Ukoliko je TOS nevaljan, koji je onda uopće smisao imati ga?
Također, znači li to da moj ISP ne može terminirati moju vezu ukoliko prekršim TOS?
Ma to nema nikakve logike, ja da sam hosting provider naravno da bi u ugovor stavio da imam pravo ukinuti vaš racun bez ikakve obavjesti kada mi se prohtije baš zbog ovakvih stvari pa ako nekome smeta neka ne hosta kod mene.
Nemora provider glumiti sudca, ali ima pravo uskratiti uslugu ako tako piše. Pogledajte recimo kako Google AdSense ima pravo uskratiti uslugu kada god mu se prohtije bez ikakvog objašnjenja i dokaza i gluposti i oduzeti vam do tada zarađenu lovu, mislim da je to još bizarnije od ovoga…
@voajer
Tvoj ISP to može napraviti.
Također, prilično je bitno koji je točno uzrok stopiranja usluge.
Međutim, ti i dalje imaš pravo na tužbu. Ukoliko je stvar ovako očigledna kao u ovom threadu, imaš i velike šanse da dobiješ parnicu.
Recimo, “neograničeni bandwidth” (za razliku od “unmetered bandwidth”) ili “fair usage” su stvari za koje sam prilično uvjeren da se ne bi održale na sudu. Prvo radi obmane potrošača jer tako nešto ne postoji (cijeli svjetski bandwidth je iako velik, ograničen), a drugo radi nepostojanja okvira. Naravno, pričam o hrvatskom zakonodavstvu.
Osim toga, problematika nije baš crno-bijela jer ovisi i o stavkama ugovora, ako postoji, kao što je Vir2al više puta napomenuo.
U osnovi, ako si eksplicitno pristao na nešto i taj pristanak je dokaziv, onda se toga trebaš i držati. Problem je u tome što ogromna većina korisnika uopće ne gleda pravne stavke dok nije frka.
Ustvari, kao što često govorim, ogromna većina korisnika gleda samo na cijenu usluge umjesto damalo prouči i kvalitetu “pratećeg paketa”. 
@Woot
Možeš ti u pravila staviti što god hoćeš. Međutim, ta pravila vrijede jedino:
a) ako je druga strana (korisnik) nedvojbeno pristao na njih (ugovor)
b) ako su u skladu sa zakonom (kada ustvari postaju besmislena)
Osim toga, trebaš znati da se rimsko i anglosaksonsko pravo drastično razlikuju. Ukratko, rimsko pravo počiva na definiciji, a anglosaksonsko na presedanu. Dalje ne bih jer ovdje ima nekih koji o tome nešto znaju (Vir2al), a mene je samo učio život. Da se ne osramotim…
Te razlike su jako bitne, pa nešto što je u USA običajna praksa i potpuno pravovaljano, u Hrvatskoj ne znači ništa. I obratno.
Evo vam novi zakon o elektroničkim komunikacijama, za ovo šta je hosting napravio je minimalna kazna 100.000,00 kn 
[quote=""]Možeš ti u pravila staviti što god hoćeš. Međutim, ta pravila vrijede jedino:
a) ako je druga strana (korisnik) nedvojbeno pristao na njih (ugovor)
b) ako su u skladu sa zakonom (kada ustvari postaju besmislena)[/quote]
U tom slučaju bi hostingov TOS imao itekakvu težinu. To što korisnik ne čita ugovor je njegov problem, ali sumnjam da ga to oslobađa (na kraju krajeva, hosting provider zahtijevaju pri registraciji da korisnik pristane na njega, dakle, može li se to smatrati ugovorom?).
Drugo, zakon ili ne, suspendiranje stranice zbog mogućeg plagijata (ukoliko postoji opravdana sumnja, naravno) nije nešto krajnje besmisleno. Dapače, na taj način se host osigurava od kršenja/sudjelovanja u kršenju zakona. Iskreno, ukoliko je specifično istaknuto u TOS-u da se odnos može terminirat bez obavijesti, onda ne vidim problem.
@Voajer
Nije to baš tako.
