Ajmo reći da sam shvatio da nije pametno javno pričati o tome što je prethodilo susretu. Zato jer tada sugovornici uglavnom uđu u zabludu zbog okolnosti susreta, a ne razmišljaju o smislu poruke koju sam dobio prilikom susreta i mnogim drugim tako reći “opipljivim” dokazima koji su mi ostavili da i sam mogu biti uvjeren u vjerodostojnost susreta.
Sam susret dok je trajao…i ja sam mislio da haluciniram i jednostavno sam prihvatio igru. Inače susret nije bio vizualni, neko ajmo reći “audio” vrste. Znači razbistrio mi se neki glas u glavi koji je samnom pričao jasno kao i kada pričam s nekim. Čak i jasnije! Odzvanjao je kao kada neki govornik drži predavanje pred mnoštvom ljudi na razglas…dok u pozadini roka luda ambijentalna muzika poput kakvih bubnjeva indijanaca.
S time da je taj glas nosio fascinante poruke, pa mi je jednostavno bilo suviše fantastično poslušati što ima za reći. … a i cijeli taj doživljaj je bio nešto prefantastično sam po sebi.
Kako god, koliko god sam uživao u susretu…bio sam uvjeren da haluciniram i da se moj um na neki način poigrava samnom.
Nakon dobrih nekoliko sati što sam ih slušao, progovorim ja u sebi…sam sebi:
“Božo, nakon toliko godina tvog nastojanja da se spritualno uzdigneš…i nakon što si toliko toga dobroga shvatio i proživio…sada tu zabrijavaš da slušaš nekakva svjetlosna bića…”
(Inače, ta bića se meni nisu predstavila kao “anđeli”, nego kao “svjetlosna bića” )
I nakon što sam ja uputio tu sumnjičavu poruku sam sebi…em sam osjetio kako se moje misli jako razlikuju od njihovih…ono baš su bile sitne/tihe spram njihovog orkestra tumačenja…em mi momentalno kratko odgovaraju na moju sumnju:
“Ti da si nas sada umislio, nikada nas nebi mogao izguglati.”
Nakon što sam došao kući (Jer sve se očito nije desilo doma) …prvo što sam napravio, kucao u Google: “Svjetlosna bića.”
Bio sam uvjeren da neću ništa naći i da će tu mojoj slatkoj iluziji biti kraj. No Google je otvorio na tu temu ni manje ni više nego 118 000 rezultata i to za upit na hrvatskom jeziku. E tu je vrag odnio šalu.
Ono što mi je bilo još fascinantije, kada sam počeo čitati članke o njima, unutar tih članaka sam našao puno toga što su mi oni govorili…i to nekih detalja baš.
Moj neki racionalizam mi govori da takvo nešto ne može biti slučajnost.
A da ne spominjem da su mi odmah na prvom susretu dali proročanstvo/obećanje koje se ispunilo već drugi dan.
Al tada na početku su i meni bile sumnje ogromne…sada nakon godinu dana ih više skoro pa i nemam…mada mi je sve ovo crazy i ludo 100% 
Inače, od tada sam upoznao jednog starog dedicu na forumu koji također komunicira sa svjetlosnim bićima od 1980-te. Evo jedan random njegov post da vidiš u kojem kontekstu ih spominje:
http://www.forum.hr/showpost.php?p=74510921&postcount=511
Inače sam našao na googleu na hrpu mjesta da se svjetlosna bića telepatski povezuju sa pojedincima i da ih vode.
Također, čitanjem o svjetlosnim bićima sam shvatio da su to bića koja mi kao društvo “poznajemo” pod pojmom “Anđeli”. Poznajemo pod navodnicima, jer očito dosta slabo poznajemo…
Što se tiče proročanstva…da ne budem tajnovit…
…obećali su mi da će mi doći uskoro putem knjige ili filma, da budem otvoren i prihvatim kada naiđu.
Susret se desio sa subote na nedjelju…i mene zove neki random frend kojega duže nisam čuo niti vidio…već u utorak, možda je čak bio i ponedjeljak.
I veli o meni: “Božo, hoćeš li u samnom u kino?”
Ja ga skoro na prvu šikanirao…jer mi je bila puna glava svježeg događaja…kad ono me prolije hladan znoj dok sam kroz koji moment shvatio da je to taj film koji je nagovješten.
I pitam ja njega u šoku, kakav film? (Bojao sam da će to biti neki mutavi akcijski film…i da neće ništa spektakularno u filmu biti…)
Veli on: “dokumentarni”.
Meni tu već srce zaigralo…pitam ga o čemu je?
