Bblija je slagalica. Da je proucis sve kako treba, 5 godina treba.
Možda da ju Chris reviewa kako se slaže xd.
Zezam se malo…znam da je to čitanje između redaka. No time dobivaju na važnosti oni koji ne uvažavaju Bibliju, jer između redaka se da svašta iščitati.
S druge strane, ja sam pitao Anđele zašto oni ne pristupe svijetu na najočigledniji mogući način …pa su rekli da ne može niti tako.
Recimo da su meni dopustili da sa onim prvim papirićem napravim preočigledno čudo, mozak bi mi secirali drugi ljudi…a vjerovatno bi i sam šiznuo…tj. previše odlijepio od ispravnog puta.
A da generalno banu pred sve ljude…isti bi se raspali u svim vjerovanjima, mišljenju i svemu. Opći kolaps bi nastao.
Niti moje vjerovanje u njih nije dovedeno u 100%, jer bi time i moje ponašanje bilo ugroženo.
Kako bi se logički dalo zaključiti, istina time postaje neistina jer:
Ako sigurno znaš kako će biti, onda se više nećeš ni truditi da tako bude. A onda neće tako niti biti. 
A, kao što sam već ranije rekao…sve u postojanje može doći samo preko održive istine koja ne nosi u sebi kontradiktornost. Pa logično, ni Biblija iz istih razloga nije mogla biti direktna. Tj. da je bila drugačija, i sadašnjost bi bila drugačija. Tako da ova sadašnjost nužno uvjetuje prošlost koja nas je dovela u ovu sadašnjost.
Bolje ti je ovako. Post must be at least 20 characters
2 Likeova
Evo ja narucio frendu za rodjendan
1 Like
Ali zašto se uvijek papirići pomiču, zašto ne obojiš background foruma u drugu boju? Ili recimo da se bicikl u dvorištu provoza bez da sjediš na njemu? Ili da prijenos Lige prvaka staviš negdje na free-to-air televiziju?
Zato jer u svemiru nemaš nigdje baš diskretne pomake…nego kontinuirane.
U prijevodu…jesi vidio kada gimnastičara da uči trostruki backflip napraviti prije nego je savladao jednostruki?
Mora ići nekim redom…uvijek je sljedeći korak onaj koji možemo vjerovati da ćemo ga napraviti. Bilo to sport ili nešto treće.
Tako i ovdje ljudi za prvi korak uče okretati iglu na ulju …ili papirić na igli…pa sam tako išao probati i ja.
Znam samo da je u početku papir bio solid kao stijena. Ja sam molio podsvjesno da puhne neki povjetarac kroz prozor i da mrdne 1mm papirić…i onda sam se kao uvjeravao da sam ja taj 1mm pomakao papir.
Pa sam tako prvi dan u 5 sati treninga možda pomakao papir 3mm. 
…zabrijavajući da sam to ja, a ono ga nekakav poremećaj tu i tamo pomakne za 1mm.
I svaki dan bi uspio pokoji mm više ga pomaknuti…da bi jednom samo shvatio da više nema šanse da su to vanjski poremećaji. Ali brutalno je to kako iz stanja gdje znaš da jesu vanjski poremećaji, dovodeš se u stanje gdje više sigurno nisu vanjski poremećaji…a da nema linije koju si morao na silu pregaziti da kažeš da je točno tu prestao biti vanjski poremećaj, i točno tu počeo biti moj utjecaj.
Nekako kao da je to prevarilo onaj zid vjerovanja “ja to ne mogu”.
Ono što je definitivno činjenica…svakim danom treninga se taj papirić vrtio brže i brže i na taj način odavao da se stvara ta nekakva konekcija…a da se ne dešava napredak slučajno.
Isto tako bi svaki dan papirić prvo stajao solid ko stijena …i tek nakon izvjesnog vremena bi počeo reagirati.
No i to inicijalno vrijeme mirovanja se svaki dan smanjivalo. Npr. prvi dan je stajao ko stijena 3 sata…pa tek tada napravio prvi mm pomaka. Drugi dan bi stajao ko stijena 2.5 sata, pa se tek tada pomakao.
Treći dan bi prvo stajao 2 sata da bi se pomakao…itd.
I nakon xx dana što sam ga već jako brzo vrtio…opet bi na početku svakog treninga papirić stajao barem 5 minuta solid ko stijena…prije nego bi se “mozak otključao”. Doslovice je takav filing…jednom kada se probije to stanje gdje je on solid ko stijena, onda krene lagano…i svaki puta nijansu bolje i lakše nego dan prije.
