Kakve smo cicije od naroda, niko neće da baci 5KM za sreću, već sve po 0.20 ili 0.50KM 
Kakav majstorski rekaveri 2 jura koja se na ove prve dvije slike jedva naziru. i ovu dojč marku sam očistio lijepo
koga zanima kako sam očistio, četkica ko za zube, ali sa bakarnom žičanim onim vlaknima, malo deterdženta, malo četkanja po novčiću i za 2 min eto keša. pa neću bacat te pare, dva izronjena evra vrijede bar ko 40 ovako zarađenih, vjerovatno i više.
1 Like
Ne pušim cigare i dalje, naravno.
Padnu mi na pamet kad se sa ženom dobro pokačim i onda pomislim jesi siguran da je ispravna odluka da živiš duže.
3 Likeova
@anja1 kako iđe sa ovim?
Ak smijem da se ubacim u tvoju temu, ja sam se odrekao alkohola, droge, seksa i mesa na godinu dana. 
Za meso jedino necu bit tako rigorozan u startu, dok ne naucim kako da se hranim bez njega… a ovo ostalo sam rekao full-stop, pa sretno mi bilo… xd
Mislim da mi je ovo najveci challenge koji sam stavio pred sebe u životu… xd
ne pušim i dalje, mada mi je više no inače cigara na umu u poslednje. neću sigurno pročadinjat ponovo no eto ovo oko prodaje sajta mi malo psihički stresno pa biće zbog toga, još sam se sa ženom kačio onako pošteno u decembru i to mi takođe donosilo cigare u glavu. i pitanje čemu? ali nisam bio nijednom blizu da zapalim il odem kupit cigare. siguran sam da neću nikad ni biti jer sam to riješio sa sobom.
ima onaj vic sa mujom ili tako nekim što je taman kad je naučio magarca da ne jede, magarac mu crko.
po meni veća je umjetnost imat mjere u svemu u životu no se odreć stvari. ne vidim poentu u odricanju od svega, no svako zna šta njemu treba, što nešta čini i šta će ga učinjet srećnim
2 Likeova
Slažem se. 
No ovo je više radi preispitivanja granica volje, a usput i otkrivanja nepoznatih područja sebe. Neke knjige su me motivirale za neke od odluka, dosta uvjerljive i nema druge nego provjeriti u iskustvu. Godinu dana je ionako skoro beznačajan period, a nakon toga (ako uspijem izdržati) imat ću proširen vidik kako izgleda jedno naspram drugog i slobodu odabrat ono što mi se više dopada za ostatak života…
Tako nekako gledam na to … a sad…
… bogme nije lako ne popit pivo tam gdje se uvijek popilo. 
Za sad vrlo teski dio svega, mada nisam alkic i nisam ocekivao toliku tezinu na ovoj stavci. Al fakat volim izaći van i zabaviti se i ovo je the major test pronaći zabavu u momentu, ne u alkoholu. Vjerujem da se može … a onda svaki trenutak postaje bogatiji, pun potencijala za zabavom… a ne da zabava ovisi do alkohola.
… za droge vjerujem da nece biti problem, mada cu se iznenadit ako i tu bude tesko odolit. Mislim nisam bio cest konzumator, poprilicno discipliniran s velikim pauzama … ali opet ovaj test bi mi trebao pokazati ako te pauze ipak nisu bile dovoljno duge da se sva životna energija/kemija normalizira između dva uzimanja.
… za seks me uvijek zanimalo kako je to živjeti ne razbacujući se s tom energijom, pa s obzirom da sam izasao iz veze, trenutno imam priliku poigrati se sa time. Ovo definitivno nece biti easy…jer ovaj dio znaci iskljucuje bilo koji oblik seksualnog uživanja, tj. rasipanja.
…što se tiče hrane, iste sekunde bi potpisao vegeterijanstvo kao odabir, nece mi meso faliti … samo mi je problem trud oko svega toga. Taj trud mi baš ne treba u životu, pa ako se ne snađem na neki easy način … ovo će ispast sa spiska.