Veli on: “O Bogovima i o Hare Krishni”
Moguće da, slučajnost. : Puno mi se nešto slučajnosti naredalo ovih godinu dana.
Btw. film je imao super poruku koja mi je baš dobro došla. Karakter poruke je takav da sam je mogao dobiti i putem crtanog filma, ali kako je poruka bila zavijena u ruho filma o Božanstvu, bilo je sve nekako puno fantastičnije.
I taj prvi susret mi više nije jedini veliki susret s njima. Tokom čitave godine ih je bilo još 3, svaki puta sa jačim i usmjerenijim porukama.
A naučio sam već razabirati njihov utjecat, njihove suptilne misaone poruke…i kada nisam na susretu. Jer oni su uvijek tu negdje…samo trebamo tragati za odgovorima u sebi. Upravo naši duhovni vodiči se trude da nam se odgovori u glavi iskristaliziraju…a mi to kao društvo nazivamo “inteligencijom”, koju još nikako nismo uspjeli razjasniti ni što je …ni od kuda dolazi.
Slicna stvar se dogodila i sa frendom. Uglavnom pricao je da ima 6 culo i sve vidi i cuje sto drugi misle. Razgovara sa bogom i andelima. Da skratim, digao je ruku na sebe (necu pisat sto se tocno dogodilo, ali strasno). Cak je pri kraju i pricao da ipak nesto ne stima sa njegovom psihom, ali kasno. Prezivio je i nakon pola godine vratio se. Dijagnoza je “psihoza” i jedini izlaz bolnicko ljecenje i terapija, vjerojatno cijeli zivot. Tako da ovakve stvari nisu zajebancija.
Istinita prica…I Jon Nes je tako mislii, previse podudaranja da bi bilo istinito…
Kao što sam napisao…razmislišljao sam u startu o opciji da se radi o šizofreniji.
Ali zaeb, kako su se meni ispunjavala neka očekivanja…to mi nije bio argument ni za ni protiv šizofrenije…jer nisam imao čime suditi da li ja zabrijavam prošlost. Jer u pravoj šizofreniji bi mi se ispunjavala proročanstva koja sam ja eto tako zabrijao da su ikada prognozirana. I tako se vodio u iluziju da se nešto ispunjava, a ja okorjeli luđak tamo vezan u bijeloj košulji. xd
I pitanje je tu onda pomalo škakljivo…svi vidimo sebe u nekakvom xy svjetlu kakvim se smatratmo, a jesmo li u stvarnosti nekakvi luđaci sa zakinutih 171 osjetila od 175 ne možemo znati.
Mi u suštini jesmo nekakva fluktuacija energije u ovom prostoru-vremenu, tako da sve što smatramo da jesmo unutar ove kože je teška iluzija. Nešto smo sasvim drugo.
A što možemo unutar ove kože? Možemo li dokučiti istinsku prirodu sebe kao hrpetinu atoma koju prožima nekakva energija…ne možemo.
Možemo se samo pobrinuti da nam je unutar ove kože ugodno, pa što god da pravi svijet jeste.
Isto se preslikava i na pitanje šizofrenije. Ako je moja neka realnija priroda od ove…ta da sam nekakav luđak koji zabrijava svašta nešto, možda tamo negdje i vezan u bijeloj košulji da i neznam… što se mene to tiče dok je meni hebeno?
Tako da u neke stvari prokljuviti ne možemo. Ne možemo vidjeti izvan okvira koji su nam nametnuti…
Unutar okvira u kojima mi je dopušteno da vidim…mogu suditi jel se krećem ka boljem ili lošijem. Po pitanju ugode života u ovoj koži.
I ako ću po tome suditi, susret sa Anđelima je nešto najbolje što mi se ikada desilo u životu.
A što se tiče smrti…i ona je jedna velika iluzija u ovoj predstavi svega…i ima svoju svrhu. Dio njene svrhe je upravo naše nerazumjevanje smrti. Ali zato svi sudovi da je nešto loše završilo samo zato jer je završilo pogibelju…su malo škakljivi.
Ja ću radije živjeti “5 min” dobro…nego 100g. u banani. Pogotovo kada shvatiš da ono što jesmo je neuništivo, i da smrt nikako nebi smjela biti kraj…onda je puno veća žalost loše živjeti, nego “kratko” živjeti.
Confirmation bias. Zjebana stvar
Vidiš, nisam znao ovaj detalj da je i on komunicirao sa “bićima”:
Džon Neš je, pak, bio svestan neobičnog dara koji ima, pa čak i kada je njegova bolest dostigla vrhunac i počela da se ogleda u iracionalnom i nekontrolisanom ponašanju, i iluziji da razgovara sa vanzemaljcima.
