Inspektorat - Doso poziv

Pa ti ne prodaješ stranicu, već vršiš uslugu nekome - osiguravaš mu prisutnost na internetu.

Što se novaca tiče, trebaš taj novac prijaviti kao prihod (fizičke osobe imaju prihode) i platiti pripadne poreze. Preciznije (i koliko ja znam), ovo bi spadalo u tzv. “ostale prihode” koje spominje Zakon o porezu na prihod. Više informacije potraži u brošurama na webu Porezne uprave ili googleaj za “porez na prihod”, “ostali prihodi” i kombinacije. Možeš i ovdje. A možeš i na imamnovac.com, legalis.hr, forum.hr, itd.

ok, ma kužim da se na taj način ne izbjegava porez, mene zanima nesto drugo. ok, preformulirati cu pitanje: ako fizička osoba ima domenu mojadomena.com i napravim stranicu drugoj fizičkoj osobi drugi.mojadomena.com kako se to može pravno regulirati? ja njemu ne mogu izdati račun jer nemam obrt/firmu/udrugu? mogu li/moram li sklopiti ugovor o djelu s njim? ako se sklapa ugovor može li se to učiniti “elektronskim” putem , mejlom da se posalju skenirano potpisano itd…?

Pitao gospođu inspektoricu neke stvari. Ne moraš imati firmu da bi nekome nešto legalno naplatio. Međutim treba sve prijaviti, ako ostvaruješ doprinos veći od dopuštenog, automatski će te država smatrati poduzetnikom, ako pređeš prag PDV-a automatski ulaziš u sustav PDV-a i na sve moraš platiti isti. Moj laički zaključak je da svi ti doprinosi koje trebaš platiti da nešto legalno prodaš je previsok i ako ne zarađuješ barem duplo od onoga što želiš dobiti nije dobro. Ali dobra vijest je da se uskoro ponovno uvodi paušal kojim će se izbjeći prijavljivanje takve djelatnosti.

Možeš malo više o ovome djelu ?
TNx

Koji je to zakon??

Koliko ja znam, postoji samo dobit i dohodak. Pojasni mi molim te

[quote=“IQRC”]Koji je to zakon??

Koliko ja znam, postoji samo dobit i dohodak. Pojasni mi molim te[/quote]

zabunio se tsereg, misli na porez na dohodak…

Držao sam ovu temu na umu neko vrijeme i par postova koje sam pročitao u ovoj temi i mislim da u nekim stvarima se ima krivi pogled na situaciju.
Radi se o nečem vrlo ozbiljnom što se spomenulo u temi a to je da mali propadaju zbog “susjedovih malih”.

Nisu krivi susjedovi mali već developeri koji im omogućuju da rade web stranice.
No to je neki banalni uvod u moj malo ozbiljniji post a radi se o dampingu cijena.
Svi se mi slažemo da zbog dampinga cijena je teško malima preživjeti, no dali taj damping uzrokuje susjedov mali ili afirmirani web studiji.
Web studiji čija djelatnost nije prvenstveno web development već i uz to rade (stolni) dizajn i marketing te imaju unosne ugovore sa državom ili državnim firmama.
Oni ubijaju tražište i rade damping.

Strogo ekonomski, budžet za izradu web stranica u 2012g. iznosi 50 milijuna kuna u HR.
Da bi susjedovi mali bili ikakvi ključni igrači oni moraju uzeti barem 10% kolača.
Znaći 5 milijuna kuna? Jel netko ozbiljan može tvrditi da će “susjedovi mali” pojesti taj dio kolača?

Naravno da ne. Tko će pojesti taj dio ako ne i više? Afirmirani web studiji koji će raditi posao ispod cijene da drže svoje ljude u pogonu a na tim projektima idu u čisti minus.
Imao klijenta koji nije mogao dizajn platiti već smo mu morali instalirati besplatni template sa weba.
Odlučio napraviti velike promjene na stranici i odabrao jedan afirmirani web studio.
Čekaj ja, dizajner, jedan da vodi projekt i radi HTML i sa 20000kn imamo svaki koji tisuću, dvije kuna zarade (sve preko papira) a ovaj studio od nas skuplji “samo” 10000 soma kuna.
Preko papira, direktor, tajnica, poslovni prostor, troškovi vezani uz poslovni prostor, te na kraju neproduktivnost ljudi kad rade za poslodavca a ne za sebe.
Mislim budimo ozbiljni, troškovi 10000kn veći a sve to treba pokriti.
Da nema “para” koja nisu vezane uz web development, da nema para od 30 klijenta i naplate održavanja da nema para iz države ili njezinih firmi, pa gdje bi mi mogao biti konkuretan.
Sa tim projektom otišli su u minus, ali bolje da ljude nešto rade i nešto prokriju jer ionako od održavanja se u 6 mjeseci pokrije cijela firma.
Tko radi damping i tko ubija male?
Ja sam odgovor dobio na vlastitoj koži i ovi susjedovi mali što neznaju što znaći unlimited kod hosting providera bojim se da oni nisu uzrok.
A dali će afirmirani studiji uzeti dio kolača vrijedan 5 milijuna kuna (da se vežen za gornji primjer) i na tome neće imati nikakve zarade već da se njihovi ljudi imju čime zabavljati prosudite sami:)

