Netko koristio?
Upravo sam ga instalirao.
Ja koristim IE9 i više sam nego zadovoljan.
Po meni je neusporedivo bolji nego Firefox 4 što se tiče brzine otvaranja web stranica.
Firefox 4 je katastrofa spora je do bola, neznam dali je samo kod mene…
Nisam neki stručnjak ali IE9 je više nego odličan.
Koristim ga, naravno. To mi je jedini browser koji je baš instaliran, a FF (za testove) koristim u portable inačici, dok IE6 vrtim u virtualnom XP-u (također za testove).
Brz je, definitivno. Vjerojatno podržava standarde, a koliko sam čitao, podržava HTML5 i CSS3 (premda ga ljenčine iz W3C drže kao draft te vertikalni align još nije uveden). Također čitao, na ACID3 testu 95/100, a na CSS3 testu 374/374… Meni osobno su standardi i te brojke od sekundarne važnosti, ali svi ih spominju.
Izvanredno podržava ClearType, čak mislim da je cijeli ClearType sustav nadograđen sa IE9 instalacijom. Međutim, kako IE9 najljepše prikazuje fontove (na Win7), u drugim browserima su tekstovi u pravilu širi pa nam opet slijedi optimizacija…
JS je jako brz, ali ja nisam imao problema ni sa IE8.
Aero je potpuno podržan.
Izgled (default) je pomalo minimalistički. To mi je mana, ali brzo se čovjek navikne.
I dalje je “Automatically” default postavka za čekiranje nove verzije stranice, što u suradnji s nekim našim štedljivim ISP-ovima i dalje rezultira horrorom. Druga mana, ali lako ispravljiva.
Tabovi i dalje žderu memoriju (kao kod svih browsera), nadao sam se da će tu MS nešto smisliti.
Flash i dalje guta CPU time, nadao sam se da će MS dati opciju za limitiranje tog smeća (nešto u smislu "ako Flash prekrdaši iznad XX%, nemoj ga prikazivati). Osim toga, Flash je i dalje sigurnosna rupa, nadao sam se da će MS naći nekakav način da ga izolira (npr. da se virtualno vrti pod posebnim userom koji nema ovlasti).
Trake (barovi) nisu pravi floating pa ih ne možeš kombinirati npr. u istom redu.
Gumb Refresh je kriminalno mali, a strelica za Auto Complete je mala. Gumb za Search je nesretno smješten.
Sve u svemu, nisam oduševljen. Sučelje kod IE8 mi je bilo osjetno bolje, sustav i dalje trpi (kao i kod drugih browsera), a podržavanje standarda ionako ide na ruku tromom, inertnom i lijenom W3C-u. Naravno, moram ga imati instaliranog radi stabilnosti cijelog sustava, ali da mogu, vratio bih se na IE8.
Rekao bih da je MS napravio previše ustupaka korisnicima drugih browsera, a premalo je pažnje posvetio dugogodišnjim vjernim korisnicima. Osim toga, sa strane sustava, nema inovacija, a očekivao sam ih.
P.S. Zapažanja su izvedena na dvije Win7 x64 mašine, jedna sa i5 CPU + 8 GB RAM, druga Core2Duo CPU + 6 GB RAM. Aktivni su samo Outlook, Skype i Remote Desktop Conn. manager…
Napravili su veliki korak naprijed sto se tice kompatibilnosti i brzine, ali su IMHO “samo” dostigli konkurenciju. Kojoj je zadatak da inovira, a MSu je bio zadatak da dostigne.
Nisam neki web-standard html5/css3 frik, ali mi nisu jasne neke stvari koje ekipa iz FF i Chrome tabora spocitava IE9 sto jos ne implementira neke nove HTML5 fore, poput lokalnog storagea i webscocketsa (ima jos doga dosta). Dali je to zbog nedovrsene specifikacije ili jednostavno to nisu stigli napraviti, neznam.
