Sva sreća tipkam ko munja, tako da tona tipkanja nije nikakav problem. 
A svaki puta i sam nešto naučim kad tipkam/mozgma…tako da mi se to pokazalo nadasve korisnom aktivnosti.
Nego, misliš da je par minuta se logirati na nekolicinu tih servisa da se shvati šira slika?
Onda treba kliktati i xy vremena na nekolicinu tih servisa, da se vidi kako rade i koji problemi iskaču u praksi?
I onda još to treba pratiti po nekoliko godina (barem mjeseci) da se stekne osjećaj o ponašanju u praksi na imalo duže staze.
Veliš par minuta?
Znaš kak se veli, pametni uče na svojim greškama, a oni još pametniji na tuđima. 
Lakše mi je istražiti gdje su drugi ljudi srljali i griješili, nego da sve njihove greške osobno ponavljam.
A što se tiče moga posta, on je osvjetlio jedno puno bitniju stvar, što se moglo primjetiti ako se čitalo između redova. Nije poanta u tome da li se može ili ne može automatizirati kliktanje…poanta posta je bila u tome koliko je bilo kakva automatizacija vrijedna/profitabilna.
Netko je spomenuo da se ne isplati to automatizirati jer je mala satnica. To me je štrecnulo, jer pobogu kako se ta satnica isplati onda iti jednom čovjeku ako neće robotu? To me potaklo da pišem i sam sam se ugodno iznenadio računicom.
Znači pokretaču temu (a i mnogima drugima) koje zanima gdje je ogromna zarada, eto odgovora. Ako se složi nekakva automatizacija koja će određenom sektoru poslodavaca štediti samo nekoliko centi na sat, iza toga se krije ogromna zagrada. Baš ogromna, što se vidi iz priloženoga.
A generalno automatizacija i nije neki bauk, baš je igrarija…samo toga mnogi nisu svjesni. Današnji klinci koji se uključuju u razne radionice mehatronike-robotike će toga biti bolje svjesni, od onih koji zbog svoje “sljepoće” misle da kasne da se uključe.
Era robotike i automatizacije je već dobro zagazila i ja više ne mislim čekati da se prikopčam na vlak.
I stvarno je igrarija, evo malo mog igranja od jučer:
