiji su pretpostavljam ti zakoni slični kao i u Hrvatskoj, tj. skoro pa da ih nema.

Ja mislim da tijelo za izdavanje domena može samo utjecati na domenu tj “oduzeti je” od korisnika - npr stranica .de koja sa serverom u Rusiji. To bi bilo najveća ovlast u tom scenariju.

Ako je domena sa bilo kojom ekstenzijom, a također i hosting u Njemačkoj, onda podliježe pravilima za domenu sa tom ekstenzijom, Njemačkim pravilima sadržaja,impressuma itd. i tek onda europskim pravilima.
To je neki moj logički pristup. Možda su pravila EU iznad pravila samih zemalja.

Da se referiram na BIH, Srbiju i HR i sličnost zakona
Moja zapažanja su da je zakon u HR dosta restriktivniji, vjerovatno zbog EU direktiva.

Čist primjer je klix.ba i njihova politika kolačića.
Ako se nalaziš u HR, dobiješ OneTrust pop-up. Ako se nalaziš u BiH, ne pitaju te ništa :smiley:

Jel može neko u Srbiji testirati klix i njihove kolačiće? Pitaju li vas za privolu?

Pa obveza prikazivanja cookie noticea je dio GDPR-a, a on se odnosi samo na građane unutar EU, dakle ne moraš ih prikazivati građanima BiH, Srbije ili ostalih zemalja koje nisu unutar EU. Postoji i naprimjer CCPA koji vrijedi samo za Kaliforniju.

Imaš pravo

Znači po GDPR-u nisu slični zakoni HR,BiH i RS.

Meni padaju na pamet razne kombinacije
Hosting u BiH ili RS, stranica na njemačkom, domena .com. Korisnicima ne prikazujemo cookie consent, nemamo Impressum i nismo u skladu sa nekim njemačkim zakonima o sadržaju.

Ako je stranica na njemačkom, na nju bi išli korisnici iz Austrije, CH i DE.
Što mogu te zemlje uraditi za svoje građane ako web stranica koju građani posjećuju ne poštiva niti jedan zakon ili direktivu ?

Koliko ja razumijem, svaka web stranica bi trebala prikazivati cookie notice svakom građaninu EU, neovisno o tom gdje je stranica hostana ili na kojoj se domeni nalazila. U suprotnom, teoretski, bi neko tijelo na razini EU (nemam pojma koje) moglo uputiti nekakve tužbe (nemam pojma kako). Vjerojatno bi se prije toga prvo obratili tvom web hosting provajderu ili domain registru koji bi onda zaprijetili gašenjem hosting usluga ili oduzimanjem domene. Google bi također takve stranice mogao ukloniti iz tražilice, što vjerujem niti jednoj web stranici nije u interesu - Help with the EU user consent policy – Company – Google

Dakle svakako je najjednostavnije imati cookie notice za građane EU, imati impressum i kontakt podatke na stranici, no vjerojatno da nemaš ti se neće ništa dogoditi, osim ako nisi velik i poznat medij.

2 Likeova

"Obavezne podatke koje bi svaka web stranica trebala imati, regulira Zakon o trgovačkim društvima objavljen u Narodnim novinama broj 107/07. Ova pravila odnose se na trgovačka i dionička društva, pa ako ste privatna osoba ili ste vlasnik obrta, ove obveze vas se ne tiču. No tiču vas se pravila o prikupljanju podataka…

Obavezni podaci su:

  • Naziv i skraćeni naziv tvrtke
  • Sjedište tvrtke
  • Sud kod kojeg je tvrtka upisana u Sudski registar
  • Broj pod kojim je tvrtka upisana u Sudski registar
  • Naziv i sjedište financijskih institucija u kojima tvrtka ima otvorene račune zajedno s brojevima računa
  • IBAN
  • Prezimena i najmanje jedno ime člana Uprave društva
  • Ako se radi o dioničkom društvu potrebno je navesti članove uprave, tj. izvršne direktore i predsjednika nadzornog/upravnog odbora
  • Iznos temeljnog kapitala i je li uplaćen u cijelosti
  • Ako temeljni kapital nije uplaćen u cijelosti, potrebno je navesti koji dio kapitala nije uplaćen
  • Ako se radi o dioničkom društvu, potrebno je navesti ukupan broj izdanih dionica i njihov nominalni iznos…"

Shodno ovome, kad se radi o trgovačkim društvima, sadržaj određene stranice je odgovornost vlasnika stranice.

Što se događa kad je riječ o privatnoj osobi ili obrtu? Nemam pojma i nisam uspjela pronaći konkretnu odredbu. :woman_shrugging: Pitat ću baš svog odvjetnika u ponedjeljak da mi kaže svoje mišljenje.

@steelmaiden dakle korisnici su zaštićeni od strane EU, njihovih matičnih država i najvažnije - od strane Google-a.

Kako god, sigurno ne postoji neko državno tijelo koje u suradnji sa ISP-om prati koliko ima HTTP 200 bez cookie notice. To bio bila pretjerana zaštita građana.
Vjerovatno se počinje djelovati tek kad stranica postane dovoljno velika da je njeno nepoštivanje zakona trn u oku lokalnim vlastima.

Također, vjerujem da je kod takvih slučajeva prva instanca Hosting provider jer je moguće kupiti hosting sa izmišljenim identitetom. Oni tad ugase stranicu i završena priča.

Dakle, ako neko ima hosting u zemljama “bez sređenih zakona”, imao bi određenu prednost dok je još dovoljno mala stranica.