Mislim da MS ima dovoljno ljudi da može stići napraviti sve što žele. Prije će biti da im ili nije zanimljivo tržišno, ili imaju strateško/tehničke (da tako kažem) razloge.
Inače, napokon sam si nabavio “kućni” PC, samo za osobnu upotrebu, pa sam stavio Windoze 7 (Home, kao pravi kućni korisnik), i IE 9 pa mi sve izgleda lijepo, novo i blistavo.
Čini mi se vrlo ugodan za rad, a jedina zamjerka je što su u FF 4 naredbu “Open in new tab” stavili na vrh kontekstnog izbornika što me je nakon prvih pet postalo odlično, a sada se u IE-u moram opet naviknut da ne kliketam prvo što vidim.
instalirao sam ga i impresionirala me brzina rendanja HTML-a, izvršavanja javascripta te sam odlučio da mi je to sad prvi browser. Poslije njega sam instalirao FF4 i opet stavio IE u drugi plan.
E to me totalno ubija u pojam. Nikako da se naviknem:zbunj:
Meni kao web developeru sumnjam da ce ikad IE zamijeniti Firefox, bez obzira koliko brz dobar bio … dok ne uvedu pluginove kao sto ima firefox, firebug za debug i sl ne zelim da mijenjam firefox. Da MS ima zavidan broj programera koji cini se nista drugo ne rade nego kopiraju dobre strane ostalih browsera. Odavno je bill shvatio da je igru na podrucju interneta izgubio ili makar gubio … pokusavaju da se vrate na razne nacine ali nekako im ne ide.
[quote=“tsereg”]
Čini mi se vrlo ugodan za rad, a jedina zamjerka je što su u FF 4 naredbu “Open in new tab” stavili na vrh kontekstnog izbornika što me je nakon prvih pet postalo odlično, a sada se u IE-u moram opet naviknut da ne kliketam prvo što vidim.[/quote]
Što će ti uopće ta naredba uz middle click? 
Ja se naučio na Ctrl+klik pa nisam ni znao da postoji “Open in new tab” u izborniku…
[quote=“junior”]Što će ti uopće ta naredba uz middle click? :)[/quote]Otkotrlja mi se kotačić prije nego napravim klik. 
To baš nije točno. Recimo to ovako danas postoje 4 major browsera (Safari ne računamo) IE,Chrome,Firefox,Opera. Svatko od svakoga iskopira sve šo se pokazalo kao dobro, tako da imamo 4 poprilično slična browsera. Najviše inovacija definitivno je izumila Opera (najmanji marketshare ?? ), a ostali od nje iskopirali. IE tu nije crna ovca, on je izmislio barem isto toliko stvari ko i neki drugi browser (osim Opere), pa se međusobno isprepisali. Meni se sviđaju IE-ovi akceleratori, to nema kod ostalih browsera, a ima i poprilično dobar developer tools.
Nisam isprobao IE9.
Može li se u IE9 postaviti više različitih profila, s različitim bookmarcima, ekstenzijama, postavkama…, kao u FF i Chromeu?
Mislim da ti je to vezano za user account, tako da ne.
Tagovi: Internet Explorer 9, browser, Microsoft
*
* 16:46
Even parity
Internet Explorer 9
Ako nas prije toga ne unište manjak prirodnih resursa i rastuće cijene energenata, za nekoliko godina mogli bismo se zateći u situaciji da sve ili gotovo sve svoje računalne potrebe obavljamo koristeći jedan jedini komad softvera: web browser
Piše: Radoslav Dejanović
On je stigao. Možda jedna od najravnodušnije dočekanih novosti iz Microsofta, MSIE 9 (točnije, WIE 9 jer se Microsoft Internet Explorer sad zove Windows Internet Explorer) je ugledao svjetlo dana.
Dobar, kažu. Isprobao sam ga. Prva stvar koja me je doslovce “ošamarila” kad sam pokrenuo MSIE 9 je bezobrazna sličnost sa Google Chrome browserom. No, takav je trend, pa su i Firefox 4 i
Opera ništa manje bezobrazno slični.
