odakle ti da je Bog biće 
bozoou je to dobro rekao … dao si drugo ime za Boga … evolucija, veliki prasak, priroda, sve je to Bog … samo što na našoj planeti mnogi ljudi pogrešno tumače svaku religiju pa smo došli do stanja u kojem se sada nalazimo …
1 Like
Mislis?
Onda si u problemu, ako tako mislis.
Nacionalizam, religije i politika nas razdvajaju, a bog ako kao takav i postoji svejedno mi je jer po priloženom se nije iskazao da bi bio vrijedan spomena.
1 Like
pa kakve veze to s bogom ima? zlo je odsustvo dobrog isto kao što je mrak odsustvo svjetlosti … a to je do ljudi … upravo se takve stvari dešavaju da bi vidjeli kakvi ljudi mogu biti … dakle mi smo samo malo sofisticiranije životinje ništa drugo … i jedina razlika između ljudi i životinja je što mi imamo sposobnost da kontrolišemo sopstvene nagone … eh sad neko kontroliše kontroliše sopstvene nagone neko ne, svako ko ne kontroliše sopstvene nagone - taj je protiv prirode tj. protiv Boga
stvari su u principu jednostavne, život svakog pojedinca je ništa drugo nego podjednak broj ružnih i lijepih doživljaja, zbir pozitivnih i negativnih stvari … neko na osnovu ružnih stvari oblikuje svoj odnos prema ljudima i okolini, neko na osnovu lijepih, neko na osnovu svega
Stvari nisu takvima kakve se čine.
Znači postoji uzrok svih uzroka iz kojega su nastala sva ova čudesa kojima svjedočimo… i čovjek takav kakav je…isto je nastao i kroči tim čudesima i sam po sebi je čudo također… .i ti kažeš da ne valja? 
U ništavilu svega zaista ničega nije moralo biti… svaka ideja koja se je materijalizirala je vrijedna divljenja.
Slika govori 1000 riječi.
Niđe veze …zbog molitve imaš upravo ambulante.
Da ne postoji taj mehanizam “molitve” unutar mehanike zvane Svemir …nebi bilo niti evolucije niti ičega.
Molitva u prosto mehaničkom obliku je kolanje informacije unutar mehanizma zvanog Svemir, kako bi on znao gdje i što treba graditi kako se nebi raspao i urušio unutar sebe.
…tj. kako bi savladao entropiju.
Jer fizikalno je jasno da bez uređivanja sustava koji je prepušten sam sebi, raste samo nered…tj. entropija. …i da bi se i ono što već postoji prepušteno zubu vremena urušavalo…a ne kontra da iz kaosa nastaje red.
Molitvu dakako ne moramo shvatiti kao klečanje u crkvi…mada je i to svakako molitva.
Molitva je u svom ogoljenom smislu potreba pojedinca koju on osjeća svojim bitkom. Ta molitva nastaje interakcijom bitka i okoline u koju je uronjen…kroz hrpu fizikalno-kemijskih procesa unutar bitka i na kraju se pretače u misaonu formu tog bitka koju mi osjećamo kao potrebu ili želju.
Ta misaona forma u mozgu stvara električnu oluju (vrijedi i obratno) koja se očituje kao bljeskovi strujnih impulsa između neourna u mozgu…i kao posljedica te oluje nastaje elektro magnetski val koji je po svojoj prirodi svijetlost i koji se širi beskonačnim prostranstvima svemira.
Točnije, ta svijetlost je izvorna energija koja obitava u svemiru i od koje je sačinjen čitav materijalni svemir.
Ta ista svijetlost ne pozna granice ni vremena ni prostora (Einstein - teorija relativnosti)
Što znači da ta svjetlosna oluja koju mozak stvara je u interakciji sa čitavom prošlošću i sa čitavom budućnosti. Tj. ta svijetlost obitava tamo gdje ne postoji vrijeme ni prostor…nego tamo od kuda nastaju prostor i vrijeme. Jer kao što je materija plod svijetlosti, tako su i prostor i vrijeme također plod svjetlosti.