Ja sam u više navrata spominjao problem “dumpinga cijena” u informatici općenito. Na žalost, poslovi se kod nas sklapaju često bez računice. Ti spominješ i goru situaciju u kojoj poduzeća koja imaju osiguran posao od države svjesno stvaraju nelojalnu konkurenciju (tj. ne radi se o neiskustvu i neznanju).

Koliko je meni poznato, ponašanje u kojem se petorici klijenata naplati nešto po jednoj cijeni, a onda šestome za isti posao da nekakav abnormalni rabat od 20, 30 ili 50 posto - tu se radi o “dumpingu cijena”. Mislim da takvo ponašanje predstavlja oblik nelojalne konkurencije koji je i protuzakonit - jer potiče razvoj monopola. U konačnici, kako je razvoj monopola štetan za tržište (tj. za kupca), takvo bi ponašanje trebalo spadati i u nadležnost Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Smije se napraviti “akcija” s bilo kakvim popustom, ali ona mora biti dostupna svima koji se na nju jave. Davati specijalne “popuste”, tj. ugovarati s pojedinim, konkretnim klijentom cijenu koja je daleko niža od cijene ugovorene za isti posao s ranijim klijentima u okolnostima u kojima je jasno da se za isti posao natječe i drugi klijent mora predstavljati “dumping”. Moguće čak i čin neodgovornog odlučivanja prema vlastitoj kompaniji, gdje se kompaniji namjerno nanosi šteta.

Ako bi u svom poslu naišao na takvog konkurenta u više nego jednom slučaju, vjerujem da bi imalo smisla konzultirati se odvjetnikom, a onda provjeriti i kod Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja spada li to i pod njihov djelokrug - ako spada, oni će bez problema moći dobiti uvid u poslovanje nelojalnog konkurenta.

.

Imao sam ekipu i krenuli sa besplatnom izradom stranica samo za troškove, jedan ozbiljan lik se javio. I nije baš bio neki dumping jer smo pod besplatno računali instaliranje joomle i free template u zamjenu za plaćanje hostinga.
Nije prošlo osim tog jednog slučaja, a sve ozbiljni ljudi bili u projektu.

Dobro onda probali sa custom developmentom, ne ide opet, mislim kako ja da konkuriram nekom studiju sa 15 zaposlenih, VIDI nagrade u portfoliu a skuplji par tisuće kune.
Mislim to je realna cijena, za koga, za tri freelancera, ne za tvrtku sa 15 zaposlenih od toga tek 35% njih u developmentu.
To je trenutačno stanje naše scene i ono što nitko neće reći na glas, da ta “krema” radi jer to je bolje nego da joj ljudi gledaju u zid i “bleje”. To je realnost i žao mi je što neki smatraju da ih je pokopao susjed sa instalacijom Joomle a kopa im “krema” čiji je vrhunac “keširanje”.

[quote=“tsereg”]Ja sam u više navrata spominjao problem “dumpinga cijena” u informatici općenito. Na žalost, poslovi se kod nas sklapaju često bez računice. Ti spominješ i goru situaciju u kojoj poduzeća koja imaju osiguran posao od države svjesno stvaraju nelojalnu konkurenciju (tj. ne radi se o neiskustvu i neznanju).

