Neverovatan si! 
Neverovatna energija, znanje, maštovitost i neverovatne ideje imaš!. Samo napred 
da napraviš i prodaš što više i da jednog dana izraste u nešto veće sigurnije i novčano više!
6 Likeova
Hehe, hvala ti. 
…
1 Like
Tak je, jedan je obicni Ender, drugi je Ender Pro … minorne su razlike, oba su vrlo poslušna. 
Odlučio sam ti malo više filozofski odgovoriti na ovo, pošto tema jeste filozofsko duhovno orijentirana … i unaprijed se ispričavam ako se odgovor ikome učini umišljen, arogantan ili nešto tog tipa…
Hvala ti još jednom na lijepim željama, ali eto moram ti priznati da bi bio duboko razočaran kad bi me uspjeh zaobišao … to je naprosto zato što smatram da je svaki koristan rad neminovno nagrađen uspjehom. Rad nas može voditi ili ka nekom napretku ili može završiti “neuspjehom” … a taj neuspjeh je ništa drugo nego škola iz koje možemo naučiti što smo pogriješili. A svako učenje je također osobni napredak … tako da je neminovno da je svaki rad napredak.
Tako da kad uzmeš u obzir da se toliko trgam od posla da vrlo često završavam dan da sam mentalno nesposoban složit i sendvič, doslovno mi se desi da piljim u šnjite kruha ko kakav zbugirani zombi … no toliko uloženog truda, da svaki dan dam svoj maksimum … jednostavno na kraju priče mora biti i debelo nagrađen.
Ako pričamo o nekim velikim uspjesima, onda niti ne trebam ništa veće od uspjeha kojeg sam već postigao … a to je upravo mogućnost da svaki dan radim ono što volim… i to je ono što mi daje tu snagu da radim do iznemoglosti … jer iz moje perspektive to niti nije rad, nego jedna velika igra i ja mogu da se igram svaki dan koliko mogu da gledam, heh.
Pravo pitanje bi bilo od kud mi ta sreća da sam se doveo u tu poziciju. Nisam netko iz bogate obitelji tko si je mogao priuštiti luksuz da samo tako radi što želi …jel, financije su oduvijek bila omča oko vrata…
Iskreno, zaista mislim da sam u nečemu imao mnogo sreće … tj. mislim da je hrabrost odigrala prevagnjujuću stvar … i valjda nije džabe da se kaže da sreća prati hrabre.
Fora je u tome da kad sam otkrio što mi predstavlja ljubav, bio sam dovoljno hrabar/lud da sve napustim i posvetim se samo tome. Nisam to napravio jer sam mislio da ću od toga imati ikakve financijske koristi ili nešto tog tipa (nisam tad ni slutio da će mi to jednog dana biti posao), nego jednostavno zov ljubavi je bio jači i ja sam si to opravdao na način “Ako činiš što voliš, bez obzira na posljedice ti si sretan čovjek. To je zato jer ako te to činjenje dovede u neku užasano lošu situaciju … ta situacija za tebe neće biti loša ako ćeš si i u njoj opet dopustiti da činiš ono što ćeš tad najviše voljeti”.
Meni su ovo bile jako duboke misli, i mislim da se zaista o njima ima štošta razmisliti… shvatiti koliko smo zapravo slobodni živjeti našu ljubav, od koje se ograničavamo sa milijon bespotrebnih strahova i imaginarnih barijera. Sve je ionako bez ikakve apsolutne vrijednosti … a mi smo sretni samo u onoj mjeri koliko činimo stvari koje nas čine sretnima, koje činimo iz ljubavi jel…
I tu je proradila moja hrabrost da uistinu počmem živjeti/prakticirati te misli u koje sam povjerovao. Pristao sam tad da ću biti pobjednik ili pokojnik, heh. Pomirio sam se sa time i ako ću završiti na ulici proseći za kruh … nije se ni to više činilo toliko crnim kad sam znao da ću i proseći taj kruh biti slobodan u svakom momentu učiniti što mi tad pričinjava najveću radost. Odjednom sam shvatio da ni zatvor nije loš …i da ništa nije loše … da je sloboda prisutna svuda ako ju se prihvati živjeti.
