Haha! Postavljanje talijanskih mafijaša u hrvatske državne firme te uzimanje 1% njihovog dokradtka 
Ne bi se obogatio, zar nisi čuo da su Hrvati lijeni? :smije:
[quote=“trnac”]I kontinuirano. Tijekom godina stalno se nešto uči, stalno je nešto novo i stalno se “ide naprijed”.
Zvuči zanimljivo dok imaš 20 godina. Dok imaš 40-50 godina slika se mijenja pa tako i neki afiniteti.
Ako si u programiranju ili nekom sličnom rudarskom oknu, definitivno do 35-40. godine treba napraviti poziciju gdje se više neće morati rudariti nego uživati u plodovima mukotrpnog rada i odricanja tijekom godina (čitaj: iskustvu).[/quote]
zato se kontinuirano usavršavaš i platiš si tu i tamo po koji seminar koji ti ulazi u trošak ako imaš svoju firmu.
[quote=“voajer”]20 godina? I to je “dobra” pozicija?
Osim ako mjesečna plaća nije u desecima tisuća, ovo se nikako ne isplati.[/quote]
Po mojim iskustvima, talentirani sys admin može nakon cca 5 godina učenja računati na cca 10K $ mjesečno, u slijedećih 5 godina raste do cca 15k $. Kad stekne znanje i iskustvo da preuzme veći tim ili cijeli IT department, tada su primanja (i bonusi) stvar dogovora, ali je to u rangu sedmeroznamenkastih $ cifri bruto godišnje. Pričam o USA, a kod nas brojke podijeli sa najmanje 5.
Pa, moram reći da svi vrhunski admini koje znam počnu gristi tek negdje oko četrdesete. Do tada se uglavnom dobro zezaju, mijenjaju područja interesa itd. Netko bi rekao da im radni vijek traje dulje :D, ali ja bih rekao da je sve samo vremenski pomaknuto ;).
To imaju polusposobne lijenčine, svaštari ili “vječni talenti”. Primanja ozbiljnih sys admina sam naveo…
I da i ne. U načelu, slažem se, ali pozicija vrhunskog plaćenika o kojem je firma ovisna uopće nije loša. Probao sam i jedno i drugo, i moram reći da je samostalno poduzetništvo drastično stresnije, a moraš imati i znanja te vještine koje uopće ne ulaze u IT nomenklaturu.
Kao što već rekoh, i da i ne. Uglavnom, nemoguće je generalizirati jer pozicija plaćenika ili poduzetnika ovisi o masi faktora pa često imam priliku vidjeti poduzetnike koji zavide plaćenicima, ali i obratno.
[quote=“Sljaker”]
To imaju polusposobne lijenčine, svaštari ili “vječni talenti”. Primanja ozbiljnih sys admina sam naveo…[/quote]
Pa, ne znam je li to stvarno tako ili ne ali takva je “otprilike” prosječna plaća za sys admin-a. E sad, ja nipošto ne tvrdim da ti lažeš ili nešto slično, no ipak više vjere polažem u statističke podatke.
[quote=""]
I da i ne. U načelu, slažem se, ali pozicija vrhunskog plaćenika o kojem je firma ovisna uopće nije loša. Probao sam i jedno i drugo, i moram reći da je samostalno poduzetništvo drastično stresnije, a moraš imati i znanja te vještine koje uopće ne ulaze u IT nomenklaturu.[/quote]
Koliko god ti bio dobar plaćenik, tvoj “patron” i dalje mora zaraditi više od tvoga rada nego što te plati. Jednostavna matematika.
Dakle, sve se svodi na jedno - možeš li ti upogoniti svoj talent tako da “zarobiš” i onu razliku između koliko tebe plaćaju i koliku vrijednost ti stvoriš korporaciji. Ako ne možeš sam, uvijek postoji partnerstvo.
Eh… sad u kasnijim 30-tim godinama učiti 10 godina nešto pa još 10 g. do boljeg posla, u tome će i mirovina, i čemu onda to.
Kopao bi masline. 