Izgled nije toliko bitan, već ono ispod haube. Nakon dvije godine razvoja, novi MSIE donosi zanimljiva poboljšanja: ponajprije i ponajvažnije, striktnije pridržavanje standarda, a zatim i poboljšanja u brzini.
MSIE 9 je napredovao u odnosu na svoje prethodnike: em bolje podržava standarde, em je brži. Dapače, brzinom je, konačno i barem u nekim dijelovima usporediv sa konkurencijom. Hardversko ubrzanje renderiranja lukav je potez koji će u budućnosti sigurno biti od velike koristi, a već ga prate i ostali browseri.
Zaključak ove priče prilično je jednostavan: Microsoft je konačno napravio browser kojim se može takmičiti sa konkurencijom, kako u pogledu pridržavanja standarda, tako i u pogledu brzine. Hoće li ova devetka preokrenuti konstantni pad popularnosti MSIE od 2003. godine tek ćemo vidjeti.
U svakom slučaju, isplati se prijeći na novi MSIE, osim u dva slučaja.
Prvi slučaj zove se Windows XP – MSIE 9 dostupan je samo na Vista i Windows 7 platformi, a najavljena je podrška za WP7. Windows XP nije i, kako se čini, neće biti podržan. S jedne strane čini se kako je politika Microsofta jasna – oni žele “nagovoriti” korisnike na migraciju sa stare XP platforme na novu Windows 7 platformu, a to mogu učiniti i tako što će postepeno smanjivati podršku starom OS-u, pa tko voli nove i lijepe stvari, neka izvoli kupiti novi OS. Ovakva taktika dobra je za suptilno nagovaranje na migraciju, ali s druge strane
mogla bi naškoditi tržišnoj poziciji MSIE – jer konkurencija će i dalje sasvim lijepo raditi na XP računalima. Na taj se način Microsoft odriče dijela vlastitog kolača i prepušta ga konkurenciji, u nadi da će taj segment ionako uskoro sam od sebe nestati. Osobno, vjerujem kako će XP veselo živjeti na mnogim uredskim računalima, pa i kućnim, sve do 2014. godine kada u potpunosti prestaje podrška za taj OS. Tri godine dovoljno su vremena da konkurencija izda nekoliko novih verzija browsera, navikne korisnike na njih, a oni će zatim, prešavši na Windows 7 ili 8 ili… vjerojatno zadržati browser na kojeg su navikli.
Drugi slučaj zove se FINA. Aplikacije te agencije, kažu mi korisnici, ne rade na MSIE 9. FINA nije jedina, postoji još mnogo sličnih agencija, banaka i tvrtki koje su se svojedobno zeznule utemeljivši poslovanje na jednom browseru i jednoj tehnologiji.
Obavljate li elektronički platni promet, barem još neko vrijeme morati ćete ostati na starom browseru.
No, tehnikalije na stranu, ovaj novi MSIE, njegov brži životni ciklus i očito dodatni mišići uloženi u razvoj softvera ukazuju na povijest koja se ponavlja – pa ću biti slobodan ustvrditi kako ulazimo u novi rat browsera, iniciran nešto različitim, ali jednako monumentalnim događajima.
Prvi svjetski rat browsera, dozvolite da vas moja malenkost cybervojni analitičar podsjeti, događao se između dvije velesile: Microsofta i Netscapea. Rat je trajao od 1995. godine do 1998. godine, a prethodilo mu je formativno razdoblje, svojevrsna industrijska revolucija Interneta u kojoj je Web, a sa njime i cjelokupan Internet, postao zanimljiv i izvan akademske zajednice. Prije Velikog rata dogodilo se nekoliko ograničenih sukoba prve generacije browsera, iz koje je Netscape Navigator izašao kao pobjednik.
No, najvažniji faktor u izbijanju Velikog rata bio je jedan monumentalni događaj: popularizacija samog Interneta. Iako je sam Bill Gates u početku odmahivao rukom na Internet kao na skupinu zastarjelih tehnologija koje će Microsoft zamjeniti MSN mrežom i satelitima u orbiti, nakon nekog vremena se predomislio. Internet je postajao veliki novitet, mreža nad mrežama, a Netscape je dominirao.