Kasnije u životu sam uočio da taj obrazac učenja vrijedi za bilo koju stvar koju učimo. To bi se moglo lijepo skicirati na grafu, napredak u ovisnosti od dužine treninga i broja ponavljanja treninga. Ili ti broja pauza …jer pauza je uzrok da se neki idući trening broji ponavljanjem.
Tako da sam zbog tog opažanja da je papirić po određenom pravilnom patternu napredovao u ovisnosti o mom treningu…bio uvjeren da to nije bilo slučajno.
Nisam znao što je…ali sam bio 100% siguran da se nije desilo slučajno. Kada sjediš 15-ak dana uz taj hebeni papirić i dnevno buljiš u njega 10 sati…bogme znaš da se stvari nisu desile slučajno i nasumično.
I bilo je još bitnih opažanja od gore navedenih.
Zašto bi mijenjanje pozadine na forumu snagom volje bilo kompliciranije od pomicanja papirom snagom volje?
Kažem ti…svaki prvi pomak papira ja nisam mogao prihvatiti da to radim ja. Nego sam bio uvjeren da su to nekakvi poremećaji zraka u prostoriji. Moj dah ili cirkulacija zraka u prostoriji. Ali me nekako veselilo da se tu i tamo papir mrdne za 1mm.
Pa se eto nekada desi da se mrdne za 1mm i odmah opet za 1mm i dobiješ lagani pomak. Opet briješ da je poremećaj zraka u prostoriji.
I to je trajalo tako danima…skupljali se tih mm po mm i činilo već smislene kretnje, da ja u niti jednom momentu nisam mogao opaziti da su to sada očitiji pomaci nego oni prvi.
Nešto slično kao kada promatraš kazaljku minute na satu, ne možeš vidjeti da se miče…ali samo jednom shvatiš da više nije na broju 2, nego je sada došla na broj 3.
Tako i ovdje…to je toliko dugo trajalo da ja nisam mogao opaziti da papirić ubrzava, nego sam samo jednom shvatio: “O bokte, ovo već juri…ovo je nemoguće da su nasumični pomaci urzokovani poremećajem zraka.”
Kad je došlo do toga, prvo sam mislio da sam nesvjesno naučio disati i dahom ga vrtiti…a da svijest ne kuži da hebem sam sebe. Zatim sam stavio kapu na usta da blokiram disanje.
Zanimljivo je bilo kada sam stavio kapu na usta, papirić se zacementirao kao stijena …kao da ga nikada vrtio nisam.
Prvo sam stvarno mislio da je kapa uništila party i da je to bilo to… i da neće biti više vrtenja. No opet sam sjedio dva dana uz papirić koji je opet bio većinom solid kao stijena…i nakon nekog vremena sam probio tu barijeru i počeo ga vrtiti i sa kapom preko usta.
Tada osim što sam shvatio da dah iz usta nije bio taj koji je vrtio papirić…osim toga sam shvatio da je to nekako povezano sa mojim vjerovanjem. Jer je postalo očito.
Uglavnom, što se tiče tvog pitanja…što sam i u startu već napisao.
Ja ne znam što je točno vrtilo taj papirić, pa ti ne mogu dati niti dobar odgovor. Ali znam što ga nije vrtilo. 
Ono što sam tada već znao da je zasigurno bilo nekako povezano sa mojim mislima… sve dalje od toga je ostala poprilična tajna. Malo manje danas tajna nego onda, no i dalje ne mogu tvrditi da mi je proces jasan.
Pa dobro, ne kažem da background odmah moraš promijenit na #ff0000 crvenu, daj barem s bijele na #f9f9f9…
1 Like
Pa nije niti da sam stao na papiriću…slijedeće što sam probao je lebdjeti.
Nisam iskreno mislio da ću uspjet…ali morao sam probat…i pomučio sam se.
Doduše nisam zalevitirao u klasičnom smislu…ali desila se još i luđa stvar. Tijelo je ostalo…a ja sam izletio. Tad sam imao prvo izvantjelesno iskustvo …i nakon toga to ponovio sigurno još jedno 50ak puta. Tri puta tjedno sam uspijevao imati izvantjelesno iskustvo…doduše, pokušavao sam svaki dan.
I opet nisam jedini koji to može…ima masu knjiga o tome… googlat treba samo “Astralna projekcija” ili OBE (Out body experience)
Samo ja tada nisam znao za Astralne projekcije i nitko mi od prijatelja nije vjerovao da izlazim iz tijela…ko što vi sada ne vjerujete za Anđele. A koliko vidim i jedna i druga tema su dobro dokumentirane sa masom knjiga.
Btw. izvantjelesna iskustva koja sam doživljavao punih godinu dana brojim drugim čudom svemira koji mi se prikazao. Drugim od pet.
Ne kuzim, kako sam shvatio izletis kao duh i mozes otici kao takav kod susjede ?