I da bi ta svjetlost stvorila sve ovo što je stvorila (jer sve je kreirano od svjetlosti) …ona mora biti konstantno u interakciji sa onime što je stvorila. Taj mehanizam su ljudi u svom iskustvu prepoznali kao molitva, jer se molitve zaista mogu uslišati i mogu čovjeka preobratiti kada shvati da postoji netko iza.
U suštini svi se molimo svaki dan…ali ako osvjestimo svoje misli, osvjestit ćemo i da postoji netko tko reagira na njih.
P.S. taj proces se dešava u svakom atomu…i u kolektivima koji su sačinjeni od tih atoma. Instrumentma također možemo opaziti to EM polje koje zrači svaki atom, ili neki skup atoma.
To je ono najsuptilnije što nas sve povezuje u jedno tijelo… mada smo povezani sa još mnogo drugih što grubih što finih veza. No u konačnici je to jedno tijelo i impulsi koji kolaju tim tijelom.
Jutros sam imao novo veliko mistično iskustvo :o … mislim da je ovo trenutno najprikladnije mjesto da ga podijelim.
Vrijeme radnje 05:00, probudio sam se nekako svjež i odlučio malo čitati… i čitao sam do 06:00 što me je taman još malo uspavalo. U 06:00 sam tako u polu snu provodio vrijeme u mislima i pokušavao sam se svjesno zadržati na granici sna i jave, jer već od ranije znam da taj prostor je poprilično magičan prostor. Naime, kada sam 2012-te imao astralne projekcije i do tri puta tjedno… uglavnom sam ih provocirao meditirajući u ovom graničnom prostoru između sna i budnosti.
I ovog puta tako uhvatim svjesno sebe da već lagano sanjam…i nekako sam suočio ovog svjesnog sebe i toga kojeg sanja u istoj sceni i samo sam zaželio da iz tog susreta nastane nešto više…nisam imao ideju kuda to može ići.
U tom trenutku kako sam zaželio … ma dočim sam pomislio na nešto veće … moje tijelo koje je zapravo još uvijek bilo budno. (Imao sam još uvijek onaj budan osjećaj sebe) …je momentalno upalo u nekakav trans, u nekakvu euforiju…teško opisati riječima.
Kao da ti netko ubrizga neku “drogu” u krv i da osjećaš kako ta supstanca rapidno guta svaki djelićak tvog tijela koji se gubi i nestaje u nekakvoj neopisivoj ugodi…
U isto to vrijeme dok mi se tijelo topilo u toj ugodi, svijest je bila lansirana negdje, nemam pojma gdje. Uzdizala se kroz neku tamu, pa kroz nekakve svjetleće kugle, pa kroz nekakve matematičke formule…koje su nekako lebdile tim prostorom … kao da sam usred Matrixa …ma baš nešto skroz crazy.
Znači imao sam u jednom momentu da su pozlaćeni svjetlucavi 3D brojevi svuda oko mene lebdili i rotirali se oko sebe, neki bliže,a neki su bili udaljeni poput zvijezda i ispunjavali čitav taj prostor… s jedne strane se svjetluca broj Pi … ma posuvda nekakve konstante i jednadžbe… kao da su mi htjeli reći … “Ovdje počinje ideja svega”.
Čuo sam za taj osjećaj kada napustiš granice svog tijela i kada se stopiš sa čitavim svemirom i kada nestane osjećaj JA. Iskreno, mislio sam da mi se to dešava…mada sam imao nekako osjećaj JA …samo je taj JA bio sačinjen od nekakvog mraka, ispunjenog tim svjetlucavim kuglama, brojevima …sve u nekim warpanim valovima… ma baš ono što bi se reklo kako zamišljamo “čistu energiju”, da se tako izrazim …iako ne znam baš kako bi to opisao.
