When dream come true :D

Kako sam redovito in-update ovdje sa svojim probijanjem strahova, nastavljam u revijalnom tonu …

Mostar bridge just done :smiley:

12 Likes

I ti si dobro blesav.

1 Like

Uglavnom mi svi daju epitet luđaka…a pošto smatram da nisam uopće lud, nego poprilično staložen i proračunat…evo malo filozofije na tu temu…

Ovdje se radi o vjerovanju u svoj unutarnji glas…ako mi on objasni da je nešto moguće i prihvatljivo…ako to ok argumentira, ja se zapravo osjećam jako tužnim ako ga ne poslušam.

S druge strane, ako vjerujem sam sebi…sreći nema kraja. Mislim da je to tako snažan putokaz u životu…samo slijediti radost i nema brige.
Čak i u najgorem scenariju, opet nam ostaje opcija da ubuduće slijedimo put koji je radostan…i život ekšuali uvijek mora biti radostan. :D. Kako jednostavno, kada nebi imali predrasude i strahove oko onoga što nas čini radosnima.

Uglavnom, nakon što sam pogledao prvi puta s mosta…nije mi baš nešto uvjerljivo pao skok na pamet. Rijeka je izgledala tako divlje brza, nikoga u njoj… a visina tako zastrašujuća…i da nešto najmanje pođe po zlu …nestadoh ja ispod površine…
No tokom dana mi je priča postajala sve prihvatljivija i prihvatljivija…što sam više razmišljao o mogućnostima kako bi se mogao osigurati. Što je ideja skoka postajala prihvatljivija, ja sam bio tužniji jer sam ranijom odlukom mislio da neće od skoka biti ništa.

U jednom momentu shvatih da zaista nema razloga da ne skačem…i od momenta kada sam odlučio da ću idući dan skočiti…entuzijazmu nije bilo kraja. Večer je postala tako divna uz pozitivno napeto isčekivanje sljedećeg dana. Doduše, do 05.00 oka nisam sklopio…ali sam i dalje ujutro bio dovoljno fresh i samopouzdan. Krevet je bio mokar koliko sam se iznojio od isčekivanja. :smiley:

I nakon što smo uspješno pronašli lokalnu ekipu koja održava tu tradiciju i s njima poduzeli određene pripreme za skok i mjere opreza …došlo je konačno vrijeme i za skok.

Dok sam stajao na mostu spreman za skok i kada mi je postalo jasno da ću zaista skočiti i da me više ništa ne može zaustaviti…nikakav strah, nikakva dvojba…od sreće su mi krenule suze radosnice. Koje sam doduše suzdržavao koliko je išlo da ne pomisle ovi okolo mene da plačem od straha :smiley:

Stoga zaključak napisanog bi bilo valjda: “Sreća je jasan indikator da li djelujemo onako kako i mislimo. Osoba koja djeluje drugačije od onog kako razmišlja, ne može biti sretna.”
Ponekada su nam očito nametnuti veliki strahovi da bi suočavanjem sa tim strahovima zaista pokazali da stojimo iza onog što mislimo.
I sada se vraćam na početak priče…u ovom slučaju se ne smatram nešto posebno ludim, jer sam u potpunosti vjerovao da nema što poći po zlu dok sam sve izanalizirao uzduž i poprijeko. I nisam o tome baš počeo razmišljati dan prije…nego već osam godina želim skočiti sa 20+ metara…i u tih osam godina se skupilo i ponešto iskustva na visinama do 15m.

So…finally, dreams come true :smiley:

2 Likes

Apel adminima/modovima da namjeste ovaj post pod video u uvodni post (i potom obrišu sam apel).

Hahaha, BRAVO!!!

Uvijek moze nesto poci po zlu, kvragu cim se narodis uvijek postoji to nesto sto moze poci po zlu, ako o tome razmisljas onda sigurno ne skaces sa 2 metra, a kamoli sa 20 metara.

Svaka cast.

