Meni su prvo poslali upozorenje i prijedlog oko nagodbe na email nakon cega sam odmah maknuo fotografiju sa servera. Prijetnje su se svejedno nastavile, a mjesec dana nakon toga je stiglo i pismeno upozorenje postom.
Sad cekam da vidim hoce li dalje ici s tuzbom na sto onda ulazem zalbu, ili ce samo stati na prijetnjama. U mojem slucaju mislim da nema nista od toga jer vidim da je slika i dalje dostupna na Pixabayu. Ako ih je Pixabay izignorirao onda tesko da tu ima osnove za tuzbu prema bilo kome.
Bio je prije par godina clanak o tome kako je EPH platio nekoliko tisuca eura zbog neovlastenog koristenja fotografije na portalu jutarnji.hr. A na legalis.hr forumu je bilo vise slucajeva ljudi koji su zavrsili na sudu zbog istog razloga.
Bilo je i ovdje vec slicnih tema, naprimjer:
Sto se copytracka pise, to je Njemacka agencija, a sve podatke imate na njihovoj web stranici. Ne treba traziti pod whois info.
Možete i ovo pročitati:
Iako se danas svi služimo internetom , nažalost sve manji broj je pravnih i fizičkih osoba koji razumiju problematiku autorskih prava na internetu . Statistički gledano, sve veći broj je sudskih postupaka trećih strana, koji su itekako upoznati s pravnom zaštitom prilikom neovlaštene uporabe autorskih prava. U marketingu a i u medijima, veliki broj pravnih osoba i dalje upotrebljava tuđe uratke s interneta (od umjetničkih fotografija, slika dizajna do raznih slika pejzaža, grafike, animacija i sl.). Korisnici nisu niti svjesni koliko im preuzimanje takvih uradaka može prouzročiti bolne glavobolje. Nekada je bilo dovoljno istaknuti simbol © i odmah ste uočili da se radi o zaštićenom uratku. No, danas će te pronaći puno uradaka na internetu koji nemaju iskazanu tu oznaku (ovisno od zemlje čijoj pravnoj legislativi podliježu i vrsti ustupanja autorskih prava, nisu je dužni niti imati). Krajnji korisnik takve uratke tumači pogrešno , najčešće tako da uradak nije zaštićen autorskim pravima jer nema iskazan symbol “copyright”.
U Hrvatskoj kao i u većini zemalja autorska prava su pronašla svoj uglavak u kaznenom zakonu (s kojim mnogi nisu upoznati), što u prijevodu znači da vam prijeti i zatvorska kazna za neovlaštenu uporabu/otuđenje/distribuciju istih . Tako na primjer u digitalnom marketingu primjećujem da dosta neiskusnih agencija preuzima uratke (najčešće se radi o slici i/ili dizajnu) s besplatnih Internet stranica i iako je fotografija označena kao „free“ prilikom preuzimanja, preuzimatelj termin „free“ tumači da je uradak besplatan, što nije točno. Oznaka „free“ označava da preuzimatelj ne mora ništa platiti prilikom preuzimanja fotografije na svoje računalo , dok se upute o autorskim pravima uratka nalaze u zasebnom dokumentu ili su autorska prava regulirana posebnim zakonskim aktom za kojeg je samo stavljena naznaka. Upravo tu dolazi do problema jer krajnji korisnik ne zna da takav Institut postoji a kamoli gdje bi isti mogao pročitati. Znači, posjedujete fotografiju koju ste besplatno preuzeli na svoje računalo (terminološki: „free“) gdje je posebnim dokumentom uređeno da li su autorska prava za tu fotografiju: djelomična, potpuna i/ili ograničena.
Razlika je velika. Na primjer, postoje slike (na stranicama za besplatno preuzimanje slika), gdje ništa ne piše ispod slike osim „free“ a slika je besplatna samo 30, 60, 90 ili 180 dana i nakon toga ste ju obvezni platiti . I, onda ako na primjer plasirate takvu digitalnu kampanju ili ste tu sliku upotrijebili na svojim društvenim mrežama/novinskim člancima/blogovima i sl, nakon vremenskog isteka korištenja, dobiti će te fakturu. Drugi učestali primjer: fizička ili pravna osoba preuzme tuđi uradak (sliku, video ili proizvod) na svoju Internet stranicu i ispod napiše izvor, misleći pritom da nije povrijedio(la)/otuđio(la) ničija autorska prava i upravo tu počinje problem. Uradak kojeg ste preuzeli na svoj blog/web stranicu/društvene mreže (iako ste naveli izvor), niste upoznati na koji način su regulirana autorska prava, te samim time riskirate financijske/zatvorske kazne i mogućnost gašenja cijele web stranice/bloga – i to trajno.