Uglavnom bilo je istovremeno fenomenalno i zastrašujuće. Osjećao sam se pomalo oduzet kao i onih noći kada sam se budio u vrištanju (što veli @jorgovan da su me demoni opsjedali) …samo ovog puta potpuno svjestan, prepušten tom osjećaju, bez panike i sabran. I da bude jasno, potpuno budan u tom smislu da sam znao da se to dešava meni…i sa potpunom svijesti tko sam i što sam u svom (ajmo reći zemaljskom) životu.
Straha je svejedno bilo i imao sam potpuno dovoljno vremena da razmislim hoću li se prepustiti tome da me još više “guta” …ili ću se trznuti i opet osjetiti u svom tijelu. No iako je bilo strašno, bilo je predobro i prepustio sam se dalje… a ono je gutalo i ta neka ekstaza se samo povećavala.
Nisam osjećao da širim spoznaju o ičem, ali sam se bojao toga …imao sam neki osjećaj da bi mogao dobiti uvid u nekakvu spoznaju koju bi teško podnio … i jedino što sam zaželio i doslovice zamolio ovim riječima: “Bože, poštedime bilo kakve teške spoznaje.”
Jer čuo sam da u tim momentima kada netko stupi u to stanje putem nekakvih supstanci, da spoznaje mogu biti preteške. Mislim, kažu ljudi da su na tren bili ko Bog, imali uvid u sve…i da je to u jednu ruku najtraumatičnije i najbolje iskustvo. Zamisli, osvjestiti na trenutak sve nedaće ovog svijeta… relano tu informaciju ne možemo ponesti natrag u tijelo, ali i u tom kratkom momentu to meni zvuči kao uvid jako bolan i težak. Tako ga i tumače oni koji su to iskusili.
(Najbolja usporedba za dočarati tu problematiku je… zamislite da ste dijete i imate svoje dječje probleme, a da vam roditelj trpaju na leđa sve svoje probleme i probleme odraslog svijeta? Kakvo bi to djetinjstvo bilo? Zato svatko ima svijest o problemima koje može podnesti u svom tijelu ovisno o svojoj ulozi. Božji zadatak je daleko najkompleksniji zadatak od svih i čovjek bi momentalno eksplodirao kada bi samo na sekund osjetio svu težinu koju treba razriješiti da bi se ukupna kreacija održala i nastavila rasti. Tako ja to svhaćam barem.)
Uglavnom, bio sam svjestan svega i samo sam želio da mi se takvo što ne desi u vidu spoznaje…ali prepustio sam se da me to guta dalje…
Rekao bih da sam uživao jedno 45 - 60sec u tom bivanju i tu sam se počeo zanimati za svoje tijelo. Razmišljao sam o tome u kojoj poziciji ležim na krevetu i to nisam mogao osjetiti. Jer iako sam imao sa sobom onaj osjećaj kako je imati tijelo, ako bi pokušao tipa pomaknuti malo ruku…ta ruka kao da je bila tu…ali onako granično.
Pokušao sam tako skroz lagano pomaknuti ruku, no nije se micala. Bio je osjećaj kao da sam se premalo napregnuo. (Iako, bio sam poprilično uvjeren da sam se dovoljno napregnuo…i kao da se stvorila isto tako mala lagana sila koja je kontrirala mom naporu)
Zatim sam naravno pokušao malo jače pogurati da pomaknem ruku, a tada sam osjetio i tu jaču silu koja kontrira da ju pomaknem. Osjećaj je bio kao da su mi ruke vezane gumama … i koliko jako ja guram, da je guma toliko jaka u svom kontriranju. Ako sam gurao lagano, kao da je tu lagana gumica koja taman neutralizira te pomake…a nakraju sam gurao iz sve snage i osjetio svu silinu gume koja nije davala nikakvu šansu da mi ruka popusti. …samo sam tu neku elastičnost osjećao.