Siguran sam da mozes jako puno o AP procitati po svuda.
U sustini je osjećaj identičan kao kada si u tijelu, samo kada se osvrneš vidiš svoje tijelo kako ostaje i ti si pored njega. Prvi puta je scary as shit …no nevjerovatno se brzo čovjek navikne. A koliko je realno…pa u toliko da za svoj drugi izlazak kad sam se pomakao sam mislio da nije uspjelo… i trebalo mi je moment da shvatim da ipak je. Znači 100% iskustvo samog sebe…samo u virtualnom tijelu.
Meni su te avanture bile nešto naj naj …i mefitirao sam i po dva puta dnevno po nekoliko sati nebi li se katkad uspio dovesti u to stanje.
E sad, radio sam razne pokuse i shvatio sam iz njih da nakon projekcije ja ipak nisam u ovom materijalnom svijetu…iako je taj svijet izgledao isto kao ovaj. Ali ako bi npr. otišao do cure u drugu sobu, nismo uspjeli da ukradem informaciju (vidim tipa što radi) i ponesem ju sa sobom. Tako da ni jesam ni nisam bio tamo … ali negdje sam svakako bio. To gdje sam bio se po literaturi naziva Astralna dimenzija, jedna od duhovnih svera poviše ove materijalne sfere.
No ono što je meni bilo najbitnije iz tih iskustava za zaključiti/pretpostaviti:
-
ja nisam nužno ovo tijelo
-
taj svijet gdje budem je na neki način projekcija mojih očekivanja (slično kao i san, samo astralni svijet je dosta “čvršći” od sna). Pa sam zaključio da je možda i ova stvarnost kao i astralna stvarnost…a i kao stvarnost u koju smo uronjeni dok sanjamo…da su sve one u mnogome možda zajedničke. Tako sam si dopustio o ovoj realnosti učiti pomoću svijeta astrala i snova, te mnoge pretpostavke koje sam tako postavio su se kasnije pokazale mogućim i vrlo vjerovatno točnima. Baš sam za neke od tih davnih pretpostavki tek nekidan našao u jednom pismu od svjetlosnih bića da tumače da je upravo tako.
A i putem sam svih ovih godina našao puno dobrih potvrda da sam to dobro nabasao. I ono najbitnije, treće čudo koje sam doživio je bila potvrda upravo tome. (No kasnije ću napisat i o tom čudu i o zaključcima koje sam dobio o ovoj stvarnosti) -
što još, u astralu sam mogao učiti i imati i bogatija iskustva i doživljaje nego ovdje…tako da ja to nikako nisam smatrao virtualnim svijetom. Iz astrala sam se jednom vratio u suzama od sreće, a ako bi imao seksualni odnos sa nekom osobom koju bi tamo sreo… moje pravo tijelo bi dozivjelo orgazam. Što bi svjedočio po povratku. Možda sam mali eksplicitan, ali želim i na taj način pokazati koliko su tamo bila realna iskustva.
Nadalje, u Astralu se možeš sagnut pipnut toplinu poda i na taj način uživati u 100% realnom iskustvu okoline…dok u snovima prvo jako teško možeš osvijestiti da sanjaš (iako moguce je i to) …ali ako osvjestiš da sanjaš u snovima, oni se brzo krenu raspadati. U Astralu si konstantno svjestan sebe otkako si započeo meditaciju…do momenta povratka u tijelo.
Mada neki ljudi spontano dožive Astral kroz snove…ili kroz stanje prije zaspivanja ili netom prije buđenja.
Inače moja prva Astralna projekcija je trajala svega 7 - 8 sekundi …taman sam napravio par koraka i samo sam bljesno natrag u tijelo onako kako sam ga pogledao.
Kasnije sam se trudio ne gledati u pravo tijelo…jer je to uglavnom značilo kraj projekciji…koje su iovako trajale po par sekundi.
No s puno svakodnevnog treninga sam na kraju postizao da bi u astralu mogao biti i po par minuta…čak toliko dugo da mi astral nebi završavao vračanjem u tijelo, nego “propadanjem” u snove. Tako da bi se budio dosta kasnije od meditacije…sjećao se početka Astrala i onda blank veliki dio…nebi znao niti di sam bio ni što sam radio.
Čitajući knjige o Astralu, mnogi iskusnjare su tvrdile da postoji više razina Astrala i ako odeš dosta daleko da ne možeš prenositi sjećanja o iskustvu u ovo tijelo jer se razlikuju principi samog iskustva. Ajmo reći ovo tijelo ne može “reproducirati” takva iskustva.
Moguće da je i bilo tako…jer sam u Astralnom svijetu razvio tehnike da posjećujem i svemir i išao sam stvarno daleko. I iz tih daljina sam tek imao flashave o bićima sa kojima sam se družio.