Nego, zasto si tako dugo cekao da skocis? I kakv je ulazak bio u vodu? Tu je bilo dosta kako bi rekao ispravljanja u samom letu, doskok u vodu mi je izgledao OK, ali najbolje da ti sam kazes kako je bilo kad si tresnuo na vodu. A i moram rec da se ja u ovoj brzoj vodi nebi ni kupao a kamoli skako u nju. (grrr mrzim vodu)

@bozoou Koja je dubina tu ljeti kad sve presahne a koja sad?

Svaka čast! Bravo! Luđak. :smiley:

1 Like

Naravno, život je rizik i kada prelazmo preko zebre. Na nama je da procjenjujemo koji rizik prihvaćamo koji ne.

Što se tiče ovoga, prva stvar koja me ohrabrila za skok sa 27 metara je činjenica da se sa 15 metara pada 1.7s dok se sa 27m pada 2.35s.

Stoga, iako je 27m puuuno veća visina od 15m, vrijeme leta je duže svega 0.65s.
E sada, pošto sam ja zadnjih xx skokova svaki ušao savršeno u vodu na visinama 10-15m, shvatio sam kada stanem na neku visinu tipa 27m da ću se očigledno usrati u gaće od straha …ali da bi trebao moći uspješno skočiti sa istom tehnikom kao sa 15m. Jer nema te sile koja će me u zraku izbaciti iz balansa za tih dodatnih 0.65s leta.

I tu meni to postaje misaona igra. Vjerujem u matematiku, znam da nema bitne razlike skočiti sa 15m i 27m, (ako je pravilan ulazak u vodu) …no znam da će me strah pojesti.

Ako je netko ikada skakao sa većih visina, svjestan je koja je razlika kada se popneš sa 8m na 10m. Usereš se ko grlica na 10m. Onda se popneš na 12m pa opet shvatiš da je to jedan sasvim novi level…i opet se usereš ko grlica.
I onda sam se ja pitao, koliko ću se usrati kada se popnem na 27m. :smiley:

Unatoč matematici na mojoj strani, kada smo planirali put u Mostar, nisam planirao da ću skočiti. Jednostavno sam očekivao da će visina biti pre-zastrašujuća. U tom slučaju je i pitanje bi li uspješno ponovio tehniku kao sa 15m

Kada smo stigli u Mostar, i kada sam pogledao dolje…pa čak sam se malo iznenadio. S obzirom na percepcijski prelazak sa 8m na 10m …pa na 12m …očekivao sam pogled ko iz aviona. Ali iako zastrašujuće visoko, mogao sam nekako prihvatiti da bi skočio. No mučila me brza rijeka…nikoga u njoj …i smatrao sam da nema mjesta riziku. …da ginem tu radi gluposti. Jebiga, svjestan sam da se greške dešavaju…i glupo da radi možda sitne greške nestanem u toj rijeci.
Tada sam mislio da ako lupim glavom od vodu i padnem u nesvijest…da ja ekšuali niti ne isplivam. I tko bi me našao…sve da i ima ljudi koji bi bili spremni tražiti me. (A nema ih)
Kasnije sam skužio da ako padnem u nesvijest, da tijelo zapravo ispliva (logično, jel) …i da te lako onda netko izvadi, tko je tu da pazi na tebe.

Onda sam malo krenuo istraživati i saznao da svi koji su poginuli skakući sa tog mosta…su poginuli upravo zato jer nisu imali nekoga spremnog da uleti pomoći. Onda jebiga, ako padneš u nesvjest…nebu prošlo dugo da zaista ne potoneš i nestaneš.

Suma sumaru, nije tako pogibeljno ako je netko tu da pazi.
Iako do nokauta relativno lako dođe ako se osoba previše nagne naprijed i pukne bradom u vodu…to i nije ekšuali neki bad. Nokaut sim…nokaut tam. :smiley: Borci to redovito prime…

S druge strane…ako se osoba izvrne na leđa …koliko vidjeh po youtubeu…svi su samostalno isplivali. Doduše, ne sa lijepim grimasama na licu.