Koliko je meni poznato, ponašanje u kojem se petorici klijenata naplati nešto po jednoj cijeni, a onda šestome za isti posao da nekakav abnormalni rabat od 20, 30 ili 50 posto - tu se radi o “dumpingu cijena”. Mislim da takvo ponašanje predstavlja oblik nelojalne konkurencije koji je i protuzakonit - jer potiče razvoj monopola. U konačnici, kako je razvoj monopola štetan za tržište (tj. za kupca), takvo bi ponašanje trebalo spadati i u nadležnost Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Smije se napraviti “akcija” s bilo kakvim popustom, ali ona mora biti dostupna svima koji se na nju jave. Davati specijalne “popuste”, tj. ugovarati s pojedinim, konkretnim klijentom cijenu koja je daleko niža od cijene ugovorene za isti posao s ranijim klijentima u okolnostima u kojima je jasno da se za isti posao natječe i drugi klijent mora predstavljati “dumping”. Moguće čak i čin neodgovornog odlučivanja prema vlastitoj kompaniji, gdje se kompaniji namjerno nanosi šteta.

Ako bi u svom poslu naišao na takvog konkurenta u više nego jednom slučaju, vjerujem da bi imalo smisla konzultirati se odvjetnikom, a onda provjeriti i kod Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja spada li to i pod njihov djelokrug - ako spada, oni će bez problema moći dobiti uvid u poslovanje nelojalnog konkurenta.

.[/quote]
:ehm:Tsereg tu si mislim malo u krivu.
Damping cijene su regulirane zakonom u smislu da ne smiješ nešto kupiti skuplje a prodati jeftinije. Makar se i to se smije uz neka pravila.

Ni u kojem slučaju se ne može ići sa damping cijenama radi uništavanja konkurencije, što je najčešći razlog. Ja kao davalac usluga mogu formulirati svoje cijene svakih pet minuta drugačije. Isto tako od kupca do kupca mogu formirati cijene kakve hoću. To je zakon sitosti (imaš dovoljno posla) i gladi (nemaš dovoljno posla), ako si sit biti će skuplje a ako si gladan biti će tvoje usluge jeftinije. Napominjem da se tu radi isključivo o uslugama a nikako o prodaji roba i natječajima za koje si naveo neka pravila u vezi tog natječaja. Tu moraju biti pravila za sve ista.

Cijene za svoje usluge određuješ ti sam u koliko se ne radi o monopolističkim uslugama (dimnjačari na primjer i sl.) Dobar primjer su recimo hosting kuće koje javno vabe klijente da pređu iz drugih hosting kuća kod njih i pri tome im nude povoljnije cijene. To je legalno. Ali nije legalno recimo da jedna hosting kuća navede da je povoljnija od neke točno određene druge hosting kuće i pri tome navede imenom i prezimenom tu drugu hosting tvrtku od koje je navodno jeftinija. To je nelegalno.
Tu onda ima smisla kontaktirati odvjetnika. I tu da bi ostvario neku odštetu moraš najprije dokazati nastalu štetu. To je u praksi teško dakazivo.

Moguće je da sam fulao temu, jer uvijek razmišljam u kategorijama prodaje softverskih licenci, što mislim da nije prodaja usluga.

Moje se opažanje odnosi na neki softver koji je napisan, gotov, prodaje se po nekoj cijeni licence. Iako je tu moguća svakovrsna “kreativnost” u oblikovanju ponude, mislim da bi ipak bilo teško argumentirati kako je licenca s istom funkcionalnosti odjednom nekom kupcu postala 50 % jeftinijia baš u trenutku kada je i konkurent istom kupcu nudio svoj proizvod.

To mi se nikako ne čini legitimnom praksom, iako ne znam može li to spadati pod Zakon o trgovini. Ali vjerujem da se prodaja softvera u praksi etablirala kao prodaja nekakvih modula i funkcionalnosti po nekakvim cijenama, dakle da se može utvrditi postojanje određenih “dobrih poslovnih običaja” koji se krše ako konkurent odjednom svoj programski “modul” s nekom funkcionalnošću proda u pola cijene po kojoj inače prodaje.

Još jednom napominjem: ovo se ne odnosi na “akcije” gdje ti daješ rabat od 50 % svakome tko zadovolji neke preduvjete (npr. uzme tvoj softver tijekom trajanja akcije). Ovo je normalno postupanje u trgovini. Moje se odnosi na incidentne, neobjašnjive “rabate” specijalno ponuđene pojedinim kupcima gdje ne može biti drugog utemeljenja nego da je cilj bio “izbaciti” konkurenta čistim “dumpingom” cijena ispod razumno mogućih (što prati zapravo i dovođenje klijenta u zabludu da misli kako je jeftinije prošao, dok će mu zapravo održavanje biti skuplje naplaćeno).

Slažem se da ne znam kako bih ovo preveo na usluge, gdje isti prodavač ne može prodati dvije “iste” usluge, tj. teško su komparativna dva slučaja.