Pretpostavljajući kako će Web stranice biti najtraženija ruda, Microsoft je upregnuo snage u izradu MSIE, browsera čija je zadaća bila preoteti Netscapeu dominaciju nad ovim novim i neočekivanim e-resursom.
Jedna od najvažnih vojnih pobjeda tog rata bilo je uključivanje MSIE 4 u same Windowse. Iako je Microsoft svima besplatno davao MSIE (Netscape je tvrtkama naplaćivao korištenje), marketinški udio MSIE nije se značajno povećavao sve dok isti nije bio integriran u OS, pod izlikom bivanja “integralnim dijelom OS-a”, priča koju je Microsoft, mnogo kasnije, na sudu izgubio, ali dovoljno kasno da, zahvaljujući tromosti i konformizmu korisnika, financijski uništi Netscape.
Tako je MSIE zavladao Internetom, monumentalnim događajem sa kraja 20. stoljeća. Prvi rat je završio, a čovječanstvo je uživalo u nekoliko godina nestandardnog, ali barem mira.
Zatim je ponovo počelo kuhati i povijest će se, čini se, uskoro ponoviti, ali sa malo drugačijim igračima i malo drugačijim pozicijama.
Dolazi nam nešto što ima sve šanse postati novi monumentalni događaj nakon rođenja Interneta. Pažljiviji pratitelji tehnologije vjerojatno su primjetili kako se paradigma obrade i skladištenja podataka potiho miče sa klasičnog “sve na mom računalu” stila prema dominantnom klijent-server modelu, pri čemu server uopće ne mora biti na lokaciji niti u vlasništvu klijenta, sa snažnom tendencijom stavljanja svega i svačega u “oblak”.
Tu promjenu paradigme prati još jedna promjena: browser sve više i više postaje klijent za pristup podacima. Ne samo već stare i provjerene stvari poput Google Docs(
https://docs.google.com/
), ili još uvijek pomalo egzotični “oblačni” operacijski sustavi, zapravo zanimljive i već upotrebljive igračke, u kojima imate
potpun i funkcionalan OS kojeg okrećete iz vlastitog browsera. Sve više i više i one klasične aplikacije prelaze na korištenje browsera kao klijenta. Time se izbjegava pisanje vlastitog klijenta, štede se troškovi, i istovremeno se, kroz takav više ili manje univerzalan klijent, omogućuje kasnije lakše i transparentnije migriranje na novu funkcionalnost ili noviju verziju softvera. Knjigovodstvo na tuđem serveru ili čak u oblaku danas više nije iznimka.
Jeste li shvatili što je sljedeći monumentalni događaj? Kako se čini, to će biti upravo browser kao univerzalni alat za obradu svih mogućih vrsta poslova. Pritom zaista mislim svih mogućih – ne samo surfanje, već i konkretan rad, pa čak i one vrlo zahtjevne stvari poput obrade videa ili 3D grafike. Ako nas prije toga ne unište manjak prirodnih resursa i rastuće cijene energenata, za nekoliko godina mogli bismo se zateći u situaciji da sve ili gotovo sve svoje računalne potrebe obavljamo koristeći jedan jedini komad softvera: web browser. Igrat ćemo se u web browseru, čitati e-mail u web browseru, pisati dopise i kalkulirati tablice, crtati, komponirati, proračunavati, simulirati… OS će biti nebitna tehnikalija, browser će biti najvažniji komad softvera.
I da stvar bude ljepša, sva ta tehnologija već postoji. Valja ju samo malo rafinirati i usavršiti. Ta budućnost, naravno, neće značiti odumiranje klasičnog softvera na vlastitom računalu, ali neke će se stvari, posebice u poslovnom svijetu, značajno promjeniti.