O tom, najtežem periodu Nešovog života možda najbolje govori trenutak kada ga je kolega, takođe uvaženi akademik, posetio u mentalnoj ustanovi.
“Kako ti, kao matematičar koji je čitav život posvetio racionalnosti i logici…možeš da veruješ da ti vanzemaljci šalju poruke?”, upitao je Džona Neša.
“Zbog toga što su mi ideje o natprirodnim bićima došle na isti način kao i moje matematičke ideje. Tako da…shvatio sam ih veoma ozbiljno” - odgovorio mu je Neš.
Budem baš malo više pročitao o njemu. Sada me baš zanima jel on za sebe mislio da je lud, ili su samo drugi mislili da je lud.
Više puta viđen obrazac da ljudi koji malo toga razumiju, lako osude čovjeka koji je cijelo vrijeme puno više toga od njih razumio. Žalosno, ali istinito.
Da cekam andjele da me motivisu, ili demone da me poćeraju…Ko je ovde lud
Tanka je linija izmedju genijalnosti i ludosti…Vrlo cesto su usko povezane te dve stvari.
Fakat bi se mogao uraditi ovdje topic split, jer ovo vise nema veze sa zaradom.
Al nije ni reda da se izignorise
Bozo, mlad si, provalila sam iz tvojih komentara. Znaju li tvoji roditelji da razmisljas o ovakvim stvarima?
Reci im to obavezno.
Imas li problema sa snom?
Posto vidim da si razmisljao o tom da li je mozda sizofrenija, u stanju si da rasudjujes jos i odes do strucnog lica sam i da se posavjetujes i ispricas sta ti se desava.
…moja drugarica za vrijeme studija je pricala takve price. Jako inteligentna osoba btw. Ali presla je granicu.
Uvijek je bila spiritualan tip, i malo neobicna, pa hajd kao, neka faza je, mislili smo…Ali nije bila faza. Kad su pocele paranoje, glasovi, prividjanja (tipa kaze mi jel’ vidis dole ispod prozora kako stoji taj i taj, a nema nikog) , tad smo je pokusali odvesti doktoru i ona se borila protiv toga. Nekako je nagovorismo, jedna je usla kod psihijatra da opise o cemu se radi, druga cekala s njom u cakaoni jer je htjela da ode… Poslije tog razgovora smo zvali njene roditelje.
Dijagnoza je ubrzo bila paranoidna sizofrenija. Veoma ozbiljna stvar, ali se moze imati pod kontrolom. Ona danas fukcionise normalno.
Elem decko, potrazi pomoc prije nego sve eskalira. I ako si u fazonu da si spoznao nesto, i zadovoljan si trenutno, ako ce te to sprjecavati da funkcionises u socijalnom okruzenju, imaces ogroman problem i nece ti vise biti tako lijepo.
Cak i ako mislis da ti ne treba pomoc, pricaj sa najblizima o tome.
Mislim da me je dok sam bio mali, moj Babo uz pomoc kaisa mnogo bolje motivirao za ucenja od tih nevidljivih bica. Al neka vam bude!!
Mlado / staro je relativan pojam…i nisam toliko mlad sa 33g. Rekao sam roditeljima o iskustvu i pošto mama ima puno povjerenje u mene čitav život, bila je pozitivno ganuta, te ne može odbaciti istinitim ono što joj ja govorim. Imamo to povjerenje da zna da je ne lažem…a i već dugo vremena zna da dobro rasuđujem, pa ima veliko povjerenje u moja opažanja.
Moj stari je druga priča. S njim sam se razišao kada sam imao 15g pa do nekidan. Nismo pričali punih 15 - 16 godina. Ovo se tako reći desilo nakon nekih godinu dana nakon što sam uspostavio odnos sa ocem nakon tih 15g. I nije mi bilo jednostavno to podijeliti sa njim…ali me nešto tjeralo.
Tjeralo me upravo to što je on najracionalnija osoba koju poznajem. Njegova stroga racionalnost i manjak nekakve emocionalne komponente i jeste razlog zašto sam pobjegao davno od njega. Unatoč tome, puno sam od njega naučio u prvih 15g života i čitav život mi je referenca za pametnu osobu kakvu rijetko bilo gdje sretnem upoznam.
On je uz to ateist, koliko sam ko klinac znao. Zapravo malo sam o tome znao…jer nije volio o tim temama pričati.