Sve zajedno, vjerujem da u konačnici dobivam, a ne da mi biva oduzeto. Isto kao što i ti smatraš da si dobio u životu prestankom pušenja, a ne da ti je oduzeto.
- al da, nisam bas siguran da cu uspjet, no dat cu sve od sebe.
1 Like
@anja1 Pa kud baš u prosincu, kad je glavna mantra “svim na zemlji mir, veselje” …nemoj da žena ispadne kriva ako popustiš
pa mora nekad. nismo se vala dugo kačili pa eto morali smo se malo ispuvat. ne može niko drugi do sam pušač bit kriv za cigare. al ja neću više ikad zapalit. nema tu opasnosti ikakve da ću pročadinjat.
1 Like
Podržavam! Uživat ćeš u životu doslovno punim plućima 
, do sada je jedan dio bio u blokadi…
Znači sad u siječnju ljubav cvijeta? Rečeno je sve što je moralo biti rečeno?
Ja se inače teško posvađam, ne samo s mužem već i s drugim ljudima. Imam osjećaj da ružne stvari koje mi izlete u žaru nikada ne ostanu zaboravljene niti u mojoj glavi niti u osoba s kojima se posvađah…stoga skinuh taj teret visokih tonova s leđa, i mogu ti reći da to odlično funkcionira za mene.
Prvo da pitam jesi li jos ovdje, pa ako jesi, zanimljivo mi je tvoje pisanje glede prestanka pusenja…, imala bih pitanja…Ugl javi se pls
Kad je već podignuta tema da vi rečem da još uvijek ne čadim. Uplaših se neki dan kad trave malo čadismo da će me povuć da uzmem cigaretu al me nije na tu stranu vuklo ič.
Mene bas ovih dana vuce da zaplim (cigaru, a ne vutru), oduprijeh se. Jer sam skoro na odmoru zapalila svako malo, pa nije bilo bas ni lako odvici se.
Ronis li?
Ronjam ronjam i detektujem. Mada više rekreativno i s djecom. Uspio sam par puta spojit par sati sam, dok je supruga bila ođe. Sad klinci ne puštaju baš da se posvetim ronjenju i detektovanju satima, pa pomalo sa njima. Podvalio sam im sa alija par kul fejk prstenova. Da, planirao sam unaprijed mjesecima da podmetnem prstenje djeci kad detektuju. Uglavnom vrijedilo je. Pošto sam sad na moru sam sa bandom, nekih 35-40 dana i pošto žena drugu non stop radi pa sam i doma baš masu sam sa njima, dogovorili smo se, ovaj cijeli septembar da odem sam na more, da ronjam i detektujem (plan je i da snimam i editujem i objavljujem na yt). Tako da će bit masu ronjanja i detektovanja u septembru. Cilj mi je i da vidim okvirno može li mi to bit neka vrsta biznisa kojim ću se bavit jer to velem baš, pa ako bi se moglo ne bi bilo loše, dakle nađena vrijednost + yt + websajt, da izvidim kakva je situacije. Takođe cilj je napunit baterije
3 Likeova
Ja sam tijekom školskih i studentskih dana svakodnevno pušio po kutiju-dvi, a onda odjednom samo stao. Ništa planirano nego je bilo dana kada nisam trebao izlaziti van kuće, pa mi se onda nije dalo ni otić do dućana po cigarete. Tako bi jedan dan pušio, drugi dan ne bi, itd…
Zadnjih desetak godina pušim samo kad pijem alkohol, odnosno kad odem vani pa mi nakon par piva dođe želja za cigaretom pa na kraju popalim kutiju. Sinoć sam tako zapalio kutiju cigareta i danas to cijeli dan iskašljavam. Ne smeta mi ni mamurluk toliko koliko taj gadan osjećaj trovanja nikotinom i katranom. Mogu misliti kako je loše za pluća kada pušiš svakodnevno i nedaš vremena tijelu da to smeće izbaci iz sebe.