No, trebalo je to početi i prakticirati…
Tada sam se jako volio rolati (agressiv inline), imao sam stare role izraubane do kraja …skoro nikad nije bilo za takvo nešto obnovit, a tad je bila posebno škripa sa parama i ja valjda sa zadnjih 2000 kuna kupim role. … i kroz par dana odem na neko natjecanje i to je bilo prvo natjecanje u kojem sam pobjedio i vrati mi se novac od nagrade koliko sam dao za role.
Neću reći da sam odmah tad nešto puno vjerovao da se to desilo s razlogom, ali nekako je bila zanimljiva slučajnost. No sve ono što je slijedilo iz tog mog novog načina življenja je bilo konstantno popraćeno darovima kao nagradom za to što činim ono što volim.
Isto kao što je moja kompletna današnja situacija nagrada za takav stil života.
To sve je jako lijepo slikovito opisano u filmu “Yes Man” s Jim Carryem … i siguran sam da “netko” koristi film da prenese tu poruku…
Uglavnom, kod mene je s vremenom sve više rasla ta vjera u to da je ljubav najispravniji put… i gotovo uvijek se potvrđuje. Naravno, skepticizam je isto uvijek prisutan jer vjera u to isto može rasti “beskonačno” … tako da se non stop nameću neki veći i luđi izazovi prema kojima ljubav zove, a strah neda. No što je ta vjera veća, veće je i upuštanje u luđe pustolovine.
U konačnici, ono možda najbitnije što sam spoznao u tom svom iskustvu i traganjem za istinom … je i neko shvaćanje što je to ljubav.
Ljubav je generalno ugodno stanje, što nam je logično i svima poznato…te u suprotnosti od ljubavi postoji neugodno stanje.
Naša potreba je da težimo što više ugodnom stanju, i izmičemo neugodnom.
No to nije tako samo nama, sve u ovom svemiru ima stanje gdje “voli” egzistirati … gdje mu je dobro i gdje ne voli egzistirati… tako da možemo zaključiti da ugrađeno svojstvo svemira je da teži u stanje veće ljubavi.
Bilo je čak i fizičara koji su znali reći da je ljubav glavna pokretačka energija koja stoji iza svih ostalih sila… što je kad se malo razmisli, zapravo jako logično. (Iako sam ja to nekada shvaćao samo kao slikovitu tezu, danas mi je ko postulat koji ne treba niti preispitivati)
Znači, prateći tu logiku dolazimo do zaključka da je težnja ka ljubavi razlog za sve što se ikad desilo i što će se ikad desiti.
Prema tome sama mogućnost da mi u ljudskom tijelu isto osjećamo ljubav, je nastala iz razloga što je ljubav pokrenula toliko “beskonačno” različitih procesa iz kojih je uopće i moglo nastati ovako kompleksno tijelo. Jer sve ono što čini naše tijelo je isto pokretano osjećajem ljubavi … isto kao i sve ono što čini njihova tijela…itd…itd … ako zumiramo skroz do ništavila, tamo očito možemo pronaći samo ljubav koja je eto iz ljubavi pokrenuta da sve iz nje nastane.
E sad, mi smo tako nastala bića po “planu” te ljubavi. Tj. nemojmo to zvati planom… budimo više strojarski orijentirani, pa recimo da smo posljedica težnje te ljubavi da se giba prema svom maksimalnom potencijalu gdje je ljubav najveća … kuda ona stremi isto kao što rijeka prirodno stremi da teče niz padinu… a kao što je korito rijeke posljedica tog gibanja vode, tako smo i mi posljedica gibanja ljubavi na svim njenim razinama… a i dalje se i sami gibamo po istoj mehanici… težnjom da osjetimo što veću ljubav.)