No, moje pitanje onda glasi: je li u uslugama moguć monopol? (Ne monopol u kolokvijalnom smislu, već u tržišnom smislu). Točnije, pošto “usluga” i “usluga” nisu isto (npr. telefon je isto usluga, ali nije baš isto što i izrada web-stranice), preciznije postavljeno pitanje glasi: postoje li usluge u kojima ne postoji monopol? A ako postoje, postoji li djelatnost u kojoj je monopol dopušten?

Nešto drugo, tj. više informacija:

Ti si u svom odgovoru spomenuo dva aspekta nelojalne konkurencije - nelojalne konkurencije koja se počini u trgovini (roba), te lažnog reklamiranja. Našao sam nekakav relevantni tekst o tome:

hrcak.srce.hr/file/12479

Postoji i dio koji se bavi temom reklamiranja, a to je ovdje već bila jednom tema (poglavito ocrnjivanje, odn. lažno prikazivanje ponude konkurenta).

[quote=“karitas”]Dobar primjer su recimo hosting kuće koje javno vabe klijente da pređu iz drugih hosting kuća kod njih i pri tome im nude povoljnije cijene.[/quote]Ja sam to i naveo kao primjer prakse koja je dopuštena. Tu se radi o ponudi koja je dostupna svakome tko želi kupiti tu uslugu. No to nije dobar primjer onoga na što sam ja ciljao.

Ovo ste sigurno već čitali,

[quote=""]Ovo je prijevod teksta mađarskog blogera Jakab Andora, koji bi se mogao gledati kao još jedna perspektiva posta koji sam pisao o tome koliko radimo za državu. Pisan je iz stajališta potencijalnog mađarskog poduzetnika dok je PDV u Mađarskoj iznosio 25%. Vjerujem kako niti situacija u Hrvatskoj ne bi bila bitno drugačija kad bi se naši podatci stavili na papir:

Mogao bih zaposliti 12 ljudi sa neto plaćom od €760, ali neću. Mogli biste raditi za mene u lijepom uredu. Nije telemarketing, niti prijevara. Radili biste ozbiljan posao koji zahtjeva dosta vještina, 8 sati dnevno, slobodni vikendi. Bili biste zaposleni legalno, platio bih sva davanja koja moram. Evo zašto neću:


[/quote]

Eto, on bi mogao. Ali baš neće. E, baš sad neće. Nije da ne zna. Zna on. Samo baš sada neće, nama za inat. Pa mi nećemo imati udoban ured. I finu plaću. Od tako poduzetnog poduzetnika. Jadan. Baš ga žalim. :slight_smile:

Mora da su svi ovi silni ljudi što imaju firme, zapošljavaju ljude, isplaćuju redovite i uredne plaće i davanja neki silni mafijaši.

pa koga briga za mađarsku :slight_smile:

  1. u hrvatskoj je porodiljni dopust 1 godinu. za to vrijeme se zaposli osobu na određeno vrijeme radi zamjene. ne postoji zakon koji obvezuje povećanje plaća zbog staža. slobodni dani se ne ostvaruju dok je osoba na bolovanju/porodiljnom. radnik se može otpustiti isti dan nakon šta se vrati sa bolovanje/porodiljnog.

  2. u hrvatskoj ne postoji nikakvo zaštićeno doba.

  3. smanjenje radnog obujma (ima manje posla) ili radnik koji loše obavlja svoj posao su opravdani razlozi za otkaz.

kalkulator plaća
http://www.rrif.hr/kalkulator_placa.html

Drugim riječima, porezi i davanja nisu razlog da se zapošljava na crno, jer pravila su ista za sve, ma kako “nepravedna” bila.

Iz članka:
Konkurencija prodaje sličnu uslugu, ali u mnogo gorim uvjetima, za €9 po satu. Sve spremaju u džep, nema računa, nema plaćanja PDV-a. Ne preuzimaju nikakvu odgovornost, nema garancije, ukratko – ne postoje.

Stvar nije u (alkoholnim) parama već u tome da lik koji se bavi web dizajnom a na ovom forumu se registrirao 2002g., lik koji prije koji mjesec rasturio gemiusu, google analizu, SEO i sva ta sranja što idu uz to, i jedan prekaljeni devleloper radeći preko računa ne mogu konkurirati jednom afirmiranom web studiju.

