Straw-men?. Umjesto da opovrgnete što sam stvarno rekao, izokrećete ono što jesam rekao i onda opovrgavate tu izokrenutu sliku.
Kako bilo, što jesam rekao je:
(a) Svatko tko radi ozbiljne web-stranice, s većim brojem posjeta, mora ići na dedicated server, dakle na to famozno obično računalo, ali posvećeno njemu samome (*).
(b) Taj koji to mora napraviti, naravno, ima samo jednu bazu i to što mu shared hosting omogućava da kreira 10, 100 ili tisuću “baza” mu neće pomoći.
Uopće nalazim taj koncept “broja baza koje mogu kreirati” kao dijela specifikacije smiješnim. Gornji limit će postojati zbog nestašnih korisnika koji kreiraju bazu, pa zaborave ne nju, ali da je to komparativna prednost koju treba isticati u istom ranku s brojem domena je uopće besmislica. Ako ti treba, iz nekog razloga, 5 baza, pa traži i dobit ćeš pet baza. Poanta je samo gornjeg limita, što je ograničenje kojem je mjesto u fusnoti, a ne u u zabludu dovodećoj glavnoj specifikaciji.
Umjesto toga, ključno pitanje koje treba postaviti jest: mogu li kreirati jednu, jedinu bazu, ali da ona zauzima sav slobodan prostor mog paketa?
Koga zanima više:
(*) Da, sada se vratite na (a), zamijenite pojam “obično računalo” sa “Server” (s velikim S) ili sa “Belgazumba” ili s čim god četvrtim, i opet ćete dobiti istu poantu. Marketinški bolje zvuči reći “server”. No, to bi imalo tehničkog smisla kada bi umetanjem te riječi izjava pod (a) postala netočna. Ako je njena točnost zadržana, posve je svejedno zovemo li to “obično računalo” ili “krik tehnologije”. Činjenica ostaje. Zbog toga je reakcija na to što sam ja upotrijebio pojam “obično računalo” zapravo “straw-man attack”.