Inače u Astralu se brzo razviješ u nešto više od ovog tijela kada tamo prihvatiš da si duh i kad svjesno počmeš odbacivati ograničenja materijalnog tijela. Onda naučiš prolaziti kroz zidove, letjeti…pa i teleportirati se. Btw. to su sve vještine koje sam doslovice učio i trebale su mi tipa tri projekcije da uspijem proći kroz zid. Radio sam to na identičan način vjerom kao što sam vjerom vrtio onaj gore papirić…samo je u Astralu napredak išao kudikamo brže.
No upravo su mi takve stvari objasnile i papirić i ovu materijalnu stvarnost. Samo je ovdje sve još “čvršće”.
Vjerovatno sve i jeste kreirano u umu, samo čvrsto i stabilno i pomno testirano kroz mnogo drugih umnih razina. No u konačnici je sve informacija utemeljena u istini. …i sposobnost doživljaja te informacije. Točno je san najbolji ogledni primjer ove stvarnosti. Toliko dobar i realan prikaz da kad si u snu, ne možeš niti uočiti razliku.
I konačno, svo to prvotno čudo koje me je maksimalno ostavilo bez daha i držalo u ushićenju jako dugo… na kraju sam pomicanjem ograničenja u tom astralu napravio ga dosta nerealnim, hehe…i ko klinac zaključio: “Pa ovo je neka vrsta sna. Čini se da je meditacija nešto ko hipnoza gdje ja sebe uvjerim/hipnotiziram u vrstu sna kakvog ću sanjat”
I to je bilo najuzemljenije razmišljanje koje sam mogao donesti… nikad nikome nisam tvrdio da sam zaista bio van tijela…ali isto tako sam čvrsto tvrdio da je osjećaj zaista kao da išećeš iz tijela.
Danas smatram da je to bilo puno više nego sam onda mislio. …kako god, ispravno sam posumnjao nije li onda i ova stvarnost samo jedan oblik hipnoze i to mi je dalo dobru smjernicu…odlučio sam učiti malo i o hipnozi. Super da jesam, puno odgovora se i tamo skriva.
Konačno sam si uspio dokazati da je i ovaj svijet oblik hipnoze i tome me je uvjerilo treće čudo koje sam svjesno izprovocirao. O tom malo kasnije.
1 Like
Još bi dodao da svatko može postići AP uz trening i trud. Baš sam kasnije uvidio koliko ljudi trenira da to postignu i kroz 30ak dana vježbe uglavnom i uspiju.
No kad se tehnikom čovjek dovede pred stanje projekcije…dešava se jedan jako ružan osjećaj za koji ne znaš jel fizički ili nije. Djeluje ti kao da je fizički… tijelo počme strašno vibrirati, čuješ srce da lupa ko čekićem da po bubnjevima lupaš i misliš da možeš jedino umrijeti iz tog stanja…još si pri tome svjesno u mraku i imaš osjećaj strašnog propadanja kao da te usisava crna rupa i da si ispao iz ovog svemira…i da će se pred tobom stvoriti nekakva bića iz druge galaksije koja su te otela. Ma ono…osjećaj je toliko strašan da mnogi mnogi ne mogu preći preko njega i u toj točki odustaju…hvataju zrak/sebe …abortiraju meditaciju.
Ja sam isto bio zasran maksimalno…ali želja je bila prejaka.
Uglavnom, vrlo vjerovatno svatko mora pregaziti iznimno veliki strah da bi zavirio u Astral. Pipicama prilaza nema. 
Kasnije kada sam se navikao na taj osjećaj, uživao sam u njemu i istovremeno je bio i strašan. Ali trudio sam se što duže vibrirati vjerujući da ću time imati uspješniju i dužu projekciju.
1 Like
A susjeda se tusira 
1 Like
Pa bilo je i zabavno i strašno i poučno… baš ono jedna velika priredba svemira, ako ćemo ju tek tako shvatiti kao VR tj. AR kazalište.
VR - virtual reality
AR - argumented reality
Ne bi preporucio. Sve to pise u knjizi koju sam naveo. Sve je to vezano uz demone. Sotona je otac lazi. Levitacija se isto nalazi u knjizi.
Sve sto je natprirodno je od demona i sotone. Ali ljudi nikako da shvate.
Ljudi ne mogu letjeti, ako netko skace sa zgrade 30 m bez problema, onda je to uz pomoc demona. Kunfu majstori koji lete isto uz pomoc demona.
Igrate se opasnim stvarima.
Znaci bog je od demona i sotone posto je natprirodan?
On je iznad svega. Sve pise u Bibliji.
Augmented? Post must be at least 20 characters