U kojoj dimenzjji je to moguće?
Mislim kako???
Otvoriti portfolio od te firme i vidjeti klijente, država, državne firme, i onda dolaze projekti koje su preko stabla odradili:D

I na kraju netko priča susjedov mali instalirao Jooomlu zbog toga mi firma propala.
Ljudi budite ozbiljni:)

Mora se znati da svaki klijent nije isti, kao što ni svaki web dizajn/developer studio nije isti.
Imaš manje firme koje traže i manje zahtjevne klijente. Mali webovi, jomlica, wordpresić, ništa pretjerano zahtjevno.

S druge strane imaš mastodonte od klijenata koji traže i od studija da je sličnih gabarita.

Nema tu konkurencije. Konkurencija je kada susjedov mali (ili bilo koji zaposlenik mastodonta odnosno manle firme) odluči ubrati pinku sa strane. Automatski time mala firma gubi klijenta i samim time novac.

Jedino rješenje je u umrežavanju odnosno suradnji između malih. Naš mentalitet je prevelika kočnica tome, ali vrijeme će pokazati hoćemo li lakše smanjiti ego ili bol praznog želuca.

Ja ne vidim taj damping cijena. Financijski izvještaji su dostupni na internetu i nisam naletio niti na jednu informatičku tvrtku koja posluje s gubitkom.

Mislim da je samoj tvrtci bitno odrediti gdje sama sebe vidi. Ako se vidi kako postavlja wordpress straničice po webu i radi male projektiće da ne može ni kukati kako joj je teško. Ta firma se za to opredjelila i nitko joj nije kriv što za takav posa ne može naplatiti više od 1000 kuna pa mora napraviti takvih 30 poslova mjesečno da bi opstala, a budimo realni toliko poslova odraditi u mjesec dana je moguće, ali nije ih realno moguće toliko pronaći. S druge strane imamo tvrtke koje su odlučile potražiti svoje klijente među elitom i onda kad im dopadne ovakav nekakav poslić nije im problem ga ni besplatno odraditi. I s treće strane imamo one koji posluju van granica ove države pa im je i tako i tako svejedno za susjedovog malog ili “kremu” hrvatskog weba. Samo za primjer ću uzeti Inchoo. Mislite da njih briga za susjedovog malog? Nije! A zašto? Pa zato što je njihov prosječan projekt 10, 15 20k dolara. Who cares about little John Doe in neighbourhood u takvim uvjetima.

Dakle da zaključim, stvar je u tvrtci i gdje ona sebe vidi, a ne u “susjedovom malom”.

CreatifCode

Istina da nama susjedov mali ne cini direktno nikakvu stetu, ali, problem je malo dublji nego sto iz prve izgleda.

Kada bi uzeli sve te susjedove male i fino ih organizirali u poštene firme ili poštene freelancere koji uplacuju doprinose i poreze, to bi imalo nekoliko dobrih efekata.

  1. Tržište je dovoljno veliko da si međusobno uopce ne smetamo (mislim na svjetsko tržište), nego cak stovise, rado si pomažemo, kao što možete vidjeti i kroz djelovanje udruge CISEx (koja je IMHO jedna od rijetkih stvarno korisnih udruga kojoj se isplati platit clanarina, no sada digresiram). Naravno da ne želimo / nemamo vremena / nije nam u interesu isto to raditi za od susjeda malog.

  2. Kada bi to napravili, njihov domet više nebi bio samo instalacija WP-a i teme vec bi poceli s vremenom raditi kompleksnije, bolje placene i vece projekte, te samim time zaradili više.

  3. Poceli bi uplacivati novce u državnu blagajnu, za što nadam se nemoram objašnjavati kako nam to svima koristi.

  4. Direktori malih firmica više nebi imali susjedovog malog kojem se mogu obratiti da im riješi nešto za parsto kuna vec bi morali izdvojiti realnu vrijednost tog proizvoda i dobiti pravi proizvod napravljen od strane tima zapravo strucnih ljudi. To bi rezultiralo time da bi web stranice i servisi hrvatskih firmi s vremenom postali kvalitetniji, bolje prodavali proizvode i usluge što u krajnjoj liniji znaci i bolju konkurentnost naših firmi prema stranim tržištima u odnosu na trenutno stanje. Ne puno bolju ali ipak bolju, i to mjerljivo.

  5. S vremenom bi se i u mainstream krugovima popravilo mišljenje o samoj struci i ljudi bi shvatili da tu ipak ima novaca, i da se u tome ipak može izgraditi karijera.

Eto, to je otprilike ono što mi je bilo u glavi :slight_smile: