Prostor/vrijeme i vječnost, mišljenja? :)

Zanimljivo da ovo vidimo “zrcaljeno”. …jer ja vidim obrnuto, hehe.

Recimo da punimo dvije kante vode…u istom vremenu ti napuniš jednu litru, ja napunim 16 litara. Čija pipa brže pušta vodu? :smiley:

Ne razumijem što želiš reći?

Ajmo čisto matematički, ako ti treba 1 sekunda vremena da pređeš udaljenost 150 000 000 km od zemlje do sunca, koliko ti treba vremena da pređeš

-300 000 000 km?
-300 000 000 000 km?
-300 000 000 000 000 km?

A sada, ako ti treba NULA vremena da pređeš udaljenost 150 000 000 km, koliko ti treba da prođeš gornje udaljenosti…ili bilo koje druge?

Složio si se sa prvotnim tezama i činjenicama oko teorije relativnosti, ovo dalje je suviše jednostavna matematika koja iz toga proizlazi…

Jedino što iskustveno može biti neshvatljivo da se udaljenost može preći za NULA vremena, ali to nisam ja rekao nego Einstein. Štoviše, dokazao je to…i kao što rekoh, današnja tehnologija to praktično primjenjuje.

Dok čovjek ne shvati pojam beskonačnosti, ili ti, ako je svemir određen, što je iza, ili gdje se nalazi.
Večina na pojam toga, gubi pogled, viziju.
Dakle pre elementarni smo, za sada, potrebna je veća razina svjesti.

Mi još zemlju nismo do kraja istražili, tek sada satelitima oktirvamo strukture i svašta što čak i u prošlim godinama, mijenja neke stavke u povijesti bitno.

Sve to mislim da je daleko za nas još, a dok dođemo do toga, oni sa manjom razinom svesti potruditi će se da ostane samo misao, ideja da može biti drugačije sve, društvo orijentirano na nešto drugo, što bi i dalo odgovore kao ovo gore možda, ili smjernice, ali za sada… još uvijek smo ekipa koja lupa kostima pred monolitom:) i jednostavno ne shvaća, jer ne može, nije ni moguće da shvati u tom trenutku povijesti.

Dobro je netko gore rekao to su različiti pogledi i neiscrpna tema.

1 Like

Da, to je točno, tako si u pravu. :blush:
Ovisno je “s koje strane” gledamo taj protok vremena. Nije ni čuditi se ovakvom nesporazumu pošto je riječ o tematici koja nam nije bliska, a niti ostvariva u realnom Svijetu, za sada. :o:

1 Like

Naravno, ali to ne znači da neke stvari ne možemo znati. Na nama je da promišljamo…to nam je jedna od esencija…a znat ćemo koliko možemo znati.
Što ne znači da se možemo ikako približiti apsolutnoj istini, ali možemo sazrijeti znanje koje nam je dostupno. I ništa loše u tome…

…sloj po sloj … to je sve jedna divna predstava, mi smo publika …

Ako bi putov’o brzinom svjetlosti (a ne možeš) i ja to gled’o sa zemlje, to bi napravilo razliku izmedju tvoje i moje štoperice.
Dodatno, ti uključivši štopericu i dalje bi prelazio distancu od 300.000 km/s.

Da, jasno mi je da ne možeš…jer materija ne može postići brzinu svijetlosti. No ja sam rekao “svijetlost je uvijek i svugdje” …a ne netko drugi.

Što se ovoga tiče, to stoji …no postavlja se pitanje kuda ta svijetlost onda dalje putuje tom brzinom prema svom referentnom koordinatnom sustavu prostor-vremena, kada se sav prostor za nju već sažeo u bezdimenzionalnu točku.

E sad, čisto matematički njoj treba 0 vremena za stići bilo gdje…s druge strane, u njenom referentnom sustavu gdje je prostor kolapsirao u točku, ona i dalje prelazi udaljenosti brzinom 300.000 km/s.
A u kojem to prostoru onda?
I koliko će takvih kilometara zaista preći (za našu perspektivu, naš um) …kada prilikom susreta sa istom tom svjetlošću, na njenoj štoperici uvijek stoji da je putovala ravno NULA vremena?

Na ovoj razini ne preostaje nam ništa do apstrakcija i radije ću vjerovati da ona jeste sav prostor i vrijeme…tkivo svega.
Već se zna da sva materija jeste svjetlost…i puno se govori o tome da bi trebao biti jedan jedinstveni sastojak koji je i materija i energija i prostor…

Doduše, materiju i energiju su već shvatili da je to ista tvar…a za prostor imaju indicije da i on trebao također biti ista tvar, ali u znanosti indicije nisu dovoljne bez dokaza.

Držim i dalje da nisam mogao puno pogriješiti sa:

svijetlost je uvijek i svugdje

Eno ga opet. :laughing:

  1. trebamo izvor :heavy_check_mark:
  2. izvor je zvijezda sa distance :heavy_check_mark:
  3. izmjerili smo poprilično tačno kol’ko joj treba vremena da stigne sa bilo kog objekta koji joj je izvor (bilo to Sunce ili neka druga zvijezda milijardama svjetlosnih godina daleko) i slažemo se da to definitivno nije 0 vremena :heavy_check_mark:

therefore

  1. svejtlost je svuda i uvijek :question:

Jbg, odo’ raditi. :slightly_frowning_face:

A gdje ti je točka:

3.1. Izmjerili smo iz perspektive svijetlosti da joj je bilo potrebno NULA vremena da stigne sa bilo kog objekta koji joj je izvor do bilo kojeg drugog objekta, koji smo promatrali iz naše “ljudske” perspektive.