Sjedinjene Američke Države, Kanada, Kina, Japan i zemlje EU bliže su nego što mislite i više ne podliježete samo hrvatskom pravnom sustavu. Da, do sada ste uvriježeno mislili ako ste objavili nešto na vašoj web stranici čija domena je registrirana u Republici Hrvatskoj da trećoj strani jedino preostaje podići privatnu tužbu protiv vas, čiji postupak može biti dugotrajan. No, na Vašu sreću ili žalost, stvarnost je drugačija. Ako se web stranica na kojoj se nalazi sporni sadržaj (slika/video/proizvod i sl) nalazi na Google tražilici, oštećena strana će prvo podnijeti prijavu Googleu . Google takve prijave shvaća vrlo ozbiljno, s rokom otvaranja vašeg slučaja unutar svega osam dana, gdje prilikom popunjavanja prijava ispunjavate i formular koji je ekvivalentan podizanju tužbe na Federalnom Sudu u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovisno o slučaju, Google direktno radi prijavu na Sud ili se vi obvezujete podnijeti tužbu unutar 10 dana od dana suspenzije sporne stranice koja je neovlašteno preuzela vaš uradak. U pojedinim slučajevima se pokreće progon po službenoj dužnosti gdje će te možda morati angažirati odvjetnika. Također, prilikom ispunjavanja prijave, pismeno ste upozoreni da „ako podnesete prijavu a niste pravno sigurni da li su po zakonu SAD-a vaša autorska prava povrijeđena i/ili otuđena, riskirate kaznu pokretanja postupka i troškove odvjetnika“. Samo za primjer, Google na istom tom obrascu navodi kako je jedna kompanija morala platiti 100 000 USD odštete jer su po zakonu u Sjedinjenim Američkim Državama sporna autorska prava imala pravo služnosti. To je samo jedan dio postupka . Drugi dio ovisi : a) u kojoj zemlji/zemljama je zaštićen uradak kojeg ste preuzeli, b) u kojoj zemlji se isti prikazuje i c) u kojem kontekstu je prikazan. Znači, preuzimanjem tuđih uradaka može biti povrijeđeno nekoliko pravnih elemenata (npr. autorska prava/obmana potrošača (neistinite tvrdnje) / govor mržnje i sl). Zato, sljedeći puta prije nego li preuzmete nečiji uradak, detaljno provjerite je li i na koji način zaštićen autorskim pravima. Slična je situacija i s neovlaštenom reklamom tuđih proizvoda na vašim stranicama . Proizvod ću prikazati na primjeru knjige.
U većini zemalja je zabranjeno reklamiranje tuđe knjige na vašim stranicama/blogovima i /ili društvenim mrežama bez autorovog pristanka i/ili pristanka Izdavača. Vidjela sam da mnogi ljudi kada napišu svoj osvrt na nečiju knjigu, uvriježeno objave i korice knjige/link gdje se ista može kupiti. Riskirate velike kazne ne samo od autora već i od Izdavača jer za reklamiranje tuđih proizvoda morate imati pisanu dozvolu a većina Izdavača ima unaprijed potpisane ugovore za ekskluzivnu promidžbu .
Nadalje, vidjela sam da dosta bloggera u svom tekstu objavljuje preuzetu fotografiju/video treće strane navodeći izvor, misleći da je to dovoljno . Ako preuzmete tuđi uradak a ne napišete izvor, tumači se kao krađa . No, s druge strane, ako preuzmete uradak koji je zaštićen autorskim pravima, neovisno što ste naveli izvor, riskirate velike kazne zbog neovlaštene distribucije istog .
Kao što možete iščitati, područje autorskih prava je vrlo kompleksno područje a nisam pojasnila niti trećinu problematike. Zato vam preporučujem da se uvijek konzultirate sa stručnjacima kako biste zaštitili svoje i tuđe interese . Posebice što danas jako puno marketinških agencija i kvalificiranih dizajnera ne poznaje dovoljno područje autorskih prava i onda takvi slučajevi nerijetko završe na Sudu i u našim rukama. Rukama stalnih sudskih vještaka koji utvrđuju nastalu/nenastalu štetu.
dr.sc. Hedda Martina Šola
Stalni sudski vještak za marketing
Pa da još nekog malo uplašim, da naglasim i ovo 
U Hrvatskoj kao i u većini zemalja autorska prava su pronašla svoj uglavak u kaznenom zakonu (s kojim mnogi nisu upoznati), što u prijevodu znači da vam prijeti i zatvorska kazna za neovlaštenu uporabu/otuđenje/distribuciju istih .
Pa eto netko će nakon ovih informacija u budućnosti biti oprezan, a netko će se samo smijati skupa sa timmyem.
Tako su se prije koju godinu svi smijali da tko će nekog u Hrvatskoj kazniti zbog piratstva bla bla… pa eto ja sam recimo imao susjeda koji mi sad već dvije godine nije susjed jer služi zatvorsku kaznu zbog neovlaštene redistribucije autorskog sadržaja (imao je streaming sajtove i bavio se torrentima).