OK, ne jos posto moj radni vijek tek pocinje. Volim ovo sta radim (PHP programer), imam tu jos dosta toga za nauciti, dosta toga sebi dokazati, puno izazovnih projekata zavrsiti … kad tu ne budem imao vise sta, onda idem kopat oko maslina.
Ma ne, ja planiram ovce čuvat masline su ipak previše komplicirane
[quote=“voajer”]Pa, ne znam je li to stvarno tako ili ne ali takva je “otprilike” prosječna plaća za sys admin-a. E sad, ja nipošto ne tvrdim da ti lažeš ili nešto slično, no ipak više vjere polažem u statističke podatke.
Koliko god ti bio dobar plaćenik, tvoj “patron” i dalje mora zaraditi više od tvoga rada nego što te plati. Jednostavna matematika.
Dakle, sve se svodi na jedno - možeš li ti upogoniti svoj talent tako da “zarobiš” i onu razliku između koliko tebe plaćaju i koliku vrijednost ti stvoriš korporaciji. Ako ne možeš sam, uvijek postoji partnerstvo.[/quote]
Pa gledaj, ja ti pričam iz osobnog iskustva u USA, a statistike ne znam. Međutim, moram ti reći da sebe baš ne smatram nekim svjetskim stručnjakom, a vidio sam da na mjestima sys admina rade ljudi koje bih postavio u status početnika koji treba početi s učenjem. Također, moja su iskustva vezana uz rad u ne-IT sektoru u US (financijske institucije - New York - Wall Street)…
Da, naravno da je najbolje biti uspješni poduzetnik. Ali, lakše je postati vrhunski plaćenik nego uspješan poduzetnik.
Ne znam, nisam još nikad naletio na poduzetnika koji to ne želi biti (btw, pričam o poduzetnicima, o onima koji žele napredovati, a ne o self-employed ekipici kao što su npr. vlasnici malih trgovina ili oni koji bi se u širem smislu mogli opisati kao “obrtnici”)
Netko tko nije “poduzetnik” misli da će uletom u poduzetništvo riješiti sve svoje brige i da je tamo med i mlijeko.
Ovi drugi pak nerijetko se razočaraju jer vide da od mlijeka i meda nije ostalo ništa i da valja zasukati rukave da bi se opstalo. Nema šefa kojeg se mrko gleda početkom mjeseca jer nije isplatio plaću, nema 16:00 ćao đaci, često nema fraj vikenda, često je godišnji nešto o čemu se priča ali ne realizira…
Ima tih stvari, moglo bi se o tome…
issss… daj mi se prekini ovdje izdrkavati sa “život je težak” pričama. Gle, ako nema šefa koji mrko ne gleda isplaćivanje plaća, onda nema radnika koji mrko ne gleda na dospjele kredite svaki mjesec koje će otplaćivati slijedećih 30-40 godina ili na simboličan iznos mirovine koja mu se bliži. Poduzetnicima je teže na početku, no na duge staze se jaaaaako isplati. Odrastao sam uz previše poduzetnika i previše zaposlenika da to ne bi vidio…
Postoji ona stara definicija poduzetnika: poduzetnik je osoba koja će se žrtvovati onako kako se nitko drugi ne bi žrtvovao da bi živio onako kako nitko drugi ne može živjeti.
Malo pristojnosti ne bi škodilo.
Sve navedeno sam napisao iz perspektive radnika koji mrko gleda šefa ako nema plaće početkom mjeseca, koji ide u 16:00 i ostavlja posao iza sebe i ostalo.
Svega toga nema kada postane poduzetnk jer sam isplaćuje sebi plaću koju mora i zaraditi. Ne ostavlja posao u 16:00 jer je počeo živjeti s poslom. Fraj vikend nije prioritet nego zadovoljan kupac…
Sve to onima koji počinje je teško i nešto na što nisu računali i često se pokolebaju u svojoj odluci.
[quote=“trnac”]
Nema šefa kojeg se mrko gleda [/quote]
Kako nema? Pa svaki freelancer i poduzetnik moraju ići u krevet sa svojim namrgođenim šefom… :potboy:
Taj šef je namrgođen samo ako saldo na žircu nije dovoljno “saftan”.
Ne govorim o ženi već o samom poduzetniku/freelancer-u. Oni moraju svaku večer leći u krevet sa osobom koju najviše mrze (ili na pod, ali to opet ne mijenja stvari, jer gdje si ti, tu je i tvoj “šef”) i koja ih svakodnevno tlači. Nije baš ugodno.
U takvim trenucima vjerujem da čovjek može uživati u nekim sitnim zadovoljstvima koja je izgubio - npr spominjanje šefovih časnih predaka ili okrivljivanje drugih za svoju nesreću.
Šalu na stranu, tek kada se čovjek sam zaduži za vlastitu disciplinu i karijeru uvidi koliko mu je ustvari koristio onaj namrgođeni šef ili onaj tamo mrzovoljni profesor kada je trebalo nešto napraviti ili naučiti.
[quote=“voajer”]Ne govorim o ženi već o samom poduzetniku/freelancer-u. Oni moraju svaku večer leći u krevet sa osobom koju najviše mrze (ili na pod, ali to opet ne mijenja stvari, jer gdje si ti, tu je i tvoj “šef”) i koja ih svakodnevno tlači. Nije baš ugodno.
U takvim trenucima vjerujem da čovjek može uživati u nekim sitnim zadovoljstvima koja je izgubio - npr spominjanje šefovih časnih predaka ili okrivljivanje drugih za svoju nesreću.
Šalu na stranu, tek kada se čovjek sam zaduži za vlastitu disciplinu i karijeru uvidi koliko mu je ustvari koristio onaj namrgođeni šef ili onaj tamo mrzovoljni profesor kada je trebalo nešto napraviti ili naučiti.[/quote]
S tim šefom živiš stalno, ne samo da liježeš u krevet s njim.
BTW, meni su svi dosadašnji šefovi bili OK, mržnja je zadnji osjećaj koji bi imao prema njima. Više poštovanje i neka vrsta ljubavi ( :zub: ) jer svaki od njih mi je bio neka vrsta mentora i učitelja.
Ali ovo je sada miljama daleko od osnovnog pitanja tako da se povlačim iz ovog tipa rasprave…
[quote=“trnac”]S tim šefom živiš stalno, ne samo da liježeš u krevet s njim.
[/quote]
Pa i ne baš. Naime, dok radiš za nekoga poziciju “tiranina” koji te tjera da napraviš nešto od svog posla (i sebe) efektivno outsoursaš na svog nadređenog. No kada radiš sam, taj posao moraš raditi sam i nerijetko zamrziš sam sebe - ili zato jer se previše tjeraš, ili zato jer se premalo tjeraš.
BTW, iako ovo nije usko vezano uz temu, mislim da je bilo dobro za spomenuti.
Pa, meni je osnovna mana poduzetništva kronični nedostatak vremena za bilo što što nije u vezi s poslom. Kao drugu veliku manu vidim nezdrav život (brzi obroci, neposvećenost obitelji, utrpavanje u sebe neprovjerene hrane, nedostatak vremena za prirodu itd.).
Sve su to stvari koje u potpunosti možeš kontrolirati ako si plaćenik.
E, sad, nije svatko spreman za takva odricanja niti je spreman na dugotrajna odricanja. Niti za kakvu lovu. A lova ionako dolazi vremenom i jednima i drugima.
Dakle, na takve sam stvari mislio kad sam rekao da i jedna i druga pozicija imaju dobrih strana, ali i loših. Ili su to samo godine… 
[quote=“Sljaker”]Pa, meni je osnovna mana poduzetništva kronični nedostatak vremena za bilo što što nije u vezi s poslom. Kao drugu veliku manu vidim nezdrav život (brzi obroci, neposvećenost obitelji, utrpavanje u sebe neprovjerene hrane, nedostatak vremena za prirodu itd.).
[/quote]
Kako god pogledao, bio ti plaćenik ili poduzetnik, morat ćeš biti spreman na određena odricanja. To jednostavno dolazi sa terenom.
Usprkos tomu, mislim da se postepeno može smanjiti vrijeme provedeno baveći se vlastitim biznisom, no to, dakako, donosi vlastite posljedice, kao što je manja zarada.