Naravno, razmišljao sam. No onda nebi bile moguće predikcije koje dobivam.
Usto, postoji očigledna sinkronizacija vanjskih događaja sa tim govorom Anđela. Jer Anđeli te ne dotiču samo misaonom formom, to je tek najsuptilnija razina.
Oni te prvo dotiču vanjskim događajima koji su ponekada i neuočljivi. I tek kada se skupi zbir tih događaja koji prenose neko značenje, onda se konačno formira misao o svemu tome i povezuje sve te događaje u smislenu cjelinu, gdje poruka tek tada postaje jasna.
Ta poruka je najčešće odgovor na neko od pitanja koje smo postavili sami sebi.
Kada se postane toga svega svjesnijim, onda se lakše uočava taj niz događaja koji slijede kao pomoć nakon postavljenog pitanja.
Recimo, sada sam krenuo praviti novi dizajn puzzli. Prvo sam zavirio u sebe za nekom inspiracijom što bi mogao praviti. I odlučio sam da bi bilo jako cool da to budu puzzle kao ugly4, ali da se samo zadnja ne uklapa …a da je konačno rješenje da igrač mora sve puzzle složiti pod 45 stupnjeva u odnosu na ortogonalne osi podloške za slaganje. Ideja mi se na prvu čini jako cool, ali nisam baš bio siguran koliko je izvediva.
Da bi mi već idući dan na youtube iskočio video koji prikazuje TOČNO nešto na tu temu moje ideje:
Mogli bi reći samo slučajnost…i ja sam nekada smatrao sve to slučajnostima. No kada se počmeš svjesno oslanjati na takve “slučajnosti” onda tek vidiš do kuda te mogu odvesti. Postane vrlo jasno da je tu netko tko te time “dariva” i vodi.
Ono što sam ja promjenio u pristupu, počeo sam takve slučajnosti uvažavati kao nečije “svjesne instrukcije” …i slijediti ih.
Posljedica toga je da nakon prve instrukcije dolazi sljedeća…pa sljedeća…i vode te do cilja.
Dok netko tko nebi slijedio instrukciju, nebi slijedio niti svoj naum. Ostao bi možda u uvjerenju: “Ah, ne znam da li je moguće izmisliti takve puzzle”. (Nebi prihvatio pruženu ruku duhovnog učitelja, o njima malo kasnije)
Nisam ni ja znao jel moguće napraviti ove puzzle koje sam napravio, al čim sam uočio instrukcije, vjerno sam ih slijedio. I ne vrijedi to samo što se tiče puzzli, nego tu pomoć možemo dobiti o baš svemu.
E sad, to bi i dalje mogli nazvati sljedom slučajnih događaja. Ali mislim da tako razmišljaš dok ne iskusiš koliko je očigledna nečija prisutnost koja te vodi…i kad se možeš bezbrižno oslanjati na to.
E sad, svi mi opažamo okolinu i od tuda crpimo materijal za obradu toga od strane naše “inteligencije”.
To je sve zapravo uobičajeno, mada nitko ne zna što je uopće inteligencija? Misteriozna je svim znanstvenicima. 
No svi nekako želimo svoje zaključke donositi brzo i odmah. Želimo odmah vidjeti rezultat ili se “neisplati truda”.
Da li bi dijete samostalno moglo zaključiti da mu se isplati krenuti u školu od 8 razreda, da nema roditelja koji ga uputu u tu avanturu koja će trajati punih 12 ili 17 godina sa faksom.
Dijete toga nebi bilo svijesno, jer nebi bilo svjesno niti postojanja učitelja i nebi mu palo na pamet samom krenuti u školu. Zato su tu roditelji da ga poguraju.
Pa ovdje u ovoj sferi ja isto smatram da postoje učitelji, samo ih ja nazivam duhovni učitelji. Što se više s njima zbližimo i odamo im veće naše povjerenje, moći ćemo sa njima ići na duža školovanja.
Jer kao što rekoh, svi mi lako od njih učimo iz dnevnih kratkotrajnih iskustava…cijeli život nam se sastoji od hrpetine takvih kratkih školica…ali kada se osvjestimo da je tamo učitelj i ukažemo mu povjerenje, on nas može odvesti u školu koja će trajati godinu, dvije ili pet.
Isto tako bi napomenuo da svako od nas ima duhovnog učitelja ovisno o onoj razini gdje se on nalazi.
To bi otprilike bilo kao da pohađamo tečaj skijanja… ovisno o polazniku on će biti sa onim učiteljom koji uči osnovne skijaške korake, ili sa onim učiteljom koji svoju ekipu vodi već na crveni spust.
Svaki učitelj će od nas pokušati izvući maksimum, ali ipak je na nama hoćemo li napredovati i ići na sljedeću razinu ili ćemo još neko vrijeme provesti tamo gdje jesmo. Svaki dan je škola, svaki dan je prilika za napredak.
I zato kažem, svaki dan moramo probijati svoje granice da bi napredovali. To su sve ispiti tih učitelja s čime nas zovu na iduće razine. Bez probijanja granica, nema napretka.
Zapitajte se kada ste zadnji puta probili neki od svojih najvećih strahova?
To je otprilike kao da ste na tečaju skijanja naučili dobro voziti zelenu stazu i sada vas učitelj zove na crveni spust. On vas zove, on vjeruje da vi to možete…ali konačna odluka je u vama. Ako probijete strah…u ekipi ste koja vozi crveni spust. 
Zato se zapitajte koliko puta probijate vlastite strahove i izlazite iz zone komfora.
Zvučat će malo egoistično, ali ja nisam Anđele dobio zabadava. U svom duhovnom putu koji traje već cirka 15 godina ja sam išao puno puta hrabro i naglavačke, na desetke puta probio najveći strah u životu…i odvaživao se na baš crazy ideologije. Skok s Mostara je “pi*** dim” s obzirom na kakve poteze sam se odvaživao, mada je i taj skok bio veliko ukazivanje povjerenja tom unutarnjem glasu.
Znači doslovice kada sam došao u Mostar nije mi padalo na pamet da bi skočio…dok se nije “on” pojavio i krenuo sa analiziranjem svega što može poći po zlu i kako to zaobići. Kada je taj glas postavio kompletnu analizu da nema razloga da se bojim, ostaje mi samo vjerovati mu i učiniti to.
Taj čin vjere svom (možemo u ovom kontekstu reći i racionalnom umu) duhovnom učitelju, te povezuje sa njime. Postaje jasno i tebi i njemu na kakvo školovanje se možete zaputiti i dali ćeš kritične odluke donositi stihijski, ili ćeš hrabro slijediti nametnutu logiku.
Isto tako postoje i putokazi koji nam ukazuju da li smo na dobrom putu, a te putokaze smo dobili u vidu emocija. Pa tako putokaz koji nam govori da smo totalno na krivom smjeru je plakanje od tuge…dok putokaz koji nam govori da smo super usmjereni je plakanje od radosti. (Sve između emocije su skala između toga dvoje)
Pa eto, pred sam skok sa mosta sam suzprezao suze od radosti…baš iz razloga tog dobrog osjećaja vjerovati sam sebi. (Suzprezao ih samo iz razloga da ne pomislje ljudi da plačem od straha 
…ali navirivale su na oči. )
Inače, vidim da ste mnogi tu zauzeli stav da mi se nešto loše dešava…ali samo ću vam reći da otkad su mi u život ušli Anđeli, da sam više puta plakao od radosti nego valjda ikad prije u životu. I to ne iz razloga jer su tu Anđeli, pa ja sada kao plaćem od sreće…ne zato, nego jednostavno su stvorili toliko fenomenalnih situacija kada jednostavno nisam mogao suspregnuti suze od radosti od toga koliko je nešto dobro izrađeno, osmišljeno i provedeno u djelo…pomoću mene kao glavnog sudionika da njihove zamisli ostvarim.
