Sjećam se da je bila stanovita zabrana korištenja stranih cedit card providera, tj. firme registrirane u Hrvatskoj su morale koristiti kartičnu naplatu isključivo preko T-Com, Ouroboros ili PBZ. Porezna nije dopuštala korištenje 2CO ili nekih stranih providera.
Da li je još tako ili se smije raditi naplata preko 2CO, PayPal, Plimus…
Ta zabrana nikad nije postojala. To je bila marketinška patka iz krugova PBZ resellera na koju su mnogi nasjeli.
A što ako ja prodajem proizvode preko 2CO, kako ih knjižim. Meni u listi transakcija na žiro računu ne piše što sam prodao. Da li onda osim liste transakcija, tj. izvoda po žiro računu printam i izvode sa 2CO i to priložim u knjigovodstvo?
Najčišće je knjigovodstveno raditi na taj način da sredstva sa 2CO usmjeravaš na devizni i knjižiš ih kao grupnu uplatu za xxx računa. Hrvatski zakoni ti dopuštaju i da odbiješ ono što plaćaš merchantu kao troškove, a možeš i odbijati tečajne razlike.
No, to je samo jedan način. Ima ih još i svaki dobri moderni knjigovođa ih zna.
A što ako prodaješ na raznim tržištima pa između ostalog i na HR tržištu. Ako je kupac iz inozemstva, onda ne moraš iskazati PDV jer se to računa kao izvoz. Ali ako naleti kupac iz HR, onda moraš iskazati PDV. Možeš se praiti blesav pa reći da nema nijedan kupac iz HR, ali ako poreznici zatraže da im pokažeš listu, onda imaš problem.
Meni je rekao knjigovođa da treba izdaavati račun za svaki item koji prodaš, pogotovo stoga što kupac iz inozemstva može biti pravna osoba koja će to sebi knjižiti kao trošak. Ako ti ne izdaješ račune, nego prodaješ tek tako, ondaje pitanje kako će oni vani to knjižiti, kako će se voditi materijalno knjigovodstvo, kako će se tretirati uplata putem 2CO od strane hrvata?
Prema onom što je Sljaker napisao, ja sam shvatio da treba svakom pojedinačnom kupcu izdati posebni račun, a tjedna 2CO uplata na devizni se knjiži kao grupna uplata za pojedinačne račune koje si izdao taj tjedan.
Ako koristiš neku web shop skriptu, trebao bi složiti da se za kupce iz HR automatski generira račun/invoice sa PDV-om, a za kupce iz inozemstva bez PDV-a.
Jedino mi nije skroz jasno kako to ide s troškovima merchanta. Recimo da prodaš 10 kopija nečega po $100 = sveukupno $1000. Trebalo bi svakom od 10 kupaca izdati račun na iznos od $100. No, 2CO neće poslati $1000 na devizni, nego će poslati iznos umanjen za svoju proviziju, npr. $945.
Kako sad to proknjižiti? Ni 2CO ni PayPal nam neće poslati račun za svoju uslugu.
Nažalost, nemamo svi moderne knjigovođe 
Naravno da se izdaje svaki račun pojedinačno.
Naravno da se za većinu stvari koje prodaješ u inozemstvo treba iskazati i naplatiti PDV (pogledaj Zakon o PDV-u). Ustvari, PDV ne naplaćuješ inozemnim kupcima koji ti prije izdavanja računa dokažu da im ne trebaš naplaćivati PDV, a to je rijetkost. Povrat PDV-a treba prepustiti kupcu, a ne ulaziti u možebitne prekršaje.
Trošak merchanta se iskazuje kroz knjigovodstvo pa umanjena svota nije problem. Koliko znam, treba samo priložiti ispis uplata (history iz 2CO) i isplata.
Da budem iskren, nisam baš shvatio. Ako se radi o izvozu, tada je PDV 0% zar ne? Kupac iz inozemstva koji kupi od tebe proizvod ili uslugu, saam zaracunava PDV i placa ga svojoj drzavi. Isto je ako ti kupis nesto iz vani (Adwords reklamiranje, server u Americi i sl.). Tebi oni naplate cijenu bez PDV-a, a ti sam obracunas PDV i uplatis ga u drzavni proracun. Zar nije tako?
Ne, nije tako.
Pogledaj Zakon o PDV-u. PDV nije 0% na izvoz, odnosno prije izdavanja računa moraš dobiti dokaz da je u pitanju izvoz.
Uvijek je najsigurnije obračunavati PDV svima, pa nek oni koji to mogu traže povrat (kao što stvar funkcionira kad ideš u špežu u Italiju, Sloveniju, Mađarsku ili Austriju).
[quote=“Sljaker”]
Uvijek je najsigurnije obračunavati PDV svima, pa nek oni koji to mogu traže povrat (kao što stvar funkcionira kad ideš u špežu u Italiju, Sloveniju, Mađarsku ili Austriju).[/quote]
Obračunavanje PDV-a svima je jedino gubitak za mene. Ako se dogovorim s američkom firmom za posao (usluga programiranja) od npr. $3000, oni će mi platiti točno taj iznos i nije ih briga za moj PDV ili povrate. Znači ja bih onda trebao na račun staviti ukupni iznos s PDV-om $3000, što znači da od toga gubim skoro $700 koje bi išlo državi.
Tako bih dosta love gubio svaki mjesec (mogao bih zaposlit nekoga za tu lovu), a samo da bih bio siguran da mi porezna neće raditi probleme. Iz nekoliko hrvatskih firmi sam dobio informaciju da nikad nisu obračunavali PDV strancima bez obzira na vrstu usluge (samo stave da PDV nije obračunat prema čl. 5. toč. 3. zakona o PDV), knjigovođe i direktori firmi me čudno gledaju kad im spomenem što sam pročitao na ovom forumu.
U sustav PDV-a ulazim od nove godine i pokušavam na sve strane saznati da li ću morati strancima naplaćivati PDV ili ne.
Upravo tako. I meni je to van pameti da zakinem sam sebe u korist države samo zato da bih bio miran pred poreznom. Jako mi je bitna stvar da li moram obračunati PDV ili ne moram.
Meni je rekao revizor da kod izvoza nema PDV-a. Druga je stvar ako netko kupi proizvod u tvom dučanu tako da ušeta unutra i priča na engleskom, predstavi se kao stranac koji je upravo sišao s kruzera, onda mu moraš iskazati PDV pa će on kasnije tražiti povrat na granici. Ali ako ti šalješ proizvod poštom u Englesku ili u Ameriku ili pak ako se radi o digitalnom proizvodu (e-knjiga, softver i sl.), onda ne vidim razloga zašto bi se obračunavao PDV.
Šljakeru, možeš li se referirati na točno određeni član i stavak gdje piše suprotno?
Stalno ovdje točno navodite zakon i članak zakona, pa si idite pogledati. U zakonu piše to što piše. PDV se ne naplaćuje na inžinjerske usluge savjetovanja i na elektronički obavljene usluge (kada se spajaš modemom). A porezna uprava ponekad da ovakvo mišljenje, ponekad onakvo, ovisno koja kokoš dohvati pismo. Takva vam je to država u kojoj živite, uvijek ste kriminalci, napravili ovako ili onako.
Što se direktora tiče koji čudno gledaju, mene su čudno gledali u najvećim korporacijama kada smo im rekli da ćemo im PDV iskazati.
Zato imaš knjigovođu, pa njega prosvrdlaš s ovim što si tu pročitao i vidiš na osnovu odgovora koje dobiješ je li mu za vjerovati ili bolje da nađeš drugog.
Nie to bas tako jednostavno . Po tvojoj logici nece porez platiti nitko : niti Amer a niti ti . Amer ce ti naplatiti po IRS-u samo ga nece on platiti vec ce ga otkinuti od tvoga djela kolača.
[quote=“Tritan”]Tako bih dosta love gubio svaki mjesec (mogao bih zaposlit nekoga za tu lovu), a samo da bih bio siguran da mi porezna neće raditi probleme. Iz nekoliko hrvatskih firmi sam dobio informaciju da nikad nisu obračunavali PDV strancima bez obzira na vrstu usluge (samo stave da PDV nije obračunat prema čl. 5. toč. 3. zakona o PDV), knjigovođe i direktori firmi me čudno gledaju kad im spomenem što sam pročitao na ovom forumu…[/quote].
Svakome,ama bas svakome mora se obracunati PDV osim ako se radi o “izvozu”.A izvoz se opet dokazuje ili ugovorom ili narudžbom .To je kada se radi o usluzi /int.rad,pogramming etc…/
Trag novcu mora postojati .On ne moze izaci bez “icega” .
Kda se radi o robi tu je potvrda speditera da je roba presla granicu i koja onda sluzi kao pretporez kod sljedeceg bracuna PDVa i prebija se sdrzavom.
[quote=“Tritan”]U sustav PDV-a ulazim od nove godine i pokušavam na sve strane saznati da li ću morati strancima naplaćivati PDV ili ne.[/quote].
jedno je “obracunati”.
sasvim drugo je “naplatiti”
To nije briga naših poreznih vlasti. Jedan od glavnih razloga zašto se otvaraju offshore firme u zemljama s kojima sigurno nećeš poslovati (npr. Gibraltar) je upravo ovaj.
