A što fali fotonima?
Mislim da me uopće nisi shvatio.
Dotični je rekao kako nema prostora racionalno tvrditi da postoji nematerijalni život.
Dotični također tvrdi da vjeruje da postoji negdje život u svemiru jer je svemir jako velik. (Tu misli na materijalni dio)
I sad jel nije njegova logika u kontradiktornosti samoj sebi?
Zato jer materije ima jako puno…onda vjeruje da postoji još negdje nekakav oblik života (čisto po teoriji vjerovatnosti) …a nematerijalnog svemira kojeg je još više…tu kaže da nema prostora racionalnom razmišljanju da može nekakav život nastaniti taj dio.
Zašto, kakvom logikom je to potkrijepljeno? Da je doslijedan sam svojoj logici, onda bi isto tako zaključio da je nematerijalni svemir dovoljno velik i bogat, da se i u njemu nastani nekakav oblik života.
Ja samo ukazujem na to da nematerijalnog svemira postoji puno više od onoga materijalnog…i ako ćemo gledati statistički i po teoriji vjerovatnosti …onda jednako tako postoji šansa da je neki oblik života nastanio taj nematerijalni dio. Štoviše, šansa za to je i daleko veća!
Tu naravno nećemo tražiti život nalik čovjeku ili životinji…nego ćemo tražiti život po onome što je osnovna kvaliteta života, a to je:
- da održava samog sebe
- da stvara sebi uvjete u kojima se bolje razvija …itd…itd…
- da reagira na okolinu, da je podređuje sebi i svojim potrebama
- i sve to da ostvari ono što ga pokreće…a to je da osjeti ljubav. Koja je upravo nematerijalna i koja pokreće sve ono što mi smatramo da je “živo”. Osjet ljubavi je tako pokretač života…bilo materijalnog ili nematerijalnog.
Eto, to su samo neki od elemenata života koji mogu postojati bio entitet materijalnog ili nematerijalnog oblika.
Btw…to nevjerovanje da život može biti nematerijalnog oblika jer smo se navikli samo vidjeti materijalne oblike života …je samo ograničeno iskustvom i totalno glupo.
Nematerijalni i materijalni dio svemira po ničemu bitnom nisu različiti…osim što mi pripadamo ovom materijalnom, pa naša osjetila ne percepiraju drugi dio. Ko riba u oceanu koja pripada smo vodi, pa ne zna što je vani. Ono, izolirani smo u ovom djelu.
Da imaš nekakvu drugačiju perspektivu pogleda…radilo bi se o istoj tvari…energiji jel…samo različite “gustoće” i oblika …pa bi imao jednu potpuniju sliku svemira. Nema tu onda prostora razmišljanju da nešto može biti u materijalnom spektru, što ne može biti u ovom drugom.
Čini mi se da je tvoja slika na to totalno pogrešna…čini mi se da misliš da pričam o nekakvim duhovima koji letaju pored nas kao u paralelnoj nematerijalnoj stvarnosti. Kao u crtićima kada duh lebdi pored osobe … pa da ja hoću reći da se takvi entiteti tamo stvaraju.
Totalno ne govorim to… jer to bi onda značilo da bi naši senzori morali mjeriti takve promjene na lokalnim djelovima (ako bi nam takve pojave bile uhvatljive na senzoru)
Iako je nama svašta na senzoru neuhvatljivo…ja zaista ne govorim o tome da se tu skriva neki prikriveni život koji mi ne mjerimo… mada, i to ne možemo tvrditi da je nemoguće, jer mi ne možemo znati za ono što ne mjerimo. Ali ok, to je za nas i nebitno… jer ono što ne možeš nikako izmjeriti niti osjetiti…to znači da ono ne radi nikakvu interakciju sa tobom i da je isto za tebe kao i da ne postoji.
No opet, i tu je glupo tvrditi da je nemoguće da nešto ne mjerimo…
No ja pričam o sasvim drugome…fotoni upravo koje spominješ…oni su jako zagonetni i poprilično puno nepoznanica skrivaju. Nešto o njima se otkrilo tako reći tek nedavno … pa čak i taj dio da su oni kreator i vremena i prostora…tj. onoga što mi iz materijalne perspektive doživljavamo kao vrijeme i prostor.
Iza toga mi ne vidimo…ne znamo što je tamo.
I sve to zajedno što mi vidimo kao svjetlost, čime ti dokazuješ da to nije živa tvar?
Iz nje je sve izgrađeno…ama baš sve. Ne samo ovaj život koji doživljavamo u materijalnom obliku, nego čak i vrijeme i prostor…i sve to za nas je neograničeno veliko da to shvatimo.
Neograničeno veliko je i prostorno …jer taj prostor koji se tvori tim procesom mi tvrdimo da je beskonačan za nas.
