…inače, mogao bi se netko zapitati, a i sam sam se na tren zapitao: “Ako komuniciramo sa Anđelima, kako to da već nisam znao odgovor na Anjino pitanje?”
…odgovor je zapravo već poznat: “Pitaj i znat ćeš” (Kako bi reklo u Bibliji nešto tipa: “Tko pita, odgovorit će mu se …tko kuca, otvorit će mu se…”)
Znači, onog momenta kada sam se zapitao kakvim slovom se piše riječ “Anđeo” …odgovor je praktički već serviran na pladnju …i krije se iza ideje “google for it”. Pošto je Google naravno samo jedan od alata kojim nas Bog dotiče… pošto nas on uvijek i jedino dotiče svojim tvorevinama, izvan tih tvorevina on i ne postoji …jer on jeste tvorac i tvorevina istovremeno. Svoj uzrok i posljedica. Znači Boga ne možeš tražiti u drugom obliku sem svega onoga što nas okružuje… što on i jeste - SVE.
Tako da je stvar jednostavna…kad pitaš, saznat ćeš.
Hoće reći da smo svi mi potencijal da budemo što god želimo, da saznamo što god želimo…no dok se ne pokrenemo u svojoj želji, to će ostati samo neostvareni potencijal.
I onaj što skače trostruki salto, imao je taj potencijal i prije nego se pokrenuo da skače trostruki salto…no tek dok se pokrenuo …njegova želja i nastojanje da ju ispuni su ga doveli do tog znanja, spremnosti i cilja. U tom nastojanju si u interakciji sa duhovnim svijetom koji te vodi do tvog cilja …upravo na način da na svaku tvoju misao postoji neki odgovor koji te vodi ka tvom idućem koraku.
Do kuda ćemo kao društvo doći uz pomoć te duhovne sposobnosti?
Stvarno ne znam do kuda ćemo doći, ali me apsolutno fascinira do kuda smo već došli… a došli smo od kamena do iphona … od amebe do čovjeka … sve to je popločeno jedino tim procesom … želi, pitaj i dobit ćeš.
I ispravno bi bilo reći “Do kuda ćemo kao bitak doći uz tu duhovnu sposobnost” …jer i društvo je samo jedan od oblika u kojem se pojavljuje taj bitak u svojoj želji i nastojanjem za vlastitim napretkom.
Taj bitak je nekad bio tek “prva klica života”, pa kroz mnogo vremena napredovao do majmuna …pa čovjeka …i tu svakako neće stati. Tj. već je evoluirao, samo to baš svjesno ne perpcepiramo.
Jer nas oduvijek i zauvjek uz taj bitak veže pojam osjećanja JA …i taj osjećaj se neće zgasnuti i kada se taj bitak potpuno transformira u tipa robota, ili ako preselimo u virtualne holograme …ili šta ja znam…
Čovjek kad bi se i u potpunosti upgrejdao sa tehnološkim uređajima, kad bi i sve jedan organ u tijelu zamjenio umjetnim uređajima… on bi i dalje tvrdio za sebe… to sam JA (čovjek), ovo je samo tehnologija koju sam iskoristio da proširim svoje mogućnosti, da se oduprem starenju i bolestima.
No ako tu nema više biološkog tkiva čovjeka …onda više nije čovjek. Ali jeste isti onaj JA … koji se kroz čovjeka transformirao i evulirao u neki napredniji oblik.
Taj proces transformacije nije crno/bijeli, nego je to postepeni prelazak… i s obzirom na zavisnost čovjeka i tehnologije po kojoj živi i opstaje, ja bi rekao da smo već debelo zagazili u vlastitu transformaciju.
Koliko je uistinu bitno što moja ideja “google for it” me danas vodi preko ruke - do mobitela - do pohranjenog znanja …dok će me sutra voditi preko Muskovog neurolinka (koji je integriran na moj mozak) do istog znanja. Promjenit će se samo interface, no strukutra koja ćemo postati je već tu.
Želili smo je. Dobili smo je.