Već je bilo rasprave na ovom forumu o razlikama između ugovora i pravila (famozni “TOS”). Uglavnom, da ne ponavljam, potraži si malo…
Što znači “mogući” plagijat? Ili “opravdana sumnja”? Baš ništa u pravnom smislu.
Ponavljam, u pravnoj državi jedino institucije pravosudnog sustava mogu suditi. A, pravilo kaže da je svatko nevin dok god mu nije izrečena pravomoćna sudka presuda. OK, neke se stvari daju napraviti privremenim mjerama, a princip je jasan.
Glatko i jasno, ta je firma napravila seriju prekršaja. Međutim, nije čak ni to glavni problem nego je problem očita činjenica da u 21. stoljeću u Hrvatskoj postoje ljudi koji u takvoj svinjariji ne vide ništa sporno.
Mislim, nije mi jasno da se ovdje, među obrazovanim ljudima, trebaju objašnjavati elementarne civilizacijske stvari. Ja sam mislio da je naš “precjednik” jedini koji tvrdi da optuženik treba dokazivati svoju nevinost, a ono… 
A što je potencijalna teroristička prijetnja u pravnom smislu? Ništa, ali možeš biti siguran da će prvo djelovati a onda otvarati istragu.
Također, mislim da smo prenapuhali cijelu stvar. Host ne oduzima klijentu pravo na život već, u interesu vlastite sigurnosti, suspendira account dok se ne ustanovi stvarno stanje. Ljudima se puno gore stvari događaju - isključenje struje ili vode - iskreno sumnjam da se svaki put ide na sud kako bi se dokazalo da nije plaćeno na vrijeme. To bi bio ogroman trošak i stres za sudstvo.
Usput, po toj logici studente se ne bi smjelo kažnjavat zbog varanja bez sudskog postupka.
Slažem se da host ne može “tek tako” terminirati odnos, ali ukoliko postoji opravdana sumja, ja ne vidim problem.
Meni je doista žao ako ne vidiš problem.
Ponovit ću još jednom: NITKO, baš NITKO osim pravosudnih tijela (čak ni policija bez naloga tih istih pravosudnih tijela) NE SMIJE donositi niti kakve presude niti privremene mjere.
Probat ću ti pojednostaviti: zamisli da ja tebe sada optužim za nešto, npr. krađu telefonskih impulsa. Recimo da je ta sumnja “opravdana” (kome?) jer imaš manje račune od mene.
Nakon toga si zamisli da ja to prijavim telekomu, a oni ti isključe telefon dok ne završi postupak (!).
Nakon toga ti ih ideš tužiti (opravdano) za nanesenu štetu jer oni ne mogu djelovati po nekakvoj opravdanoj sumnji. Tj., oni nemaju ovlasti da procjenjuju opravdanost. Za to služe posebne institucije.
Ako ćemo ići još dalje, zamisli da mi pregaziš nekog mog (“moguće djelo”), ja to vidim (“opravdana sumnja”) i ja te za osvetu zatvorim u moj podrum par godina (sam donosim i izvršavam presudu). Zar doista misliš da me ne bi osudili na dugogodišnju robiju?
Ma, uglavnom, stvar je kristalno jasna: ako Mpharm bude tužio, ta će se hosting firma gadno iskeširati, što na račun tužbe za štetu, što na račun kazni za evidentne prekršaje.
Zanimljivo to naše pravosuđe, ja sam već par stranica kod američkih hostinga uklonio bez problema jer su mi krali sadržaj, istina tamo imaju DMCA. :dada:
BTW i Shopcentar je samovoljno bio uklonio Vukovarac.net
Molim te, pročitaj prethodne postove o razlikama u pravu te razlikama između ugovora i pravila. Itd.
Jednostavno, nije usporedivo.
[quote=“Sljaker”]Meni je doista žao ako ne vidiš problem.
Ponovit ću još jednom: NITKO, baš NITKO osim pravosudnih tijela (čak ni policija bez naloga tih istih pravosudnih tijela) NE SMIJE donositi niti kakve presude niti privremene mjere.