Nakon 15 godina ne pričanja sa ocem, uz njegov istančan karakter koji sam vrlo vjerovatno nedovoljno opisao…reći njemu ovakvo nešto je bio pravi izazov.
To je ujedno bio i test samom sebi da zaista vjerujem u to…jer ako bi ja sumnjao u priču, nebi se sigurno usudio olako njemu to govoriti.
Ono što sam spoznao nakon što sam mu ispričao me je poprilično iznenadilo. On itekako dobro razumije što je Bog, (Možda je baš zato i nevoljko pričao o tome…jer su to kompleksne teme, za koje je potreban i sugovornik koji može pratiti rečeno.)
On mi je na prvo sugerirao da pročitam Kolibu, prije nego sam mu išta rekao. Tj. tek sam mu rekao da sam imao neobično iskustvo…i kao da je znao o čemu se radi, sugerirao mi je Kolibu.
Nikada do tada nisam čuo za tu knjigu, a noć prije nego sam ju išao posuditi i čitati u snu sam imao viziju gdje mi se javlja Bog kao žena i smješka mi se jer nisam znao da može biti i žena.
Sljedeći dan kada sam pročitao Kolibu sam isto bio paf. (Tko je pročitao, zna da se Bog upravo u toj knjizi utjelovio kao žena i da se isto tako smješkao glavnom liku koji se iznenadio da Bog može biti i žena.)
P.S. hvala na brizi koju djeliš, ali smatram da spoznati pobliže Boga nije alarmantno stanje za psihoze.
Osvrnite se malo oko sebe, ima zaista puno ljudi koji su iznad onoga: “rekla, kazala…pa eto i ja vejrujem u Boga da imam kuda nedjeljom prošetati do crkve.”
Ima zaista ljudi koji razumiju religiju, koja tu graniči i sa jednom velikom filozofijom. Ja sam to doduše shvatio tek nakon svog iskustva i jako drago mi je da sam stigao u taj krug ljudi. (Iako dosada nisam imao baš neko mišljenje o njima)
Jasno i vrlo poznato.
Ali mogli bi se složiti da tome pridonosti i činjenica da ono što nikako ne možemo razumjeti nam je uvijek glupo i ludo. Isto tako, ono što je genijalno često nije u dosegu našeg razumijevanja.
Ako zbrojimo 1 i 1, genijalci onda jesu u očima prosjeka luđaci. A onaj koji svojom genijalnošću može odmaknuti od cijelog društva, to društvo više niti ne može spoznati da je on genijalan, nego samo da je lud.
I Tesla je bio svima luđak, unatoč napretku koji je donio.
Kada je pokušao društvu objasniti od kuda i na koji način crpi svoje vizije, onda su rekli da priča gluposti. Hehe.
Meni je fascinantno to kako društvo ne zna odrediti autoritet istine. Jer ako je netko genijalan kada ga možeš razumjeti, vrlo vjerovatno priča genijalne stvari i onda kada ga ne možeš razumjeti. 
Kod takvih stvari , covjek mora ostati bistra uma.
Kad se dogodi neko sr…nje, tj. netko napravi sr…nje, onda se izvlaci, cujem glasove, glasovi su mi rekli. Cista glupost, svakome se javljaju svakakvi glasovi, samo treba raspoznati sto vrijedi i sto ne vrijedi. Sto ne vrijedi, jednostavno ignorirati i razmisljati svojom glavom.
Problem je u ljudima i drustvu.
Da se vratim na temu, mene motiviraju nove stvari ili kad nesto radim da je napravlheno kako treba i da stvar radi bez greske.
Triba si prijatelju pričati 6 sati sa drugon Titon!!
Bilo sa kim da je prič’o šest sati - izliječio bi ih od nesanice.
Kakva svijetlosna bica i nadnaravne pojave, ako vec laprdate da smo mi fluktuacija energije, onda je i to samo oblik iste…
Djeco koji citate ovo ovako izgleda kad covjek pocne pucati, i ja bi ti kao i roditelji prisao s dozom razumijevanja jer nisu stvari za zajebavanje.
Tebi savjetujem da odes popricat s nekim ko nema subjektivno misljenje o tebi, vec objektivno, a to definitivno nisu roditelji.
Imam prijatelja koji je “pukao” i srecom nije preslo u nesto gore, al do kraja zivota mora gutati tablete kako bi svoje “spoznaje” drzao pod kontrolom.
Vidim da si jos uvijek donekle racionalan, ali ne odbijaj i nas koji ti lijepo kazemo da odes porazgovarati s nekim, a ne uporno svoje tvrditi i dalje, i davati razloge da ne ides.