Iz tog razloga Microsoftu je važno imati čvrstu poziciju na tržištu browsera. Čvrsta pozicija znači moć kontroliranja tržišta i moć forsiranja vlastitih ideja i rješenja. Bez te moći, Microsoft ne vodi, već slijedi, a to nije pozicija na koju je ta tvrtka navikla. Posebice ako je prisiljena slijediti slobodni softver.
Dakle, zaključit će vaš cybervojni analitičar, ono što nas gleda iza horizonta mogao bi biti novi rat browsera, rat u kojem neće mnogi zaginuti, a svi koji prežive će profitirati.
Novi će rat, ako do njega zaista dođe, biti različit u dvjema stvarima.
Prvi rat bio je rat oko standardizacije Weba. Tijekom tog rata mnoge su se stvari dogodile i definirale, uključujući i notorni tag. Veliki je rat
bio iznimno koristan za sve, jer je prouzročio brzu i bogatu standardizaciju Weba, proširenje novim stvarima, pa svakako i mnoštvo beneficija za krajnjeg korisnika.
Takav će biti i Drugi rat, ali sa sitnom razlikom. To neće biti revolucijski, već evolucijski rat. Dok je u prvom ratu trebalo definirati mnoštvo stvari koje nisu bile, ili su bile nejasno definirane, danas se sasvim dobro zna što se od weba želi, pa će i ratovanje biti manje usmjereno na revolucionarne novosti, a više na
poliranje, ubrzavanje, peglanje i pružanje što je moguće boljeg iskustva krajnjem korisniku. Nikako manje važno, za razliku od prvog rata u kojem se u stilu Divljeg zapada kreiralo vlastite standarde, često nekompatibilne, često sukobljene, novi rat browsera vodit će se prvenstveno oko zadovoljavanja postojećih standarda, a tek zatim oko uvođenja noviteta.
Za krajnjeg korisnika ovo je zaista fantastična stvar, jer zaista sve što mu treba jest brz browser koji se pridržava standarda. Zove li se on Chrome, Firefox, Opera, MSIE ili nekako drugačije, zaista je nevažno.
Druga stvar koja će novi rat učiniti drugačijim od starog je raspored snaga. Dok je u prvom ratu Microsoft ispred sebe imao jednog protivnika, i to relativno malu softversku kuću, u novom ratu ispred sebe imat će nekoliko vrlo nezgodnih protivnika. Dok je Netscape mogao zgaziti čistom financijskom moći, nudeći besplatno svoju verziju browsera, danas se Microsoft suočava sa nekoliko protivnika koji također nude besplatno svoju verziju browsera. Da bi stvar bila gora,
neki od tih protivnika financijski su vrlo moćni, a neki su iz obitelji slobodnog softvera, zbog čega su, čak i ako su financijski slabi, imuni na strategiju kojom je uništen Netscape.
K tome, MSIE više nema dominantnu poziciju na tržištu, a već godinama bilježi opadajući trend. Microsoft, zato, u ovom ratu teško može izaći kao apsolutni pobjednik, no dobrim taktiziranjem može osvojiti dio teritorija, ili u najgorem slučaju zadržati dio svog teritorija, dovoljno velik da i dalje bude koliko-toliko ozbiljan igrač.
Da bi u tome uspio, Microsoft više ne može igrati na kartu financijske moći, jer ona u ovoj konstelaciji snaga ne igra nikakvu ulogu. Taktika može biti jedna i jedina: načiniti browser koji će tehnološki biti superioran protivničkima. To se u praksi svodi na dvije stvari: sukladnost standardima i brzina rada.
Kako ovaj put nije u mogućnosti forsirati vlastite ekstenzije postojećih standarda, Microsoft se (kao, uostalom, i svi ostali ratnici na bojištu) mora pridržavati postojećih standarda i demonstrirati krajnjem korisniku kako je upravo MSIE najstandardniji standardni browser. Obzirom da su budući zahtjevi relativno pozamašni, mora demonstrirati i svoju sposobnost brzog izvršavanja stvari, bez štucanja i zatezanja.