Knjigovođe i direktori i inače čudno gledaju. Pogotovo knjigovođe. 
Još čudnije gledaju kad ih porezna odrapi za neplaćeni PDV, pa onda dolazi i kazna…
Evo ti članak 5. st. 3. Zakona o PDV-u pa ti vidi kakve to veze ima:
“Mjestom obavljanja usluga razumijeva se sjedište poduzeća koje obavlja usluge ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice. Ako takvo mjesto ne postoji, tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište.”
Usput, proči si cijeli zakon, a obrati pažnju na članke 13., 13.a i 14. Usput, informiraj se što je dokaz o izvozu.
Što se tiče mjesta obavljanja usluge, baci pogled na tekst ispod ovog kojeg si naveo. Ako se radi o određenim vrstama proizvoda ili usluga, onda se mjesto oporezivaanja računa prema primatelju usluge. Tako primjerice usluge promidžbe spadaju u tu katgoriju. Da nije tako, onda ne bi trebao plaćaati PDV kad uplatiš za AdWords. Naprotiv, kad platiš adwords, moraš nadodati 23% i dati državi.
Postoji i suprotna situacija, a to je kada ti daješ usluge promidžbe za stranu firmu. Tada je ta firma primatelj usluge i onda se oni sa svojom državom moraju raskusurati za PDV, a ti iskazuješ PDV od 0%. Ovako mi je rekla porezna “savjetnica za PDV” (tako je njen naziv radnog mjesta) i dok mi je objašnjavala, imala je ovaj zakon ispred sebe i navodila mi točno na što se referira. Moje pitanje je bilo što ako zaradim kao affiliate radeći za ClickBank, CJ i sl. Odgovor je da PDV-a nema u tom slučaju.
Pitanje je onda i za druge stvari koje mi infosi najčešće radimo, a to je izrada softvera ili web design, zatim prodaja softvera, prodaja informacijskih proizvoda (knjige, e-knjige, webinari i sl.)
Ako prodaješ knjige tada se možeš osloboditi PDV-a na osnovu zakona o knjigama, saamo moraš proučiti koje vrste knjiga tu spadaju. Bitan je sadržaj knjige, forma i način distribucije.
Što se tiče softvera, vidim da se navode i inženjerske usluge? Jesu li to onda usluge softverskog inženjersstva i da li bi moglo spadati i prodaja softvera kojeg si sam napisao pa ga sad dilaš po svijetu u mnogo primjeraka.
Slažem se da ne treba pitati porezne referente ili nekakve babe iz porezne, nego treba preko revizora i poreznih savjetnika dobro provjeriti i u slučau dvojbenosti zatražiti pismeno očitovanje.
Svakako, ja se ne slažem da se u svakom ili gotovo svakom slučaju treba iskazati PDV. Ima dosta primjera gdje ne treba.
[quote=“Dr_Ante”]Što se tiče softvera, vidim da se navode i inženjerske usluge?[/quote]Ne, ne navode se. Navode se usluge inžinjerskog savjetovanja. Pročitaj rečenicu do kraja i u cjelosti i reci ti meni. Jer siguran sam da je to ono što u rečenici piše, ali mi se čini da svi to interpretiraju tako kako si napisao.quote=“Dr_Ante” i u slučau dvojbenosti zatražiti pismeno očitovanje.[/quote]I dobit ćeš bilo što kao odgovor. Na žalost.
Što je sa točkom 1.:
Radi li se ovdje o licencama u smislu da ti prodaješ licencu za korištenje svog programa ili samo ako se odričeš autorskih prava i daješ nekome licencu za daljnju preprodaju, modifikacije, održavanje…?
Imai drugi štos. Radi se o tome da ako svoj program ne prodaješ preko 2CO, nego preko Plimus ili RegNow, tada imaš mogučnost izbjeći plaćanje PDV-a. Naime, kod plimusa ti možeš prodavati tuđe programe tako da staviš affiliate linkove na svoj web site. Isto tako možeš svoj program ponutiti da ga drugi prodaju kao afiliatei. To ispada da možeš i svoj program prodavati (pored raznih drugih programa usput) i dobiti isplatu od plimusa kao affiliate partner, tj. onaj koji obaavlja usluge promidžbe za stranu firmu. Ako je kod usluga promidžbe PDV 0%, tada si pokriven.
Ovdje je samo pitanje da li bi smio svoj program prodavati na taj način pa glumiti affiliatea. Možda bi tada radio po zakonu, a možda bi se to smatralo kao zawebavanje porezne uprave pomoću perfidnih štoseva. U slučaju ovog drugog, trebao bi proglasiti da to nije tvoj program, nego da piše kako je vlasnik stanoviti John iz Amerike koji bi onda morao dobivati svoj postotak od prodaje tog istog programa.