E…tu me je uhvatila “lagano” panika.
Zatim sam refleksno htio ispustiti nekakv ton…da se ikako osjetim… ali i dalje sam bio dovoljno sabran da to ne bude baš vrisak koji će usred noći probuditi nekoliko stanova u zgradi, hehe.
Znači dalje sam bio svjestan i pribran, ali me je strah nekako potjerao …i navigirao sam da se iščupam iz tog prostora u kojem sam i dalje plutao. (Bolje rečeno bio taj prostor)
U nastojanju da ispustim ton, a da ne bude gromoglasan vrisak…isto sam krenuo sa laganim pokušajevima da dozovem curu koja leži pored mene. No isto kao sa rukom, ni to nije išlo. Na identičan način sam imao osjećaj da su mi čeljusti usta povezane i da ih ne mogu razdvojiti.
Zatim sam išao samo izustiti “Mmmmmmm” …zvuk za koji realno niti ne moramo otvarati usta…i niti to nije išlo. Onda sam počeo pojačavati svoje naprezanje da nešto izustim i na kraju sam se borio iz petnih žila…i ni to nije išlo. Tu je već bilo poprilično strašno.
Imao sam osjećaj da će to biti pošten vrisak kada popusti otpor… ali nije bio. Prvi glas koji sam ispustio je bio poprilično tihi i zagušeni “Mmmmmmmm” i ja sam bio svjestan da sam ga uspješno ispustio. (što je zanimljivo, što dokazuje da sam bio dobro svjestan prave slike dešavanja, a da se nije sve odvijalo u snu)
No nakon što sam izustio taj tihi “Mmmmmmm” …te gume kao da su dodatno ojačale i nisam ga
mogao baš ponoviti… iako sam se borio i dalje svom snagom. Nakon nešto sitno vremena osjetio sam da sam izustio možda još jedan…ali i dalje sam većinom bio blokiran unatoč velikom trudu da se istrgnem iz svega.
No kako sam bio svega svjestan, znao sam da sam izustio barem dva puta “Mmmmmm” i očekivao sam reakciju cure da me trgne, što se nije dešavalo. Bio sam čak onako dovoljno pribran u sebi da sam razmišljao: “Koji k ignoriraš moje pozive u pomoć, daj pomagaj …vidiš da se borim sa nečim!?”
Pogotovo što je cura svjedočila onim buđenjima uz vriskove koji su vjerovatno probudili pola zgrade, a i nju bacili sa kreveta od šoka…pa mi nije bilo jasno što čeka…jel treba da toliko vrisnem nebi li prišla u pomoć, heh.
Uglavnom, nije pomagala i ja sam se dalje borio sigurno još cca 10 - 20 sekudni da bi se naposljetku uspješno “reinstalirao” u tijelu bez značajnijeg vriska.
Pogledam prvo curu, sa upitom: “Wtf? Di si?”
A ona kaže da je mislila da sanjam kako se seksam, da su bili takvi zvukovi …i da me nije htjela smetati, hehe.
U suštini, potvrdila je da su bili zvukovi točno onakvi kakve sam i ja osjetio da sam uspio izustiti, samo što nije reagirala.
Meni momentalno nakon buđenja je bilo full full žao što me je primila panika i to otimanje da se izvučem od tamo gdje sam bio…gdje god to bilo, … ali jbg, kada krene ta lančana reakcija pokušaja bjega…sve je strašnije što više uviđaš da se ne možeš baš lako izvući…
Svejedno, prije navale tog straha, rekao bi da sam obitavao tamo možda i punu minutu i da je bilo baš jedno ne-ovozemaljsko iskustvo.
Iako sam pokušao opisati ranije u postu to stanje, zapravo nedostaju riječi da se opiše.
Znam da će svatko pribran reći da se nije desilo ništa posebno, da je to obična paraliza sna … što je svakako moguće.