Tako da od toga momenta sam prihvatio najgore što bi moglo poći po zlu i odlučio da ću skok izvesti jedino uz neku lokalnu ekipu koja ima iskustvo.
Na kraju smo našli točno ekipu koja je zadužena za održavanje te tradicije skokova…i glavni od njih mi je rekao da mi neće niti dati da skočim ako ne prođem kod njega kratku obuku sa 10m…i uvjerim ga da sam sposoban za skok s mosta.
To mi je bilo baš drago, jer se osjetilo da lik jako voli taj most, respektira tu visinu…i na kraju od toga i živi. Ali s ljubavlju, pa su lekcije bile baš ugodne za poslušati. Tako da mi je on malo koregirao moju dosadašnju tehniku… iako sam toga dosta već znao, naučih par zanimljivih noviteta.

Njegove zadnje riječi na obuci su bile tipa : “Prijatelju, morat ću te razočarati. Vrijeme je da ideš skočiti s mosta.” :smiley:

A najdraži hint: “Sa deset metara skačeš, sa mosta letiš. Ruke su tvoja krila…i morat ćeš ih koristiti. Prije skoka, raširi svoja krila…”

Uglavnom, na tom treningu sam stekao potpuno samopouzdanje…još su me dvojica čekala dolje pored vode ako što pođe po zlu…i ja sam bio totalno ok sa situacijom i rizikom.

Jedan dio sam čekao da taj trener dođe pored mene. To je bio dogovor.
Ostatak sam čekao da uhvatim moment kada će malo stati puhanje…jer je baš baš jako puhalo.
Po dogovorenoj tehnici se skače da se prvo rašire ruke (krila) …a mene je doslovice bilo bad pustiti ogradu koliko je puhalo. Kada sam krenuo širiti ruke…radio sam to tako polako da se stignem uhvatiti za ogradu ako naiđe nalet vjetra.
Kada sam ih konačno raširio…rekao sam si: “Sada ako i puhne, pustit ću vjetru da me gurne” :smiley:
Finalno hvatanje koncentracije pred skok je od vremena kada sam raširio ruke…ovo sve prije je bilo čekanje da stane puhati. Mada sam i to koristio za fokus. Ali sam baš iskreno uživao pred skok gore…nije me strah nešto naročito presjekao. Kao što rekoh, dok sam čekao…suzdržavao sam suze radosnice…a neke su i pobjegle. Ne sjećam se kada sam bio toliko sretan :smiley:

Ispravljanje u letu je normalno. (Osim ako netko zna uzeti savršeni početni nagib…pa onda leti mirno i spokojno bez mahanja). No gora situacija je ako se netko ne zna ispravljati…taj se u letu može zarotirati i punih 90 stupnjeva. Trener kada je vidio da imam taj instinkt ispravljanja, to mi je bio veliki plus. Jer netko to nema.
Kako bi on rekao: “U zraku se moraš boriti za svoju poziciju…nema predaje. Tko se bori, nikada neće pasti krivo. Stoga koristi svoja krila”.

Profići se naravno znaju ispravljati puno elegantnije. Oni koriste istegnute ruke…tako da sa jednim odmjerenim čvrstim zamahom se dovedu gdje žele biti. Pa ne izgleda tako panično…nego stilski sasvim ok.

Pred sam ulazak u vodu se treba ispraviti, jako stisnuti mišiće i glavu povinuti blago nazad da brada ne zapne za vodu. Ako pogledaš taj moment, sasvim sam očuvao dobru poziciju pred taj moment i ušao odlično.
Znači, normalno je da se u zraku boriš za poziciju, a pred ulazak hvataš oblik za uron. Često na moru vidim kada netko misli da se odmah nakon odraza mora pretvoriti u iglu, tako vrlo često dolete na leđa. Vidio više puta.

Što se tiče samog urona, stopala su osjetila malo jači impact nego sa 15m …ostatak tijela nikakva razlika…nikakv osjećaj grubosti. Samo kliznulo u vodu. A stopala, pa negdje kao da si skočio sa dva metra na travu.

…još je i hladna. xd. Neki 10’C …to je ko more zimi, hehe.