Tu sam. 
Malo rijeđe, ali u blizini.
Evo me na 30.om danu nepusenja, ali se jos uvijek osjecam nesigurnom, opaki vrag je to…
Svidjala su mi se ona tvoja razmisljanja o prolasku kroz iste situacije sada BEZ cigarete. Jer bas se tu uhvatim da sam u napasti, kad radim nesto gdje sam prije pusila… Znas o cemu govorim? Kako procesuirati takve situacije, kako? Mozes li malo o tome pls?
Znam, da.
Pa prvo je bitno znati o čemu se radi, kakav je mehanizam i kako će teći razvoj situacije po tom mehanizmu. Sama spoznaja toga je već bitna.
Zašto?
Pa zato ako te nakon 4 mj uhvati neka situacija s kojom se možda srećeš prvi puta od prestanka pušenja (tipa cuganje) … i sada ako nemaš pojma o mehanizmu, može ti se činiti da u tebi i nakon 4 mj čuči onaj isti pušač i da se ništa nije pomaklo napred …to ti stvara osjećaj bespomoćnosti da ćeš ikada izgubiti želju za pušenjem i usred navale tolike želje za cigaretom i osjećaja da si u tome bespomoćna …jednostavno kloneš pod težinom i posustaneš.
Za razliku od toga ako imaš znanje o mehanizmu, svjesna si da ovih 4 mj ne igra baš nikakvu ulogu …i da je težina ispred tebe nastala iz razloga što si tek prvi puta suočena sa ne pušenjem za vrijeme cuganja. Ako znaš da će već drugo cuganje biti duplo lakše …onda se već da nekako smoći snage da se to prebrodi.
Volim to slikovito objasniti kao da kreneš na put autom iz Zagreba za Rijeku, a nemaš pojma o čitanju putokaza. Takav put bi bio nasumično nabadanje pravog skretanja, javio bi se osjećaj bespomoćnosti i osoba bi odustala od takvog puta prije nego što bi i krenula…a kamoli da bi se mučila sa cestom sat, dva…tri ili koliko već u nastojanju da nekako nabasa na cilj.
No ako je poznat mehanizam putokaza, onda više nije tako teško sjediti u autu ako treba i deset sati (ovisno do kuda idemo)…kada znamo da nas uloženi trud konstantno lagano približava cilju, onda postoji i volja.
Tako znanje o nečemu stvara vjeru u pozitivan ishod. A kada imamo vjeru, onda imamo i volju.
E sad, o kojem se tu znanju radi.
Pa za početak upravo to da navika pušenja za vrijeme cuganja alkohola je nešto praktički posve različito od navike pušenja za vrijeme kave …ili one nakon jela …ili ujutro nakon buđenja …ili koje već.
Sve te navike su praktički zasebne i neovisne navike …dok cigareta (kao zajednički objekt svih tih navika) stvara iluziju da se tu radi o jednoj navici i jednom problemu.
Kad shvatimo da svaku naviku pobjeđujemo posebno, onda možemo pratiti koliko smo u kojoj od navika napredovali. Ako vidimo napredak (jer ga znamo pratiti posebno za svaku od tih “individualnih” navika), onda validiramo uloženi trud i više nije teško. Nije teško, jer sada znamo da svako naše odupiranje pada na plodno tlo i liječu tu individualnu naviku sa kojom se suočavamo.
A koliko nam treba da neku naviku pobjedimo, to ćemo najbolje uočiti kod onih navika sa kojima se najčešće srećemo …to su one koje su bile dio dnevne rutine …koje su tu možda i nekoliko puta u danu.
Pošto se sa njima najčešće srećemo, one zapravo trebaju biti najbrže izlječene. Iz toga razloga što ćemo im se najviše puta oduprijeti u nekom xy vremenskom periodu. A svako odupiranje je liječenje navike…tj. reprogramiranje nas samih kako ćemo se ponašati u toj situaciji.
