Eh, Tsereže…
Teško je biti istraživač, lako je pročitati novine.
Za biti istraživač potrebna je ljubav, upornost, logika, motivacija, vrijeme, čak i novac. Vjeruj mi, znam…
Za pročitati novine (iliti portal, kao da danas postoji neka razlika, kao da više postoje ozbiljni novinari) se potroši vrijeme za kavicu koje ionako netko drugi plaća.
Naravno da Crkva ili crkve nisu u koliziji sa znanošću. Naravno da su sva najveća otkrića u ljudskoj povijesti napravljena u simbiozi duha i mozga, odnosno religije i znanosti.
=====================================
Što se tiče Interneta i Wikipedie, moram reći da sam izrazito sumnjičav. Ona područja koja me zanimaju (npr. drevna povijest) su izuzetno loše obrađena, podaci su netočni, zastarjeli i prepisani iz zastarjelih osnovnoškolskih udžbenika te klasični režimski. Neki drugi podaci (npr. biologija ili odnos prema homoseksualizmu) su također režimski.
Hoću reći, još nisam našao bolji izvor znanja od knjižnice i knjižare, kao i razgovora na terenu (znaš o čemu pričam).
========================================
Onog trenutka kad je politika počela uplitati prste u znanost, kad se znanost počela odvajati od duha, tog trenutka je gljiva znanja počela ići u širinu, a prestala je rasti. Odnosno, nema više velikih otkrića, nema više spektakularnih proboja.
To se vrijeme poklopilo nekako sa političkim prihvaćanjem Darwina, bez iti jednog ključnog dokaza za OPĆU evoluciju, bez iti jednog dokaza za nastanak svijesti, bez objašnjenja za prekambrijsku eksploziju, bez fosila karika…
Cijela se stvar najbolje odražava na pitanju homoseksualizma: iako je svakom tko je iole proučavao tu temu jasno da ne postoje dokazi o urođenom homoseksualizmu, taj je aksiom donijela politika. Iako logika i osnovni Božji (prirodni) zakoni jasno nalažu da nema opstanka vrste (dakle, ne pričam o napretku) bez razmnožavanja, moćni homoseksualni lobi je proturio “homofobiju” čak i u kazneno pravo. Iako je jasno da se jedino religije još odupiru tim režimskim smjernicama o homoseksualizmu, upravo su religije napadane kao “siledžije”, “homofobi” ili “nazadnjaci”.
U homoseksualizmu nema ništa napredno niti urođeno.
Homoseksualizam se gadi većini ljudi. Ljubav između 2 muškarca ostvaruje se istinskim prijateljstvom, a ne guranjem spolovila u guzicu. Ljubav između 2 žene ostvaruje se također prijateljstvom, a ne lizanjem.
Cijela ta homoseksualna filozofija počiva na hedonizmu, površnim užicima i promiskuitetu po cijenu teških bolesti.
E, takvu filozofiju se sada pokušava naučiti djecu. Malo po malo, od jednog nastavnog sata, preko protuprirodnog zadiranja u kazneno pravo do “gej parada” (valjda adekvatna zamjena za nekadašnje cirkuse). Na taj se način pokušava promijeniti generacija(e), pokušava se malo-po-malo oduzeti roditeljima pravo na odluke o odgoju vlastitog djeteta.