[quote=“Dr_Ante”]Što je sa točkom 1.:
Radi li se ovdje o licencama u smislu da ti prodaješ licencu za korištenje svog programa ili samo ako se odričeš autorskih prava i daješ nekome licencu za daljnju preprodaju, modifikacije, održavanje…?[/quote]Jedan dio ovoga što si naveo - pravo na korištenje, preprodaju i modifikacije - jesu neka od autorskih prava, a točka 1 uključuje “prijenos, ustupanje i korištenje autorskih prava”, pa su slijedom toga i sve te točke uključene (tj. ne treba praviti razliku između prava na korištenje i druga dva prava, sva su jednako i na isti način obuhvaćena izrijekom “prijenos, ustupanje i korištenje autorskih prava”).
Drugi dio - održavanje - je široki skup poslova, a ne prava. Za održavnje nije moguće reći općenito više nego da sigurno postoje radnje za koje izvođač treba posjedovati dopuštenja autora (npr. izmjena programskog kôda, reverzni inžinjering i sl.), kao i da sigurno postoje radnje za koje ne treba. Jednostavno rečeno, svašta može spadati u održavanje softvera.
Čisto dosljednosti radi, treba istaknuti da se autorskih prava nikada ne možeš odreknuti.
U toj točki se, međutim, ne spominje usluga programiranja po narudžbi koja je obavljanje rada za nekog drugog. Iako programer uvijek jest autor programskog kôda koji je napravio i ima moralna prava, materijalna nisu nužno njegova u takvoj situaciji. To je, pretpostavljam, kompleksna situacija i maštoviti i pravno potkovani igrač bi tu valjda mogao plesati po žici.
Ali razumno gledano, rekao bih da se točka 1 odnosi na programera koji je napisao program i živi od prodaje licenci raznim ljudima, a točka 1 se ne odnosi na programera koji je napisao program na zahtjev i po narudžbi gdje je ugovorom dogovoreno da je vlasnik svih materijalnih prava naručitelj, slično kako je to situacija kada pišeš program kao zaposlenik neke firme.
Drugačije je, međutim, ako si uslugu programiranja pružio elektronički - što god to značilo, a u osnovi znači da si se udaljeno spojio na računalo naručitelja - i programiranje obavio na tom računalu. To je, međutim, obuhvaćeno drugom točkom, a ne ovom koju si ovdje naveo.
Ako to razmatramo, nije nemoguće da bi se zapravo svako programiranje obavljeno za stranog naručitelja moglo svesti pod “elektronički obavljenu uslugu”. Ja mislim da se ne može to tako gledati (tj. da bi se takvo gledanje moglo osporiti i bilo razumno osporiti na sudu), ali imam i mišljenje PU iz kojeg mi se čini da oni tako čak i gledaju.
Znači stvarje ipak komplicirana. Sva sreća što su ovdje u Splitu dobri i stručni porezni savjetnici, ne znam kako je u drugim gradovima. Problem je što setijekom poslovanja radi razne poslovepa se tako nalijeće na mine. Evo primjer:
Prodaješ knjige koje su obrazovnog sadržaja, nemaju preko 50% reklama, imaju više od 49 strana (pazi: ne piše koliko slova ili riječi, kakvih strana, koji format - znači moraš napisati više od potrebnoga da si miran).
Sada je pitanje da li ovakvi informacijski proizvodi mogu biti oslobođeni PDV-a po osnovi zakona o izvozu i kako uopće to izvesti.
Otvaranje off-shore firme je dobra opcija u slučaju da se radi o većim zaradama. Tada svejedno plaćaš porez na dobit kad podižeš lovu osim ako ispariš iz države na 183+ dana, ali barem imaš jednostavnost poslovanja.
[quote=“Dr_Ante”]Znači stvarje ipak komplicirana. [/quote]Daj si truda i prekopaj objavljenja mišljenja PU na njihovim web-stranicama. Naći ćeš na jedno pismo gdje ljudi opisuju što su oni radili i pitaju trebaju li naplatiti PDV. PU im odgovara da je to što su opisali toliko komplicirano da nije moguće razlučiti na što bi se plaćao PDV, a na što ne, pa da trebaju platiti PDV. To nema veze s kompleksnošću zakona, već da je raznim poslovima koji se kolokvijalno nazivaju “programiranje” uključeno toliko različitih poslova i često izraženo jednom cijenom, da treba dosta truda da čovjek sam sebi normira što zapravo radi.