Probat ću ti pojednostaviti: zamisli da ja tebe sada optužim za nešto, npr. krađu telefonskih impulsa. Recimo da je ta sumnja “opravdana” (kome?) jer imaš manje račune od mene.
Nakon toga si zamisli da ja to prijavim telekomu, a oni ti isključe telefon dok ne završi postupak (!).
Nakon toga ti ih ideš tužiti (opravdano) za nanesenu štetu jer oni ne mogu djelovati po nekakvoj opravdanoj sumnji. Tj., oni nemaju ovlasti da procjenjuju opravdanost. Za to služe posebne institucije.
Ako ćemo ići još dalje, zamisli da mi pregaziš nekog mog (“moguće djelo”), ja to vidim (“opravdana sumnja”) i ja te za osvetu zatvorim u moj podrum par godina (sam donosim i izvršavam presudu). Zar doista misliš da me ne bi osudili na dugogodišnju robiju?
Ma, uglavnom, stvar je kristalno jasna: ako Mpharm bude tužio, ta će se hosting firma gadno iskeširati, što na račun tužbe za štetu, što na račun kazni za evidentne prekršaje.[/quote]
To toj bi logici također bilo nemoguće kaznjavati studente za plagijat na fakultetima bez posebnih institucija jer, eto, profesor ne smije donijeti takvu odluku. Dakle, profesor bi trebao odvesti studenta pred sud zbog plagijata?
Mislim da netko treba pročitati Ustav…
Bez uvrede Sljaker, znam da ti je već do*izdilo objašnjavat nama, neukoj raji ali ovo mi je malo teže za progutat. Mislim, zakon po toj logici štiti kriminalce?
svatko je nevin dok mu se ne dokaze krivnja.
I fakat i sam sam se uvjerio a zakon stvarno izgleda tako, da je uvjek na strani krimosa, anevini moraju dokazivati da nisu krivi. Jedno je pravo ,a drugo je pravda…
Nazalost
Poz
Zakon štiti svakoga, pa i “kriminalce” (u teoriji, ali o finesama nećemo sada). Ustvari, 50% zakona je napravljeno da štiti osumnjičenike i optuženike.
Da bi netko bio “kriminalac”, treba biti pravomoćno osuđen za kriminalno djelo, tj. postati osuđenik. Nažalost po tebe, nije dosta da ti to ustvrdiš ili bilo tko drugi, uključujući “novinare”.
Da bi nešto bilo okvalificirano kao kriminalno djelo (što plagijat u većini slučajeva nije, za razliku od falsifikata), neophodno je da postoji PRAVOMOĆNA presuda kojom se to dokazuje.
U nekim slučajevima i neki drugi akti imaju praktično isti ili slični učinak, kao npr. rješenja ili privremene mjere. Opet nažalost (ili na sreću), svaki takav dokument je valjan jedino ako je izdan od odgovarajuće institucije.
Od tog pravila postoje izuzeci, najčešće u formi stegovnih mjera ili strukovne ingerencije nad određenim stvarima usko vezanima uz tu struku (npr. ingerencija akademskih tijela nad studentima iz tvog primjera). Međutim, i takvi izuzeci postoje jedino onda ako su predviđeni zakonom.
E, pa, zakonom je točno predviđeno da svaki korisnik neke firme ima određena prava, koja su u ovom slučaju narušena. Također, postoje zakonom propisane obveze koje neka firma mora ispunjavati, kao što je isporuka plaćene usluge, što nije napravljeno do kraja.
Osim takvih obveznih stvari, svatko ima i pravo obratiti se zakonu za zaštitu vlastitih prava, ako misli da su narušena. Kod takvih slučajeva ne postoji nekakva striktna zakonska definicija, ali postoje slučajevi kad tužitelj ima puno veću šansu. Takav je slučaj ovdje gdje eventualni tužitelj (tvrtka Mpharm) ima prilično veliku šansu dobiti obeštećenje jer im je šteta gotovo sigurna pričinjena.