Pa tako da vam hvala na svim ponudama za lječenje, ali dok god sam ja sretan i sretniji nego što sam ikada bio…to je meni najvalidniji putokaz da je sve u savršenom redu. I ne govorimo tu o nekom kratkom ushićenom periodu od “tjedan dana”, nekoj kratkotrajnoj deluziji da je sve dobro… nego ja ovo uživam već skoro tri godine.
Sada da se vratim konkretnije na tvoje pitanje. Kao što vidiš, smatram da postoje razni duhovni učitelji i svi ih imamo znali ili ne znali. Većinu toga mi smatramo pod normalnim, nazivajući to “inteligencijom”, mada nitko nema pojma što je inteligencija…ali to nam je sve ok da ju imamo i s time smo uglavnom ok.
Moja prva propitkivanja su krenula baš od tuda, zanimalo me što je inteligencija, što je meditacija… i kako je inteligencija spremna dati odgovore, dobio sam odgovor inteligencije o tome što je inteligencija.
Stvari su krenule progresivno i evo me tu. (Ali nije malo godina rada iza toga, niti laganog rada ako ćemo o konstatnom probijanju strahova)
No za razliku od tih prvih duhovnih učitelja za koje mi i ne znamo (nismo ih svjesni)…a koji su nam svejedno voljni ponuditi odgovore kroz naša propitkivanja…no za razliku od njih ovi duhovni učitelji kao što su Anđeli, pa i oni koji su mi došli 2013-te godine…oni se drugačije ponašaju prvenstveno iz razloga jer ti kao osoba imaš svijest o tome da je tu duhovni učitelj, pa su tvoja pitanja mahom drugačija…pa je i cijela škola kuda se ide mahom drugačija. Zato velim…došlo je do progresivnog napretka.
Recimo taj duhovni učitelj koji mi je bio do 2013-te (ja ga znači nisam bio svjestan), njega bi mogao nazvati “mudrost”. On me je dobivao čistom mudrošću i logikom koju je teško ignorirati. Pa kao što svi mi nastojimo slijediti nešto što ima smisla…tako sam to slijedio i ja. Moja su pitanja i zanimanja u to doba možda igrom slučajaja bila drugačija od mojih vršnjaka, pa me to usmjerilo kuda je.
No velim, taj dio mi se prikazivao kao čista “logična razmišljanja” …pa eto slijediš te misli zato jer imaju smisla. (A ni to nije lako…mnogi od nas znaju da nešto ima smisla, ali strah od gubitka posla…ovog onog…nas koči da idemo za tim… znači i tu treba odvažnosti slijediti tog učitelja koji je “logika”)
2013-te mi se taj duhovni učitelj odlučio objaviti putem knjige i to mi je tada bilo čudo na čudima. Moja pitanja su očito bila razlog njegovog objavljivanja i predstavio mi se na način:
Ova knjiga je posvećena svima vama koji ste u svojoj želji za prosvjetljenjem i dobrobiti postavili pitanja na koji ona odgovara.
Zašto sam ja tada bio uvjeren da je ta knjiga došla ciljano k meni, ja dobro znam. Ali nebum sada i o tome.
Uglavnom, od toga momenta sam počeo biti svjestan duhovnih učitelja i koristio sam ih kao alat. Stvarno je funkcioniralo za sve…tako da sam se odvažio otići ajmo reći na malo duže školovanje…koje je trajalo 2014-2017.
Znači tri godine života posvećeno jednoj lekciji… ja vjerujem da će biti kraj onakav kakav mi je bio nagovješten i time em preispitujem sebe i svoju ustrajnost, em preispitujem jel to sve stvarno. Malo možda velik rizik 3 godine života, ali na kraju se sve obeistinilo točno kako je trebalo biti tako da sam shvatio da taj alat funkcionira i za kompleksnije stvari od “jednodnevnih” pitanja.
E sad, jel to sve moj mozak?