I u tome je ključ. Naša prirodna karakteristika je da činimo ono što nam pričinjava ljubav … jedino tako ne priječimo put toj bujici ljubavi iz koje smo nastali.
Mogli bi reći da se tako najispravnije uklapamo u “plan” te ljubavi iz koje smo nastali i da ćemo tim putem i sami ostvariti najveći potencijal ljubavi koji nam se nudi.
Sve drugo iskačemo iz “plana” …
No u konačnici nema brige, kako je ljubav bujica, mi se zapravo niti ne možemo oduprijeti njenom toku. Možemo privremeno odoljevat, no svi ćemo u konačnici završiti na destinaciji beskonačne ljubavi… njenom maksimalnom potencijalu kojem stremi.
Hups, beskonačno je nedostiživo?!?
Drugim riječima, mi već jesmo tamo… jer mi smo vječno na putu bes-konačnog procesa… i nikad nećemo stići na odredište, jer konačna destinacija niti ne postoji. A ako nas zanima vidjeti nešto beskonačno kompleksno složeno iz ljubavi, dovoljno je da pogledamo sebe i svoje tijelo. I samo trunak razumjevanja istoga nam daje naslutiti sva ta čudesa koja su morala biti prisutna da ono nastane.
Zašto to svi ne znamo pod “gotovo” nego tek to polako otkrivamo pobijeđivajući svoje strahove … ima i to svoj razlog, no da ne širim previše…
I za kraj … ako se složimo da je definicija Boga “uzrok svem postojanju” … onda postaje jasno zašto se kaže da Bog i Ljubav su jedna te ista stvar.
A stanje ugode i neugode sa kojom započeh priču o ljubavi, to je ono što uobičajeno nazivamo “dobro” i “zlo”. Jer kad nam neko čini dobro, povećava naše stanje ugode … dok čineći nam zlo, to osjećamo u vidu gubitka ugode.
Tako da svoju zahvalnost prema onome što sam prošao i kroz što prolazim zahvaljujem zaista Bogu, shvaćajući ga kao ljubav koja postoji unutar mene i koja me zove da idem tim putem… da zajedno stvaramo u radosti i da od toga budemo još radosniji.
Ta ljubav se naravno očituje u svima nama, pitanje je samo tko će se koliko odvažiti i prihvatiti poziv.
P.S.
Tipkao sam na mobitelu u krevetu, nije bilo ovako kasno dok sam počeo. 
1 Like
lepo i pametno rečeno slažem se u potpunosti ! Upravo tako i ja raznišljam sve ima svoje zašto,jel…u životu
Svaki trud se barem u 99% isplati to jest bude nagrađen ,samo treba biti uporan i znati šta želiš od svog rada i života
Tu se krije 99% uspeha, zarade u uopšte života (jer voliš posao koji onda si u neku ruku zadovoljan i životom)
Slažem se ljubav (u ovom slučaju prema poslu) motiviše ljude na mnogo lepih dobrih ,pamenih stvari ugodnih za ljude kao i kreiranju novih ideja, poslova,. Ljubav ( u raznim oblicima) daje nam mogućnost razvitka nas ljudi kao bića i u svim životnim i poslovnim poljima
Na kraju još jednom želim ti uspeh a sa uspehom će doći sve ostalo!
P.S. nikad duži post ne napisah na ovom forumu 
1 Like
Pazi na sta sam naletio
Vidio sam takve puzzle … meni osobno nisu napete, mada mi se čini da imaju finu potražnju.
Aaa puzzle … puzzlice … rade svoju svrhu, hrane me dok startam neke nove projekte.
Iskreno ovu godinu jos nisam tako u njih … zavrsavam neke druge projekte na koje sam maksimalno fokusiran.
Do kraja godine je svejedno plan uvesti online natjecanja sa nagradnim fondovima, mislim da sam već pisao o konceptu kako je to zamisljeno … no s tim ne počinjem dok si ne maknem s leđa jedan projekt. Upitno je hoću li to ovu godinu stići … počet budem, al završit…hmm.