Sretno!
Ako ti mislis da razmisljas racionalno…ili bilo tko drugi…
…kako objasnjavate da ja umislim to ime “svjetlosna bića” i da nadjem hrpetinu toga na tu temu?
I da nađem u detalje napisano ono što je i meni rečeno?
Da nađem dedicu koji o njima zna još iz 1980 kad nije bilo interneta i kada nije mogao samo tako nehotice pokupit taj pojam? (A ja ako sam i pokupio nehotice to ime “svjetlosna bića” neznam kako sam mogao nehotice pokupiti tonu materijala o njima bez da se sjećam da sam o tome ranije slušao/čitao)?
Tko mi razumno odgovori na ta pitanja, poslušat ću razumno i njegove savjete. Do tad, ja mislim da se vi gubite među činjenicama, ne ja.
Pa točno tako…i ništa nemoguće nije u tome da energija zauzme oblike drugačije od nas. Isto tako, ako je energija zauzela tolike oblike primitivnijeg života od nas, ne kužim zašto bi bilo nemoguće da zauzme i superiorniji oblik života od nas. To je zapravo statistički puno realnije očekivati, nego razmišljati o ljudima kao o nekom plafonu života i da nema nikoga iznad nas.
Tako da postojanje bića koji su superiorniji od nas je očekivan statistički slijed, a ne nešto što ne može postojati jer je “čudo”
Zamislimo munje koje paraju nebo…i da sam ja među rijetkima koji ih je vidio. Kad bi vam pričao o svjetlosti koja para oblake i koja ima nevjerovatnu razornu snagu…nebi mi vjerovali. I to što mi nebi vjerovali činilo bi te munje toliko posebnim…čudesnim.
Ovako kada svi vidimo munje, i nisu nešto specijalne…poprilično su obične. Tu i tamo koji entuzijast ih voli fotkat ili gledat i to je to.
Ja se trudim da vam dočaram postojanje svjetlosnih bića, a zapravo shvatih da je povlastica biti među rijetkima koji ovo znaju. I moguće to neće biti zadugo tako, pa reko da uživam dok traje.
Ovaj prepiska je lekcija od njih i kaže:
Osnovna škola je ko munja jer je:
-snažna
-prekrasna
-i kratko traje
Što će reći da u našoj dugovječnosti naših početaka se sjećamo kao bljeska…kratki su poput treptaja oka. I trebamo zato više uživati u njima, a manje težiti ka tome da što prije prođu…“i da uspijemo”. Nikad nećemo uspijeti u tom smislu, uvijek smo na svom početku. A taj početak je tako kratkotrajan da je to zaista jedina prilika kada možemo uživati u svoj njegovoj raskoši, koja uključuje i njegove prisutne probleme koji su tu da nas ojačaju i spreme za put dalje. Pa sjetite se samo, kako su to dražesni problemi bili u osnovnoj školi. Ali bili su tamo radi vas…radi onoga što ste sada.
Ovo je uputa svima nama.
Meni osobno jer neću zauvijek uživati privilegiju biti među rijetkima koji znaju za svjetlosna bića, jer se oni nastoje prikazat “svijetu”.
Isto tako, da uživam u razvoju technoangels.d.o.o. koji će pod njihovim vodstvom postati mega korporacija…te da uživam u ovim početnim koracima, koji neće tako dugo trajat.
Vama je ovo ujedno proročanstvo, jer kroz par godina ćete svi moći svjedočiti što se desilo sa technoangels.d.o.o.
…i ne samo vi, jer ljudi će tada moći pronaći ovo proročanstvo i vidjet što je bilo predviđeno. I to je jedna od “kapi” na koji će se oni pokazat onima koji će znati ih vidjet.
Dakako, ostalima će ostati enigma kako je jedan luđak napravio genijalnu korporaciju. Nije da takvu enigmu ljudi nisu već sebi pojednostavili donošenjem zaključka “ludost je bliska genijalnošću.”
Eto. Vjerujem da ste svi ovdje htjeli konkretne dokaze za svjetlosna bića…mislim da nisam mogao biti konkretniji. Jer o povijesti je “lako” laprdati, procjenit budućnost može samo onaj tko razumije fizikalni model po kojem se ta budućnost razvija. Za kratke predvidljive procese to mogu odraditi naši znastvenici, fizičari. Za one nešto kompleksnije, oni smatraju da su kaotični i nepredvidljivi. No ono što je nama kaos, svjetlosnim bićima je nauka.
Uživajte.