Ako se znamo dobro reprogramirati, to ide zapravo jako brzo. Najteže je prvi puta oduprijeti se cigareti (bilo kojoj navici), idući puta bi već trebalo biti duplo lakše… treći puta bi već trebalo biti praktički bezbolno.
Možda sam malo pretjerao, ali svjededno stvari se pokreću jaaako brzo. Navika praktički ima tedenciju skakati iz jednog stanja u drugo kada pokrenemo promjenu. Znači, u njenoj prirodi je da se ponaša crno/bijelo - ima me ili nema me (1 ili 0) …onaj prijelaz između je tu samo kao test da nas tijelo provjeri želimo li zaista prebaciti neku naviku iz stanja 1 u 0 ili obratno. Da toga testa nema … bili bi mnogo nestabilni kao osobe. Uglavnom, tako funkcionira naš program. Svojim ponašanjem ugrađujemo navike u sebe i isto tako svojim ponašanjem ih reprogramiramo. S time da ugrađeni programi imaju određenu težinu/vrijednost (koju smo im svojim ponašanjem dali) i mora postojati trud/želja da ih smjenimo/reprogramiramo.
Kako reprogramirati?
Ukratko → mišlju, riječju, djelom
To troje mora biti usklađeno!
Ne možeš misliti jedno, a činiti drugo. Ne valja.
Isto ne valja ako činiš ispravno, a misliš krivo…
U kontekstu prestanka pušenja …ispravno činiti znači ne zapaliti. A ispravno misliti znači poduprjeti svoju odluku racionalnim i ispravnim mislima.
Ako ne zapališ cigaretu, a pri tome misliš: “Uff jebemu kako bi je rado zapalila, ali ne smijem” …nisi učinila praktički ama baš ništa po pitanju reprogramiranja. Štoviše, uvjeren sam da takvim postupkom još ojačavaš u sebi program da ti želiš pušiti, želja za cigaretom tako raste i takvim postupanjem je samo pitanje vremena kada će ta želja toliko narasti da nadjača tvoj karakter “da ne zapališ” i tada ćeš pokleknuti i ipak zapaliti pod pritiskom prevelike želje.
Znači, ispravno reprogramiranje se sastoji od toga da prvo pronađeš u sebi razloge zašto želiš prestati pušiti. Kod svakog susreta sa željom za cigaretom, umjesto krivih misli moraš se prisjetiti svojih razloga i na osnovu toga zaključiti “Ja ne želim zapaliti ovu cigaretu”.
Takav zaključak treba rezultirati i ispravnim postupanje da usitinu i ne zapališ. Riječi su tu samo dodatna težina na tvoje misli, i ako si u razgovoru sa nekim oko toga…moraš i riječima zauzeti svoje stavove i tako ih izraziti. Ako možeš reći, tada je to ono što uistinu misliš i osjećaš.
Tj. ako ne možeš reći…to bi značilo da imaš neke sumnje u svoje misli/stavove.
Takvim ispravnim reprogramiranjem šalješ na najbolji način informaciju svom tijelu da ti ta navika više ne treba i ona će zapravo ishlapiti dok kažeš “keks”. Velim, u praktički tri susreta sa nekom navikom vjerujem da se prešlo već 80% puta iz stanja 1 u 0. Bubam brojku, hoću reći da se prešao većinski dio puta.
…
E sad, mala replika samom sebi … gore sam rekao da navika egzistira u stanjima 1 ili 0, a da je prijelaz samo tu da se prešalta stanje.
Ipak, i nakon što “milijun” puta kažeš cigareti NE …nećeš preći 100% puta iz 1 u 0. Ali preći ćeš 99.99% puta.
Zapravo, navika nikada ne biva u 1 ili 0, nego teži u 1 ili 0.
Zašto je to bitno?