Kako MS, tako i svi ostali igrači.
Novi rat bit će idealan za krajnjeg korisnika: neće biti toliko potresa na tržištu kao u slučaju Velikog rata, neće biti značajnijih promjena prema krajnjim korisnicima, a rezultat će biti sve brži i sve standardniji browseri. I bit će ih više. Korisnik će moći birati, nitko mu više neće moći reći kako za obavljanje posla mora imati “browser taj i taj, verzija ta i ta”.
Tko će biti gubitnik u ovom ratu? Browseri to neće biti – oni će evoluirati, postat će bolji. Vjerujem kako niti jedan od velikih browsera u ovom ratu neće biti potučen, bit će to jedan veliki win-win-win-win-win… za sve uključene strane.
No, izgubit će svi koji još uvijek razmišljaju usko. Izgubit će svi koji svoje poslovanje vežu uz samo jedan browser i samo jedan OS.
Počinje centrifuga evolucije browsera: Firefox planira samo u ovoj godini izdati tri verzije browsera, a ni Microsoft neće sjediti na rukama i samo gledati što se događa. Svatko tko je svoje poslovanje vezao uz određenu tehnologiju uskoro će osjetiti binarno uže na vratu, stara tehnologija počet će ga gušiti, a korisnici će pobjeći od svakoga tko bude inzistirao na starim tehnologijama. Buduće usluge bit će - morati će biti - bazirane na prihvaćanju bilo kojeg browsera i
bilo kojeg OS-a.
Jedini koji će pasti na bojnom polju, dakle, bit će oni što tvrdoglavo inzistiraju na korištenju starih tehnologija. Tko se ne uspije prilagoditi, propasti će.
Kolateralne žrtve, pričati će kasnije proizvođači browsera i njihovi korisnici.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
Izvor: Monitor.hr
Da, i? Pa ti tako i tako ne koristiš Windowze, a mi ionako znamo čitati pa si u najgorem slučaju mogao staviti link na članak. A jesam nad.kan danas:nati:
Čemu c/p cijelog članka (i kršenje prava autora, i dupliciranje sadržaja) umjesto običnog linka?
Neznam kako je kod tebe, al meni taj članak na monitor.hr blinka, tako da sam ga tako blinkajućeg c/p u text editor i na miru pročitao.
Da vi nemorate ponavljati isto samo sam pejstao na WM.
A piše ko je autor i sa kojeg URL-a je skinuto.
[quote=“Gigolo”]Neznam kako je kod tebe, al meni taj članak na monitor.hr blinka, tako da sam ga tako blinkajućeg c/p u text editor i na miru pročitao.
Da vi nemorate ponavljati isto samo sam pejstao na WM.
A piše ko je autor i sa kojeg URL-a je skinuto.[/quote]
Ej, na čemu si ti? Lijepo ti je tsereg rekao. Dupliciraš sadržaj i samo štetiš ovom forumu svojim neznanjem. Ovo je već postala katastrofa kakvih sve likova ima ovdje. Imate po nekoliko stotina postova a trkeljate gluposti svakodnevno i isto tako svakodnevno narušavate reputaciju ovog foruma.
Renato, nema potrebe za takvim tonom. Razgovarajmo se kao da se gledamo oči u oči (što je pravilo ophođenja koje Gigoglo, recimo, u svim ovim godinama baš nikada nije propustio primijeniti). Ovaj forum postoji više od desetljeća i nitko mu nije naštetio, pa niti neće. Isto tako stanje foruma nikako nije “katastrofa”. Broj postova nije relevantan.
Forum je mjesto za slobodno i dobrovoljno druženje oko iste interesne teme, te nitko tko se drži pravila ne narušava reputaciju foruma.
Ponovio sam mnogima, pa ponavljam ponovo – postoji tzv. “ignore lista” i budite slobodni koristiti je.
–
Što se tiče c/p-anja članaka, izbjegavajmo to, jer autorska prava uključuju i pravo na daljnju distribuciju sadržaja.