Od kada je inicijativa započela čuli smo svu silu interpretacija. Prepustimo vladajućoj stranci da omogući istospolnim zajednicama usvajanje djece, pa ćemo vidjeti što ova ustavna odredba znači ili ne znači.
Slično kao što svaki papir koji ima sva obilježja ugovora koja određuje Zakon o obveznim odnosima jest ugovor, ma kako ga nazvali, tako i svaka zajednica koja ima sva obilježja braka po Obiteljskom zakonu jest brak, ma kako ga nazvali. A ustavna odredba sada brani bilo kakav brak osim onog između mušarca i žene.
Vlada je imala i ima namjeru u potpunosti izjednačiti homoseksualnu vezu s brakom. O tome svjedoči intervju koji je ministar Vrdoljak dao u Večernjem listu u srpnju prošle godine gdje je rekao da je odgvornost politike pripremiti narod za taj korak i da se nada da će do kraja mandata istospolni parovi moći sasvim normalno posvajati djecu.
Stoga ostavimo proponentima ovoga da se sada snalaze.
Ne zaboravimo da je u tijeku identična inicijativa i u Švicarskoj: „Za brak i obitelj – protiv nepravde prema bračnim parovima“
u kojoj bi se trebalo odlučivati o tome hoće li se čl. 14 švicarskog Ustava izmijeniti tako da glasi: „Brak je trajan suživot, reguliran zakonom, između muškarca i žene. Gledajući ekonomski, brak je ekonomska zajednica. Ne smije biti nepravde u odnosu na druge načine života, posebno što se tiče poreza i socijalnih osiguranja“.
Još nešto - političko značenje referendumske odluke je i u tome što daje kakvu-takvu pravnu obranu onima koji će se, ako ova ili slijedeća vlada izjednači homoseksualnu vezu s brakom, zbog svog moralnog stava, svog svjetonazora naći na pravnom udaru. A to će se dešavati, jer se dešava u svakoj državi koja je takvo izjednačavanje napravila.
Mnogi koji čitaju JL i naše medije ne razumiju da izjednačavanje istospolne zajednice s brakom ne znači prihvaćanje još jednog oblika “veze” i “zajednice”, već znači izbacivanje spola iz bračnog i obiteljskog instituta. Brak i obitelj ostaju temeljne zajednice društva koje država mora posebno štiti i promicati, a izbacivanjem spola iz toga, država mora na jednaki način biti afirmativna i prema istospolnim zajednicama. Svako izražavanje ograda prema homoseksualnom odnosu, zapravo svako postupanje koje nije afirmativno i ne potiče homoseksualne veze barem toliko koliko i heteroseksualne postaje zabranjeno u školama i svim drugim javnim ustanovama. Sva djeca tada moraju učiti i biti u školi odgajana da je homoseksualna zajednica jednako poželjna i bitna za društvo kao i heteroseksualna.
Ova ustavna odredba će, nadam se, osigurati slobodu mišljenja i izražavanja svojih moralnih stavova svima i mogućnost kritiziranja.
U konačnici, ove pravno nametnute moralne norme vode ka potpunom liberaliziranju instituta braka i obitelji, dok se ne dobije kao legitimna obitelj i svaka tzv. “patchwork” obitelj koja više nije uopće utemeljena niti na braku, niti na spolu, niti na broju “roditelja”, niti na bilo kakvoj relaciji između djece i nekog od niza “partnera” nekog od njihovih manje ili više bioloških “roditelja” (kod djece rođene u “duginoj obitelji” roditelji su dva oca, dok se surogat-majke ugovorno iznajmljuju tako da jedna “posudi” maternicu, a druga “da” žensku jajnu stanicu - ovo je već uhodani posao u, recimo, UK-u). I ti procesi su očigledni - iz izjava intelektualaca, a i inicijativa koja slijede (v. npr. Australiju gdje je trenutno aktualna inicijativa za legalizaciju poliamorije, a pokreće je ista stranka koja je prilikom polemika oko homoseksualnih brakova inzistirala da su takve slutnje smiješne, jer su homoseksualci također zainteresirani za tradicionalni brak - međutim, kada društvo pristane proširiti definiciju braka na temelju toga da je brak diskriminatoran, onda logično da se više ne može stati, jer koji god oblik se ne uključi, radi se o diskriminaciji). Uostalom, naše Ministarstvo kulture je na inicijativu aktivističkih udruga već tiskalo njemačku slikovnicu u kojoj se djeci objašnjava što je “dugina obitelj” i što je “patchwork obitelj”, te je slikovnica podijeljena po knjižnicama diljem Hrvatske.
Trivijaliziranje ovog pitanja na polemike tipa “bi li oduzeo djecu samohranim roditeljima” pokazuje neinformiranost i nerazumjevanje pravne borbe koja se vodi, te poante proširenja, potpune asimilacije u novi svjetonazor.
Posve je legitimno vjerovati da je takvo uređenje bolje, kao što drži, reicmo, “webdeveloping 03”, ali manipulacija je trivijalizirati ove značajne društvene promjene na ovakve banalne nonsense. A to su radili mediji tijekom kampanje, i to izmišljajući laži i stavljajući ih u usta zagovornicima inicijative.
… ono… da nije zalosno, ili da ne zivim ovdje, bilo bi smijesno
I takve su polemike potencirali mediji i “intelektualci” hvatajući se zapravo oko pojedinačnih sudbina i motiva pojedinaca, umjesto oko pitanja davanja novih prava gdje nisu postojala i oduzimanja prava gdje jesu postojala.