Pa možda i nije, ali simpatično je znati… znači prijelaz navike iz jednog stanja u drugo se ponaša poput temperature tople vode u čaši koju izložimo sobnoj temperaturi. Tko zna fiziku, zna da će se temperatura vode u čaši vrlo brzo približiti sobnoj temperaturi (ohladit se, jel) …ali zapravo teoretski nikada neće doseći sobnu temperaturu. Što će temperatura čaše i vode opadati, to je manja razlika između čaše i sobne temeprature i proces hlađenja time usporava. Tako da kada smo skroz blizu sobne temperature, proces hlađenja postaje toliko spor da temperatura čaše zapravo nikada ne može doseći temperaturu sobe. Isti efekat je poznat u fizici kod nabijanja kondenzatora koji se nikada ne može nabiti 100%. Grafom to izgleda ovako:
Vidimo iz grafa da za beskonačno vrijeme t kondenzator se neće nikada 100% nabiti …isto tako za beskonačno vrijeme t se nikada neće 100% isprazniti.
Te dvije asimptote koje teže u stanje 1 ili 0 (a nikada ne dosižu stanje 1 ili 0) …tako identično izgledaju i za preskakanje navike iz stanja 1 u 0 ili obratno. Osim toga, kao i temperatura spomenute čaše s vodom i mnoge druge stvari se upravo tako ponašaju u prirodi.
E sada zašto je to ipak bitno…
Bitno je u tome što ljudi stvaraju iluziju da ako puše čitav život da više ne mogu prestati.
Oni podsvjesno stvaraju sliku u sebi da ako su “milijun” puta rekli DA cigareti…da bi sada trebali “milijun” puta reći NE cigareti kako bi izbrisali tu naviku. U takvoj iluziji oni niti nemaju hrabrost pokušati prestati …njihov izgovor je “Ja pušim čitav život i ja ne mogu prestati.”
No kada nam je poznat mehanizam kako navika tek teži u stanje 1, ali nikada ga nije dosegla bez obzira što smo tu naviku ojačavali možda svega 100 puta ili čak “milijun” puta … onda nam je jasno da za prebaciti tu naviku u stanje 0 zapravo ne igra veliku ulogu jesmo li tu naviku ojačavali 100 ili “milijun” puta.
To funkcionira na isti način kao što ćemo jednakom težinom zagrijati čašu vode koja se hladila samo jedan dan na sobnoj temperaturi ili se hladila 50 godina na sobnoj temperaturi. U oba slučaja, moramo uložiti gotovo istu energiju da tu čašu zagrijemo na neku željenu xy temperaturu.
Tako je vrlo slično prestati pušiti (za jednu individualnu naviku) i osobi koja puši godinu dana ili koja puši 50 godina.
Iako ova koja puši 50 godina, vjerovatno ima puno više različitih individualnih navika usvojenih, pa time ima više sukoba u dnevnim rutinama.
Isto tako je bitno primjetiti da zbog ovakvog mehanizma jednako brzo vraćamo lošu naviku kao što smo je brzo i maknuli…
Nadam se da nisam bio preopširan. Napisao sam sve što smatram najbitnijim.
2 Likeova
Ma nisi…
5 Likeova
Dali je isto pušiti cigarete, i lulu ? 
Sta reci nego, care! Stvarno ti puno, puno hvala. 
Sve sto si napisao mi itekako ima smisla i znam da ce mi pomoci jer daje konkretnu tehniku, objasnjava mehanizam, a meni je to vazno.
Jer meni svi oni drzi se, izdrzi, ne daj se… kako god u dobroj namjeri bili i dobrodosla podrska, ne daju mi logicko objasnjenje procesa pa mi se stoga taj proces cini toliko mukotrpnim, beskonacnim i bez ikakve moje kontrole. Ovo je bas konkretan alat i mislim da ce mi puno pomoci.
Probat cu i u drugim sferama zivota. Pretostavljam da funkcionira i obrnuto, za stvaranje neke navike?Npr vjezbanja 
Koliko ti dugo ne pusis?