Znači, imaš dvije različite perspektive tijeka vremena…zato i je teorija relativnosti, jer protok vremena je relativan s obzirom na promatrača.

Ako smo izmjerili NULA vremena od točke A do točke B, nula vremena treba i do točke C…gdje god ona bila. A zna se da točka A, B i C …i sve ostale…kolapsiraju u jednu točku. Tj. to je matematička interpretacija onoga što se može izmjeriti.

Pa ti da k’o Sport Billy stojiš na prvom fotonu snopa koji putuje (i uključiš gorepomenutu štopericu) isto bi prelazio 300.000 km/s

Jbg.

Već smo imali to! Citiram odgovor:

Biće da si ti tu nešto malo preučio.
(Zanima me kako izgleda ozbiljna naučna rasprava gdje jedan uvrštava varijablu po kojoj svjetlost nosi štopericu.)

Mislim da je problem u tome što govoriš u sljedećem: ne možeš pojam (u ovom slučaju svjetlost) posmatrati i k’o objekat i k’o subjekat.
Posmatranje se vrši upravo nad objektom.
Ne postoji nešto poput “kad ja posmatram svjetlost… a kad svjetlost posmatra mene…” To je besmisleno za izvoditi zaključke.
Ti posmatraš svjetlost i to je ok.
Ti donosiš zaključke na osnovu tog posmatranja i to isto je ok.
Ne postoji eksperiment u kojem svjetlost posmatra tebe.

Ne znam da li se namjerno počinješ praviti grbav, ako da…nije ok.

Svi znanstveni krugovi u kojima sam do sada raspravljao o teoriji relativnosti, a i video dostupni materijali na internetu …objašnjavaju upravo ovaj fenomen koristeći taj slikovit prikaz sa dvije različite štoperice koje putuju različitim relativnim brzinama.

Teoretski materija ne može putovati brzinama svijetlosti…u praksi ne može ni približnima, ali teorijski može približnima. Stoga, hipotetski možeš ponesti štopericu na putovanje koje je blisko brzini svjetlosti i vidjeti što se dešava.
Upravo sam to napravio u prvom primjeru sa osobama A i B. Sada zamisli da osoba A putuje tako brzo, da joj pri povratku prođe vremena [0.1 x 10^-1000000000000000000000] sekunda. Sada budi slobodan dalje računati koliko će trebati osobi A da stigne u bilo koji kutak svemira. Biti će skoro 0 sekundi za bilo gdje.

Kod svijetlosti će biti zaista 0 vremena za bilo gdje. Nije problem u tome jel svjetlost ponjela štopericu ili nije!

Do problema eventualno dolazi što brojka NULA sama po sebi trigira rubne uvjete…

Što se tiče štoperica, fizika je divna upravo što se može objasniti slikovitim primjerima koje bi svi mogli razumjeti. Ništa lošega nema u tome…

Ne bukvalno, ali postoji. Znači pomoću vremena raspada miona su izmjerili/provjerili kako proteče vrijeme na toj perspektivi koja je bliska brzini svjetlosti.

Mioni nisu imali sa sobom štopericu, ali s obzirom da se poznaje vrijeme njihovog raspada…moglo se vidjeti kako je utjecala dilatacija vremena na njih.
Dođe ti na isto kao da su mioni sa sobom ponijeli štoperice.

No more questions, your honor. :grinning:

Jeste. I poput razlika u boji slojeva tla se mjeri vrijeme epoha pa nikom ne pada na pamet da stavlja Rolex na Enkidu-a - čovjeka od blata. :stuck_out_tongue:

Nema tu časti, zajednička dobrobit bi trebala biti istjeravanje istine na vidjelo.
Svima nam to ide relativno loše, valjda ima neki razlog zašto toliki otpor…ah, logično naravno, bez otpora nebi isplivavala van istina. Svi bi radije pustili i da laži isplivaju, samo da se ne moramo truditi braniti vlastiti stav…

…so, uvijek sve ima svoje zašto :smiley:

Btw…ako je tko pročitao moj post gdje sam baljezgao o metodici unutarnjeg dialoga “pitanja-odgovor”, ovaj moj prethodni post je živi primjer toga na djelu. Znači, prvi dio rečenice postavljam pitanje…drugi dio rečenice se pojavljuje savršeno smislen odgovor kojeg vjerovatno neću nikada zaboraviti dok sam živ…

Koji je zaključak? Ima li vječnost (kako je volim nazivati recimo u pjesmama) svoj kraj?

Ima :smiley: …ali nisi siguran da češ njenu egzistenciju uvijek mjeriti sekundama.
Ajmo reći ima SVE, samim time što smo se dogovorili da imamo sve, i da ništa nije izvan toga skupa…to je samo sebi potvrđujuće.

A što je unutar toga sve…to može znati samo to SVE. Jer čim si ti samo dio toga, ne možeš imati ukupnu/pravu sliku.