No i u tom slučaju, ovo je bila poprilično posebna paraliza sna … jer velim da često meditiram na toj granici sna i često sam padao u razne transeve koji su također vjerovatno bili paralize sna … ali ovo je po mnogome bilo puno drugačije iskustvo od svega toga.
Ništa ne velim, možda je naletila neka potpuno drugačija paraliza sna, kako god…svejedno mi je priuštila jedno fascinantno iskustvo kakvo nisam imao baš nikada do sada.
I nadam se da će biti opet, sljedeći puta se nadam da ću biti naoružan hrabrosti.
2 Likeova
Blago tebi. Vecina mora trositi pare na droge da bi se doveli u takvo stanje, a ti to imas za dobro jutro 
Salim se, zanimljiv je taj mozak i mene ponekad iznenadi
1 Like
1 Like
Sve sam ti objasnio.
Igras se vatrom.
Sad ti je zanimljivo , za 5-10 god. ces traziti pomoc, jer ne znas sto ti se desava.
Buducnost ti nece biti blistava, dugorocno.
Suma sumarum: u nekom trenutku(za 5-15 god) ocekuj bolest, bankrot, tesko stanje, tablete, a i dalje ti ne bude dobro.
Ljudi ne mogu shvatiti duhovni svijet, Bozje principe, pa idu kod sotone i demona, a misle da je to super kao @bozoou .
To nije super , a niti zabavno i nepotrebno je covjeku.
@jorgovan ako dode svecenik blagoslovit kucu i obitelj sa petero djece i uzme im 200kn bez racuna. Jeli njega uzeo demon ? Ili to treba tako biti ?
Svecenik uzme onoliko koliko mu obitelj daje.
Moze mu dati 10 kn, a moze 1000 kn.
Medjutim to je vec druga stvar.
Ima svecenika koji od sirotinje ne uzimaju i to odrade besplatno, a ima onih koji besramno grabe.
Da li svecenik moze imati u sebi demona?
Pa moze.
Ima rimo katolicka vjera, pravoslavna vjera, protestantizam, judizam.
Unutar svake vjere ima x frakcija.
Sto mislis zasto je katolicki svecenik osnovao protestantizam i dogodila se reformacija, a nakon toga ga izbacili iz sluzbe.
Jer im je odrzao lekciju sa nekoliko desetaka tocaka sto krivo rade i sto je krivo.
Da li bi usluge svecenika trebale biti besplatne?
Pa ne bi, ali isto tako slazem se racun + pdv.
Minimalni iznos 10 kn za usluge, a tko hoce vise platiti, kaze cifru i dobije racun na taj iznos.
Da li bi dio novca trebalo odlaziti u vatikan?
Pa ne bi.
1 Like
Njemu ce bog vratit 
Slazem se sa napisanim, dapace iznenaden sam.
Dosta me zasmetala tvrdnja da racionalno nemamo šta tražiti postojanje duhovnih bića, pa eto čisto osvrt na to.
-
Svemir se sastoji od materijalnog djela i nematerijalnog. To nisu naklapanja, to je znanost. Materijalni dio svemira je samo jedan oblik forme energije koju ona zauzima u svemiru, dok sve ostale forme energije nisu materijalnog oblika. Ako ćemo usporediti materijalni dio svemira sa onim nematerijalnim, nematerijalni dio je praktički nemjerljivo veći iako je ljudskom oku većinom nevidljiv. Dio toga vidimo sa razno raznim uređajima i tako znamo da je prisutno.
No fora je da u cijelom tom svemiru, materijalni dio je tek kap u moru… dok je glavnina svemira nematerijalne prirode.