3 Likes

E da, iako sam gore u postu napisao da sam očekivao visinu mosta 27m, on je zapravo u ovo doba godine visok nekih 22-24m …zbog većeg vodostaja.

A za dubinu rijeke ti nebi točno znao, ali jako je duboka.
Mislim da mi je rekao 7m dubine, s time da ne znam jel to sada ili ljetna dubina. U svakom slučaju mi je rekao da me to najmanje treba brinuti.

2 Likes

Bilo kako bilo, veoma si hrabar! Svaka cast!

1 Like

Malo sam istraživao o tebi na netu i ovo me stvarno doboljelo…

U svakom slučaju svaka čast na hrabrosti ili ludosti kako god želiš :smiley:

2 Likes

Je, izgleda grdo…ali nisam tad ni modricu pobrao, hehe. (Stitnici)
Jbg…bojao sam se najgoreg da rotacija stane i kresnem glavom…i onda se nisam uopce ni odrazio, nego sve u rotaciju dao.
Te godine sam isao jos jednom probat to…i taj puta tri puta skakao. Doduse neuspjesno, ali bolje od ovog.

Heh, ma ne skrivam da kad sam bio mladji…da sam bio ludji i malo vise toga na kocki imao. Al ono, kada sam išao na nož …uglavnom sam riskirao da se negdje dobro poderem, natučem …sve s čim sam mogao živjeti. I bilo je uvijek puuuno “gorih” igrača od mene…koji su pokazivali gdje je ljestvica. :slight_smile:

A ovaj trik mi je jos uvijek velika zelja, cak sam s 30g upisao gimnastiku nebi li skolski naucio backflip i stekao tako i pravo samopouzdanje u njega. :slight_smile:

I samo da se zna, ja danas, iako u 31 godini, imam puno lijepsi backflip nego sam ikad imao :D. I radim ga skoro kada god vozim role…samo ne na takvim teskim mjestima preko stepenica…nego na skakaonama koje te lijepo izbacuju u zrak.

I niti jedan mi nije chill …svaki puta moram mindset staviti u playstation mode xd.

1 Like

Samo da kazem da si ga skoro imao, estetski lose, ali skoro si ga izvukao na videu. I jos da kazem da backflip je puno lakse svladat nego frontflip. Pa ti preporucam da probas sljedeci put frontflip, haha, samo nemoj mene kriviti, ja samo sugeriram za buduce pothvate…

Backflip je lakši, ali trebaju veća muda za potegnuti ga. Jer je početak napetiji nego kod frontflipa. …dok je landing lakši.
Kod backflipa krećeš u nepoznato, a onda nakon polovice letiš i uživaš gledajući u pod na koji trebaš landati.
Kod frontflipa kreneš u poznato, ali brzo sve nestane, vidiš samo nebo …i moliš boga da se nećeš prerotirati i poljubiti glavom beton.

Ali frontflip mi nikako nije toliko omiljen trick ko backflip. Backflip mi je nekako velika strast…dok frontflip…njaaa…bzvz.

A i kada pogledaš profiće…kada rade dvostruki, ili trostruki flip…ako krenu sa frontflipom…prvo će vrttiti recimo dvostruki frontflip i onda onaj treći mijenjaju rotaciju ( okrenu se za 180 oko z osi tijela) …tako da mogu kontrolirati landing. Za landati čisti frontflip treba puno osjećaja…a nekako je glupo nemati vizualnu kontrolu.

Da, kada jednom usavrsis backflip prakticki ga mozes napraviti na mjestu bilo gdje, cak ga mozes raditi i pijan, dok za frontflip, em treba zalet, skok. Da, najveci problem backflipa je strah jer se bacas na ledja pa mnogima izgleda bacflip tezi nego frontflip, a u biti je obrnuto i to prilicno…

Na rolama mi se cini to jako tesko za napravit, a predpostavljam da nije toliko atraktivno, kao sto i sam kazes.


Copyright © 2020 WM Forum - AboutContact - Sponsored by: Mydataknox & Profit Monkey