Zanima me šta će reći odvjetnik od @valkyrie

1 Like

ako neki sajt prikuplja podatke o EU drzavljanima - treba ih obavijestiti o tome … ukratko

Amare,

Tema je poprilično složena i po mom mišljenju zanimljiva. Također, ova tema sadrži mnogo pitanja, a ne samo “prikupljanje podataka”.

Također, narativ je “što ako bi netko…” , a ne “sa čime se mogu izvući?” .

Kako god, hvala na doprinosu.

Treba vidjeti tko ima interes za progon pa bi i o tome ovisila stvarna i mjesna nadležnost.
Hosting može biti prva instanca za utvrđivanje vlasništva određene stranice (gdje vlasništvo nije naznačeno), ali najčešće ne i za odgovornost sadržaja na određenoj stranici.
Hosting provajderi , najčešće se u disclaimeru odriču odgovornosti za sadržaj web stranica, ali zadržavaju mogućnost uklanjanja, blokiranja i sl., upravo zbog takvih stvari.

Ne mora se nužno raditi o progonu. Osoba može živjeti u Bangladešu, imati stranicu na francuskom jeziku, a hosting u Rusiji.

Mislim da si u pravu. Hosting bi možda bio najbrži put lokalnih vlasti da zaštite svoje građane, gdje god se nalazio sami vlasnik web stranice.

Pod progon sam mislila, progon pravnih institucija zbog kršenja propisa.
(zamislila sam situaciju da osoba iz Pakistana, pod .com domenom i s hostingom u Zimbabveu ima stranicu na hrvatskom jeziku s ilegalnim oružjem i cilja na hrvatsko pučanstvo.) Tu bi realno RH imala interes progona. Valjda?

Realno, osim kad je riječ teškoj ilegali, mislim da se nitko nikada ne bi ni upuštao u te stvari.

Ok, znači mislimo na isto.

To je zanimljiv scenarij.
Ako bi se stavili u poziciju naše zemlje, najbrži put bio bio kontaktirati neko državno tijelo u Zimbabveu i natjerati hosting da ugasi stranicu.

Vjerujem da bi se to definitivno dogodilo, kao i oduzimanje domene.
Ali postavlja se pitanje, što ako postoje oštećene privatne ili pravne osobe? Taj dio mene muči i jako me zanima što će mi odvjetnik reći.

Vidiš, tome nisam ni razmišljao.

Ja očekujem neki odgovor: “ko ti je kriv ?” . Sigurno su se svi ogradili od web stranica - i internet provajder i web hosting. Oni samo pružaju uslugu, odnosno transport. Isto kao što se web stranice ograđuju od sadržaja oglasa.

Hvala na učešću u ovoj zanimljivoj temi :smiley: čekamo još mišljenje stručnjaka

1 Like

Da li uključivanjem Google Adsense GDPR rešavamo probleme tog EU zakona o GDPR ili ne?

Ako je odgovor da, onda ne vidim potrebu da neko ima bilo kakav plugin na sajtu za tako nešto, jednostavno uključujući Google Adsense GDPR, rešavamo sve probleme.

Ne znam ništa oko ovoga. Ali meni je čitajući ovaj post na pamet pao slučaj iz 2012. DOTKOM-a i sajta Megaupload. Uhapsili su ga tako što mu je novozelandska policija upala u posed na zahtev FBI-aja Mislim da se svi sećaju šta je imao i kako je prošao (mrsko mi sad tražiti po netu detalje)

Vjerujem da se to niti ne provjerava, osim ako ne dođe do nekakve prijave građana ili kompanija (moguće i konkurenata). Ugl teška tema haha, ja sam si preko Ezoic to upalio i najlakše, oni vode računa o tome a ja sam ispravan :smiley:

Nisam stručan po ovom pitanju, ali mi neka logika kaže da podliježe i zakonima države vlasnika stranice i zakonima države hostinga. Zašto…

Pa ajmo gledati za neku drugu situaciju da Pero Perić (državljanin HR) ubije nekoga u državi gdje je to legalno. (Figurativno, pošto znamo da to nigdje nije legalno)

Sumnjam da bi državljanini HR oprostili Peri samo zato jer je to počinio negdje drugdje. Ako državljanini HR osuđuju taj čin, osudit će ga svakako bez obzira gdje je čin počinjen. A ako zakon dobro predstavlja volju građana, onda će Pero biti i kriv po zakonu HR (iako neće biti kriv po zakonu tamo gdje je to učinio)

Sad kontra situacija, ako bi Pero bio građanin države gdje je ubojstvo legalno i počini ubojstvo kod nas … građani HR mu to sigurno nebi oprostili pod izlikom da to smije učiniti jer je eto kod njega legalno.

Tom analogijom, ako koristiš web kao sredstvo koje je kažnjivo u tvojoj državi … kriv si po svom zakonu bez obzira gdje hostaš stranicu i gdje je su oštećeni tvojih (ne)djela.

Isto tako ako činiš nešto što je u tvojoj zemlji legalno, a nije na mjestu počinjenja ili na mjestu gdje se stranica hosta… sigurno nebi oni žmirili i rekli “samo ti varaj kod nas ako je legalno kod tvoje kuće”

E sad, jel tako i u praksi … nebi znao. Ali osobno smatram moralnim poštivati zakone svoje kuće, čak i kad nisam u njoj … isto tako zakone domaćina kod kojeg sam gost. Naravno, dok i sam zakon smatram ispravno postavljen.