I isto je tako bitno uočiti da materijalni dio se stvara iz nematerijalnog. Ne obratno. Tako da je materijalni dio samo podskup nematerijalnog svemira…tj. jedan od načina kako se onaj nematerijalni dio može izraziti…u obliku materije. -
Ako razmišljamo o postojanju duhovnih bića, to ne mora ići uz nikakvu religijsku paradigmu… čovjek otvorenog uma bi jednostavno mogao pretpostaviti da se život ne mora stvarati samo u onom materijalnom djelu, nego da bi mogao nastati i u onom nematerijalnom djelu. Po teoriji vjerovatnosti i velikih brojeva, puno su tako izglednije šanse da život nastane tamo gdje ima više svemira…znači u nematerijalnom djelu.
Hoćemo li takav život zvati duhovna bića …bezmaterijlalna ili kako god…to je nebitno…i to nema veze sa nikakvim religijskim stavovima. To je čisto pristup sagledavajući mogućnosti i vjerovatnosti.
Ono što je također zanimljivo, mi možemo primjetiti da na ovom materijalnom djelu život se uvijek stvara iz života. Znanosti je totalno nejasno kako je nastao prvi život, no poprilično im je jasno kada jednom imaju ono što nazivaju “život” da iz toga dalje lako nastaje novi život. Tako dolazimo do zaključka da život vrlo lako nastaje iz života, pa bi isto mogli posumnjati da materijalni živi dio koji je nastao iz nematerijalnog djela svemira … da je isto nastao iz života. Što bi reklo da je i nematerijalni dio živ …iz kojega je onda nastao materijalni dio koji je živ.
Nije ti neka argumentacija za nešto što tvrdiš da dolaziš racionalnim putem.
Ako misliš da možeš argumentirati svoj stav, rado ću poslušati.
Btw. ovo nema nikakve veze sa religijom, nego pričamo o racionalnosti, i statističkim vjerovatnostima. Jer ni ti nemaš dokaz da ne postoji, kao što opozicija nema dokaz da postoji. Barem nema onaj koji ti možeš vidjeti, ako si zarobljen u svojim mentalnim slikama i ne tražiš druge načine da percepiraš nematerijalni svijet.
Indijanci nisu imali crkvu niti religiju, pa su imali svoje duhove sa kojma su “suživili” i koje su poštovali. Tako da nije religija ta koja je izmislila duhovni svijet…nego je ona nastala iz potrebe i želje da ga pokuša objasniti.
A na linku gdje si kopirao ono o Demonima i antičkoj Grčkoj, mogao si pročitati da najveći mislioci ikada poput Sokrata su tvrdili:
Sokrat je opisivao svoju filozofsku inspiraciju kao djelo osobnog, dobroćudnog demona.
Mislim da bi se u najmanju ruku trebalo zapitati zašto su najveći mislioci ikada imali takve stavove. Sokrat tu nikako nije iznimka…mogao bi krenuti redom nabrajati ih …
A koliko vidim, čovjeku kojem se ne da razmišljati i ići u dubinu (govorim općenito)…najveće mislioce i njihove stavove će odbaciti bez da trepne… što je u najmanju ruku poprilično loš pristup. (Ako te istina zanima)
Uz to, to što si opisao, tj. kopirao sa wikipedije:
“Demon je bestjelesno mitološko biće za kojega se u staroj Grčkoj držalo da donosi inspiraciju i znanje kao posrednik između bogova i čovjeka. Kasnije se, dolaskom kršćanstva, demon počeo držati za zlo biće koje želi odvesti čovjeka na krivi put, dalje od Boga. Demone su također zvali vragovima, ili palim anđelima.”
Savršeno opisuje moje iskustvo navedeno u ovoj temi. Kakve li slučajnosti!?
Inače @jorgovan savršene indicije za tebe…jer ovo otvara poglavlje da je crkva možda neke stvari krivo shvatila. Demon latinski dolazi od riječi “znanje” …i koliko vidim nekada se na to totalno drugačije gledalo od načina kako je crkva to počela tumačiti.
Sokratova izjava da mu insipracija dolazi od dobroćudnog demona, već u svojoj rečenici sadrži bit da Demoni nisu nužno zla duhovna bića…nego prenosioci znanja. 