Isto tako je neograničeno veliko i vremenski za nas …jer to vrijeme koje nastaje tim procesom je za nas vječnost.
I ti tako nešto neograničeno veliko svodiš na bacanje kockice i tvrdiš da su ti svi parametri poznati i da tu sigurno ne postoji broj 7?
Pa mislim da ta prostorna i vremenska beskonačnost su svakako izvan našeg dosega shvaćanja, a time onda ne možemo sa 100% sigurnošću tvrditi da upravo ono nije živa tvar. U tome slučaju, za nas nematerijalna tvar …tj. mi kao materija smo onda produkt djelovanja te nematerijalne žive tvari.
A točno tako i je… mi jesmo njen produkt. I to znanstveno znamo.
Samo smo iz naše nemogućnosti poimanja kako ono sve ovo kreira …zaključili …“sve se desilo slučajno.”
Čemu se prvi Einstein jako protivio, ako hoćeš čuti što su o tome autoriteti govorili koje bi valjalo uvažiti. On pvi nikako nije uvažio da je sve nastalo slučajno.
No vraćam se na početak…moj apel je da je kriva logika tvrditi da je nešto nemoguće…za opseg promatranja koji nam je nepoznat. Nebitno što u iskustvu nemamo nematerijalni život, racionalno nema prostora tvrditi da je on nemoguć.
A btw toj tezi da je sve nastalo slučajno, upravo tvoj primjer sa kockicom to opovrgava.
Naime, u beskonačno puta bacanja kockice, ona bi se raspala…a nebi od nje slučajno nastao avion. A kamoli nešto nama nepojmljivo kompleksnije kao što je život.
Sustav kada prepustiš nizu slučajnih događaja, onda mu raste nuređenost…a nikako uređenost. Znanstveno se to kaže da sustavu prepuštenom samom sebi raste entropija.
Dok ovo što mi opažamo, cijelo vrijeme entropija opada…a raste red. I to znanosti nikako nije jasno kako i zašto se dešava.
Tu nastaje logika koju su prihvatili kracionisti…koji tvrde da sustav onda nije prepušten sam sebi, nego imaš nešto izvanjsko što djeluje na njega.
A to je taj nematerijalni oblik života o kojem govorim…i gdje mi kao matrijalna bića opažamo samo materiju koja je posljedica njegovog rada. Kao što smo i mi sami njegova posljedica.
Dobar primjer bi tu opet bila ljudska stanica, ovog puta u odnosu na planetu zemlju.
Ljudska stanica je također živa i sreće unutar tog ljudskog tijela razne oblike života. Ljudska stanica ako je maksimalno proširila svoju spoznaju, možda osjeća da je dio nekakvog čovjeka…tj. čovjek je za nju svemir.
No ona je ograničena u toj svojoj dimenziji i može pripadati samo tom čovjeku (I puno manje…vjerovatno samo djelu tkiva kojem pripada) …i ne može vidjeti izvan toga. Ne može ni približno pojmiti cijelog čovjeka, a kamoli izvan njega. Ali mogli bi reći da je njen materijalni svijet taj čovjek…jer nakon granice čovjeka za nju je “blank” …praznina sa kojom ona nema posla.
Ali uvjete za njen život ne kreira samo tijelo tog čovjeka…nego čitava planeta zemlja koja kreira uvjete i za tog čovjeka (tj. sve ljude/životinje/biljke) …pa onda tako i za nju.
Eto, tako u nekakvoj nama nezamislivoj relaciji smo mi sa onim oblicima života iz kojih nastaje materija…tj. tkivo kojeg mi možemo biti dio, kao što ta stanica može biti dio tkiva tog čovjeka.
A ako ćemo govoriti o statistici i vjerovatnostima …oko čega i jeste nastala ova rasprava.
Onda samo sagledaj da koji god oblik života mi možemo promatrati ispod sebe…da mi vidimo da taj oblik života ima neki oblik života iznad sebe. Koji taj niži oblik života ne može razumjeti…jer ovaj iznad mu je predaleko iznad mogućnosti njegovog shvaćanja.
I onda smo dovoljno umišljeni da ne prihvatimo barem mogućim da postoji isto tako oblik života koji je toliko iznad nas da ga ne možemo razumjeti?
Velim, ne moramo na prazno lupetati da on 100% postoji. Ali isto tako nikako nije racionalno tvrditi da je on 100% nemoguć. Jer sve brojke idu u prilog tome da je on tu… štoviše, statistički bi bilo praktički nemoguće na nije.
Jer ko što rekoh…materija je tek mali fragment svemira …i to iste one Energije koja čini sve ostalo…koja međuostalim čini i da ta materija nama izgleda živa, koji smo također samo ista ta materija …i servira nam se točno ono što možemo i trebamo znati.