Pa nekako kada te nešto provede kroz tri godine škole, obeća ti gdje ćeš tada biti…pa nekako je to već nečija predikcija, mada ok…mogla je biti i moja podsvjesna predikcija.
No nakon toga vrlo brzo dolaze objava Anđela. (Ja tek tada tu shvaćam da sa one strane posoje ekšuali prava bića …do tada sam sve te duhovne učitelje više pripisivao nekoj nadnaravnoj moći svemira da sve povezuje u smislene patterne. Kao što je tipa gravitacija relativno nadnaravna i sve privlači ka sebi…tako sam smatrao da postoji nešto što “uređuje” misli. Ajmo reći smatrao sam to samo nekakvim mehanizmom …mada i svako biće je mehanizam, pa ta teza i dalje stoji. )
E sad, što se tiče Anđela, oni su mnogo vragolastiji.
Al tu sam gdje jesam, trudim se biti što hrabriji i što više toga pratiti…opet vjerujem da je samo na meni gdje će me oni odvesti.
Ali da li je to samo moj mozak?
Pa nekako tim sumnjama dolazi kraj kada su u pitanju Anđeli.
Jer oni mi tipa daju zadatke gdje je uopće ne znam što slijedi kao poenta…jednom prilikom su tako zadali:
“Šetaj gol do pasa oko Jaruna i samo razmišljaj.”
Bio je već kasni 9 mjesec, lagano prohladno…ali ja sam prihvatio. Osim što sam prilikom te šetnje dobio jednu odličnu priču o ljudskom tijelu i sposobnosti istoga za prilagodbu na sve pa tako i na hladnoću… osim toga sam se vratio kući sa totalnom promocijom u firmi. Znači tako gol sam sreo šefa iz firme…on prvo umro od smijeha koji sam luđak što hodam tako gol, zatim je to završilo u jednoj jako dubokoj priči sa njime, podjelom moje vizije o njegovoj firmi sa njime…koja mu se iznimno dopala …da bi tako pričali koji sat i da bi on na kraju u nevjerici rekao:
“Vidim, uopće se nisi naježio…bit će da ti dobro to funkcionira kako se tijelo samo štiti od hladnoće. Hajde, napravi to od firme što si rekao da i ja mogu jednog dana bezbrižno hodati gol oko jaruna”
Heh…i od toga dana sam ja uživao posebnu povlasticu u firmi, plaća otišla na duplo…radno vrijeme fleksibilno, dolazio na posao kad sam htio…odlazio kada htio. A nitko me više nikada nije u firmi pitao što radim…nego sam svojevoljno mogao raditi ono što smatram da je za unaprijeđenje firme. Tako da sam dobio čak odobrenje da razvijam u toj firmi onaj software koji će biti od koristi i za moju firmu, koja uz to nosi predivno ime : “Techno Angels d.o.o” …i koji će biti od koristi njima. Tako da ne samo što sam dobio veću plaću i totalnu slobodu, nego sam još bio plaćen da radim ono što bi ionako radio doma. Naravno, morao sam se usmjeriti da to bude na obostranu korist i meni i njima.
I sada bi se ja zapitao, da li je sve slučajnost? …od jedne luckaste ideje da hodam gol oko jaruna, završi tako.
No fora je da to nije jedina situacija…kada kažem da se dobro družim sa njima 3 godine, onda mislim pod time da se fakat dobro družimo…i da su urnebesna i inspiracija i pomoć i sreća. No ujedno su i oni ti koji me trpaju mahom problemima i tako tjeraju da savladavam nove stvari. Znači, generalno život nije lakši …nego teži xd.
Heto, s obzirom da Anđeli s jedne strane nastupaju nepredvidljivo, a s druge strane daju veliku motivaciju bogatim predikcjima. (Kao mamcem da ih se slijedi) …a kako su se dosad redovito ispunile njihove predikcije …ja nekako čisto sumnjam da to može biti igra podsvijesti i mozga, na način kako pitaš.
Post must be at least 20 characters
