Kuzim kuzim … ma, sto se tice ljudi i uposlenja i svega, sigurno da je ovdje bilo potencijala da uz dobru podjelu uloga ovo bude sada “sto” puta veći biznis. Da je tu fabrika već od 1000 ljudi (karikiram)
Al ajd budi pametan i vuci te prave konce da se napreduje baš tom “teoretskom” najefikasnijom linijom. 
Malo filozofiram, jasno… ali bilo bi zanimljivo uopće moći sagledati koji rezultat bi se postigao u istom vremenu da pretpostavimo idealno upravljanje svime u ovih dva mjeseca ove avanture.
A moramo se onda složiti da zadnja dva mjeseca i bilo čijeg drugog života…bi se uvelike razlikovalo da je dotični sve idealno radio u svom životu u ta zadnja dva mjeseca. Jer ipak taj neiskorišteni potencijal na kojem svi sjedimo, ne razlikuje se bitno kod mene i kod bilo koga.
A tako kad pogledaš… i kad se pozbroji što sam sve uspio u ova dva mjeseca, mogu reći da sam enormno zadovoljan. … iako bi greški mogao samo iz rukava popisat finu listu. 
Al je zanimljivo koliko me je sve ovo pritjeralo na rad … od onog momenta dok sam shvatio što bi se moglo dešavati nakon što Chris objavi video … pa do jucerasnjeg dana … ja ne znam da sam stao, osim što sam doslovno samo morao stati da jedem i spavam.
Sve ostalo vrijeme sam utrošio ili da nešto ja konkretno radim, ili da nekog sazivam (masan dio vremena je otpao samo na email) , ili da kalkuliram o prioritetima sljedećih poteza - masan dio je opao i samo na ovo … na gruntanje kojim redosljedom što raditi, kako bi se faze međusobno čim manje čekale. I mislim da sam malo koju narudžbu napravio bilo čega, da nisam pri tome suplajeru zahtjevao: “Ako je ikako moguće, ovo treba što prije… bilo bi suviše odlično da je već sutra ili prekosutra gotovo!”
…i ne iz nekog hira, nego se sve toliko brzo dešavalo i stiskanje doslovice sviju je bio jedini način da se isprati tempo i iskoristi vrijeme.
A opet trebalo je posložiti i da se svi pravodobno čekaju … što će reći nije se moglo sve od svakoga u startu unaprijed naručiti.
Najslikovitiji primjer je sa kolegama što gule puzle. (Tj. rade zavrsnu obradu i pakiranje)
Idealno je bilo zamišljeno da ja njima dam hrpetinu puzzli, oni to lagano gule po rasporedu kako si sami organiziraju i ja pereuzimam gotove puzzle po potrebi.
ALI, veliki ali koji je remetio taj plan. Pakiranje se cijelo vrijeme usavršavalo … malo se ponovilo rundi zavrsne obrade a da se neka sitnica nije promjenila. A tu sitnicu je uvijek nekoga trebalo čekati.
Ili nove vrećice, il nove deklaracije, il sada ovo spoiler-alert upozorenje koje je u izradi…itd.
A isto tako su puno puta i falile puzzle, koje je trebalo čekati da se narežu. (To je konstantno ispočetka bio problem dok nisam našao i drugu firmu za rezanje)
A sve su to u konačnici čekali kupci na isporuku, i tu cajger stišće da se u razumnom vremenu isporuči iduća runda.
I onda se dešavalo da svaku rundu odugovlačim dati na završnu obradu dok se ne završi taj detalj koji čekam…pa onda kad bi ga imao, sazvao bi nabrzaka “guljače” i tražio da već iduće jutro to imam spremno za slanje… da ne čekaju kupci.
I tako doslovice je sve do sad išlo tajmirano na “odmah”…tek sad ću, nadam se, uhvatit tu korak sa vremenom. Malo morgen xd.
Hoću reći, nevjerovatno mi je pomalo koliko se sve nategnuto odradilo da izvučem maksimum koji sam ja vidio da se može izvući… a naravno da je teoretski maksimum daleko iznad, mogli bi reći da on teži u beskonačnost kao i svaki maksimum. Samo ga ljudski um ne može slijediti u toj beskonačnosti i provesti na tim razinama jer ipak nismo mi Anđeli.
Štogod, malo filozofije sam ubacio, a ukratko zaključak:
- moglo se svakako puno bolje
- isto tako je svatko mogao puno bolje iskoristiti svoja zadnja 2 mjeseca života
- jer svi sjedimo na unlimited potencijalu i svi smo mogli u zadnja dva mjeseca stvoriti koorporaciju od “1000” ljudi. Ne mora biti koorporacija, neka svakome ta brojka od “1000” predstavlja količinu njegovog cilja koji čeka da bude ostvaren.
Žž.