Kad se sve navedeno uzme u obzir, vidim najmanje 2 realne mogućnosti da ta hosting tvrtka plati kazne, te najmanje jednu realnu mogućnost za plaćanje odštete.
Međutim, da bi ta tvrtka bila u takvoj obvezi, nije dovoljno da to ja kažem nego je i za to potrebna pravomoćna presuda ovlaštenog tijela…
Recimo, mi smo imali slučaj kad je neka udrugica krenula sa zastrašivanjem hosting tvrtki sa ciljem gašenja stranica sa titlovima.
Uspjeli su zastrašiti sve druge hosting tvrtke osim nas. Naime, mi smo tražili pravomoćno rješenje koje ovi, naravno, nisu imali.
Pravomoćno sudsko rješenje nikad nije došlo,
rade još i danas, a naš je korinik jako zadovoljan što smo ga obranili od hajdučije. 
Po mom skromnom mišljenju, taj se slučaj u puno detalja podudara sa konkretnim slučajem iz ovog threada. Jedino je reakcija pružatelja hosting usluga dijametralno suprotna.
[quote=“Sljaker”]Meni je doista žao ako ne vidiš problem.
Ponovit ću još jednom: NITKO, baš NITKO osim pravosudnih tijela (čak ni policija bez naloga tih istih pravosudnih tijela) NE SMIJE donositi niti kakve presude niti privremene mjere…[/quote]
tocno .
pod 1) ako im to ovlastenje ne priozlazi iz nekog Zakona. Pod “zakon” se misli na apstraktni akt kojim se apstraktno reguliraju konkretni slucajevi /npr Zakon o tom i tom/ … a ne zakon kao pojam i kako ga se svaki dan naziva…
pod 2) ako se radi o ugovornom odnosu i to ovlastenje ne proizlazi iz odredbi Ugovora (konkretni akt)
svi akti imaju svoju snagu koja se temelji na piramidi:
visi pravni akti
ustav (ustavnost)
zakon ( zakonitost)
a koje su lex specialis tj iskljucujuce pravne norme sto pak znaci da se pojedini odnosi nemogu regulirati drugacije nego onako kako to apstraktno propisuje odredjeni Zakon odnosno Ustav
nizi pravni akti (konkretni pravni akti)
ugovori
rjesenja
zaključci
presude
opci pravni akti :
provedbeni propisi
misljenja
pravilnici
etc…
zakonodavac, u ugovornom odnosu, ne moze definirati bas “sve” odnose u koje se upustaju pojednici.zato,vazne parametre nekog odnosa definira da “takvi moraju biti” (zakon) a one za koje ga nije briga ostavlja na dispoziciju ugovornim stranama.
te strane elemente odnosa ( stavke,odredbe) mogu /ali ne moraju/ rjesavati u skladu sa svojim potrebama i ugraditi ih u odnos kao stavke Ugovora.
Ako su ih ugradili /definirali/ onda su ih prihvatili …ako ih nisu definirali ne znaci da su upali u pravnu rupetinu vec se tada primjenjuje doticni Zakon i sporovi se rjesavaju na temelju toga Zakona onako kako ih on definira.
A sudovi postupaju na temelju Zakona i Ustava.
I svaki nizi pravni akt mora biti zakonit ( biti suglasan za Zakonom) a svaki zakon mora biti ustavan ( biti suglasan sa Ustavom).
I to je to definicijskio pravo koje spominje sljaker.A definicijsko pravo znaci da se zakoni donose prema za njih predvidjenoj proceduri i proizlaze iz definicije/tumacenja/
dok presedansko pravo znaci da sudac u americkoj sudnici moze reci nekome : “mars van,ovo je moja sudnica i ja odvdje donosim zakone” .i sudac u anglosaksonskoj parnici samo pazi na postupak a porota odlucuje dali je netko kriv ili nije.i sudac u toj parnici nije “sudac” vec je nezavisan a “sudac” je porota,koja predstavlja narod .i na temelju odluke porote (ako je nesto predvidjeno za postupak pred porotom) sudac donosi presedan /odredjuje kaznu uvazavajuci sve cinjenice nekod inkriminiranog djela/ i to od tada to postaje Zakon.
A ne kao kod nas recimo: da neki pjevac,gradonacelinik,vozac bagera ili slicni moraju prvo dignuti ruku za zakon - da bi on postao Zakon.
Jer recimo, dok takvi i slicni pod pritiskom “stege” dobiju mig da prihvate npr prijedlog zakona o elektronskom potpisu ( a internet je vec godinama jest/bila cinjenica) nastane pravna praznina. gdje moze cvasti kriminal a da nitko ne odgovara.
a ne odgovara zato jer ako neko djelo nije “definirano” /definicijsko pravo/ kao kazneno djelo za to djelo se ne moze nekoga ni osuditi .
kod anglosaksonskog prava to nije slucaj .jer njihov sudac ne mora cekati da neki politicki “podoban” pjevac ili vozac bagera prvo “shvati”,drugo prouci, trece da je pravno pismen pa razumije…pa na kraju da dobije “mig” pa se prihvati Zakon…vec on presudama donosi presedan koji od toga trenutka postaje Zakon.
u konkretnom slucaju doticna tvrtka ima potpuno pravo podnesti tuzbu za naknadu stete zbog navedenog ako:
- iz konkretnog Ugovora ne proizlazi takvo ovlastenje hostera
- ako to nije definirano i tim cinom je po nacelu “zakonitosti” prekrsena bilo koja odredba bilo kojeg Zakona koji regulira dotican odnos / npr ZOO/
tuzitelj moze podnesti koliki god hoce iznos na ime odstete ali sto veci iznos to veci sudski troskovi .
konacni iznos dosudjene odstete moze biti onaj koji ce nadoknaditi pretrpljenu stetu.
a “steta” mogu biti kumulativno zbrojene moralna i materijalne stete / sadasnje i buduce/
Evo još jednog slučaja koji je lakše shvatljiv:
Ako napraviš prometni prekršaj, policajac te zaustavi i pokuša naplatiti kaznu, da li ima još netko tko misli da je doista u OBVEZI tu kaznu platiti?
Nadam se da ne…
Naime, tu kaznu treba platiti tek onda kad se dobije pravomoćno sudsko rješenje. Dakle, prvo treba dobiti rješenje prekršajnog suda (presudu), onda se možeš žaliti onoliko puta koliko zakon predviđa, a tek nakon zadnje žalbe i protoka određenog vremena (također predviđeno zakonom) to rješenje postaje pavomoćno i tek si tada u obvezi platiti kaznu.
Naravno, ako nije u međuvremenu došlo do zastare…
Haha, moram se sretno nasmijati na par uspjelih žalbi radi “pogrešne primjene materijalnog prava”.
[quote=“Sljaker”]Evo još jednog slučaja koji je lakše shvatljiv:
Ako napraviš prometni prekršaj, policajac te zaustavi i pokuša naplatiti kaznu, da li ima još netko tko misli da je doista u OBVEZI tu kaznu platiti?
Nadam se da ne…
…
Haha, moram se sretno nasmijati na par uspjelih žalbi radi “pogrešne primjene materijalnog prava”. :D[/quote]
:spamm:
suvisan ti postupak to sa zalbama ako su svaka pojedinacno manje od 500 kuna.a zasto?
zato sto do toga iznosa :
- nema zatvorske kazne
- nema ovrhe
- postoji samo drustveno koristan rad…
onda u skladu sa ovim pod 3) lijepo odmah na zapisnik izjavis da se osjecas krivim i da ces kaznu odraditi drustveno korisno…
a buduci da to ionako ne funkcionira da recimo kao madonna (’???) sedam dana peres pod u nekom hotelu ionako sve padne u zastaru…
a rijesis se zivciranja i suvisnih troskova zalbe…
pod uvjetom naravno da nemas puuuunooo :dada: bodova pa se zaliti isplati…
naravno,to se odnosi na sve prekrsaje a ne samo ucinjene u prometu:)